*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam Američkog pit bull terijera i imam problem s njegovom glavom, pas ima godinu i pol i prije par dana mu je dosta natekla glava s desne strane,veterinar je rekao da je upala oka i dao mi kapi ali sada mu je natekla ljeva stana i nos a desna je u redu. Što da radim? Hvala. AnteO: Otečenje glave u pasa redovito ima više uzroka, od kojih se neki češće, a neki rjeđe javljaju. Otečenje se može javiti kao posljedica alergijske reakcije na neke od inhalacionih tvari ili tvari koje je ljubimac unio hranom ili samostalno. Ako se primijeti nagla manifestacija simptoma, govori se o anafilaktičkoj alergijskoj reakciji. Alergijsku reakciju anafilaktičkog tipa prate i simptomi kao što su bljedilo vidljivih sluznica, hladnoća ekstremiteta, otok glave, jezika, ždrijela, otežano disanje, srčana aritmija, ubrzani rad srca, ali vrlo slabo bilo, te drugi simptomi respiratornog, kardiovaskularnog i živčanog sustava. Kod pojave ovakvih simptoma vrlo brzo se mora reagirati epinephrinom (unutar 10 minuta), intravenoznim otopinama, kisikom i drugim lijekovima u veterinarskoj ambulanti. Zatim, reakcija se može javiti na davanje lijeka, kemikalija unesenih u organizam ili infektivnih mikroorganizama Otečenje glave se može javiti i kao posljedica infekcije, reakcije na neke lijekove protiv bolova (paracetamol, acetaminofen i sl.), hematoma, tumora, upale mišića, uboda insekata. Ponekad se otečenje javlja jednostrano, na samo jednom dijelu ili je otečena cijela glava.Nadam se da sam Vam pomogla razjasniti što je mogući uzrok uočene pojave na Vašem ljubimcu, no savjetujem Vam da se ponovno obratite Vašem veterinaru i iznesete nastalu problematiku. Ukoliko Vam on neće moći pružiti adekvatno objašnjenje i rješenje problema, obratite se za mišljenje drugog veterinara. Preporučujem Vam Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 06.05.2012.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Kupila sam Mađarsku Vižlu u poznatoj uglednoj uzgajivačnici u Hrvatskoj. Sve je izgledalo dobro dok nije navršila 5 mjeseci, tada mi se cini da je prestala rasti. Veterinar, je rekao da sve izgleda normalno, nije imala gliste, jela je duplo od preporucene doze, dobivala je dovoljno sna i kretanja. Ona sada ima 8 mjeseci i nije narasla skoro ništa od petog mjeseca. Znam da su ženke manje od mužijaka, ali mađarska vižla je velik i elegantan pas, a moja je sva proporcionalna, ali joj fali centimetara. Čula sam od nekih lovaca, da postoje tablete koje psu nadoknade tamo gdije je gušterača zakazala, pa me zanima dali je to pouzdana tableta, da li je štetna po psa u bilo kojem segmentu u životu kasnije? Meni treba radni pas, koji je kupljen radi određenih standarda te vrste, i ako je ikako moguće da još naraste molim vas da me informirate. LeaO: Mađarska vižla je lovački, srednje velik pas i prema pasminskim standardima, visina odraslog mužjaka se kreće od 57-64 cm a ženke 53-60 cm.Težina im se kreće od 20-30 kg, odnosno za ženke 18-25 kg. Najintenzivniji rast i razvoj odvija se u periodu do 5-6 mjeseci starosti, nakon čega se razvoj usporava i prestaje u dobi od oko 12 mjeseci(srednje veliki psi). Moglo bi se reći da do dobi od 5-6 mjeseci srednje velik pas dosegne oko 80% svojih tjelesnih proporcija.U skladu s tim, čini se da nemate razloga za zabrinutost, naročito s obzirom na činjenicu da je Vašeg psa pregledao i veterinar i utvrdio da je sve u redu.Nisu mi poznate tablete koje spominjete, pretpostavljam da se radi o probavnim enzimima koje, u slučaju insuficijencije gušterače, treba nadoknađivati.O tome bi u svakom slučaju trebali razgovarati sa svojim veterinarom.O bolesti gušterače možete više pročitati u tekstovima: Insuficijencija gušterače i prehrana, te Pankreatitis
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 06.05.2012.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Što mogu uraditi kad mi je mops (4 god) popio malo ulja od prženja? Da li opasno, ako je, što uraditi? Unaprijed hvala. Zvonko O: Postoje određene opasnosti ukoliko pas konzumira ulje koje mi koristimo za kuhanje odnosno pečenje.To prvenstveno ovisi o količini i vrsti konzumiranog ulja, kao i o tome da li je ulje korišteno i da li je vruće.Najčešća reakcija ukoliko se radi o značajnijoj količini je povraćanje i proljev.Povraćanje će zapravo kao obrambeni akt pomoći da se izbaci određena količina ulja, što je dobro.Ovakve reakcije obično traju prolazno nekoliko dana, bez većih posljedica.Naravno, ukoliko je proljev prisutan ili povraćanje ne prestaje, postoji opasnost od dehidracije o čemu treba voditi računa.S obzirom da sadrži visoke koncentracije masti, ulje međutim, može izazvati akutni pankreatitis,ukoliko se konzumiraju veće količine.Pankreatitis je ozbiljno stanje i u svakom slučaju zahtjeva veterinarsku pomoć. O tome možete više pročitati na tekstu Pankreatitis Pratite ponašanje Vašeg psa i ukoliko niste sigurni u njegovo stanje, kontaktirajte svojeg veterinara.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 01.05.2012.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam kujicu hrvatskog ovčara, stara je 9 godina. Prije 2 mj su joj se pojavile bakterije u unutrašnjosti uha, i veterinar ju je liječio sa lijekom. Međutim već puna 2 tj njoj je stanje jako loše, iskrivljen joj je vrat i glava joj je cijelo vrijeme u lijevo, ne može je nikako ispraviti kao da ju je uklještilo, a kada hoda stalno gubi ravnotezu, i nestabilna je. Veterinar je rekao da je dobila jaku upalu uha te da joj je to oštetilo centar, i da se neće izvući. Molila bih vas odgovor, što bi joj točno moglo biti i da li moguće liječiti. Hvala. Josipa O: O upali vanjskog uha možete pročitati u prijašnjem odgovoru Upala uha. Prema opisanim simptomima upala uha kod Vaše kujice nije adekvatno liječena pa se proširila na srednje uho. Pod adekvatnim liječenjem upale uha smatram terapiju antibiotikom koji je određen prema antibiogramu ili u slučaju nemogućnosti bakteriološke pretrage, liječenje antibiotskim kapima lokalno u uho te sustavno u obliku tableta ili injekcija. Terapija antibiotikom mora biti u propisanoj dozi i dužini trajanja, a obično dok se simptomi ne povuku. Ako antibotik koji smo upotrijebili, nije doveo do povlačenja simptoma, treba ga promijeniti i početi liječiti sa drugim u propisanoj dozi i vremenu trajanja. Prije lokalne aplikacije lijeka preporuča se ispiranje i čišćenje uha. Uho se čisti od upalnog eksudata, prašine i ušnog voska ( cerumena) s otopinama kao što su Otifree, Adolac ili Canina Losion za uši, koje možete kupiti u veterinarskim ljekarnama Pet centra ili drugim veterinarskim ljekarnama.Te otopine otapaju cerumen i prljavštinu, pri čemu se postže značajno smanjenje broja bakterija i gljivica u vanjskom zvukovodu. Vanjski zvukovod se u potpunosti ispuni otopinom, masiranjem se tekućina pomiče gore-dolje, tekućina se upije vatom, a kad životinji pustimo glavu , ona se tresnjem izbaciti ostatke tekućine iz dubljih dijelova. Ne preporuča se čišćenje štapićima za uho, jer se na taj način eksudat potiskuje na bubnjić i dolazi do zgušnjavanja eksudata. Pošto upala uha kod vaše kujice već ima kronični oblik , a kujica ima i simptome od strane živčanog sustava , prognoza nije povoljna, ali svakako se može probati sa sustavnom terapijom u trajanju od barem 2 tjedna.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 01.05.2012.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas je imao giardiju koja je sada izlječena. Imao je proljeve I sluz, jede gastrointestinal hranu Purina već mjesec dana ima tvdu, kompaktnu stolicu ali nekada zna biti obavijena sluzi. Da li je to zato što je brzo probavljiva ili je neki drugi razlog? Hvala. MarinelaO: O Giardiji je pisala koleca na Giardia i liječenje. Sluz u stolici najčešće je klinički simptom poremećaja probavnog sustava, i to debelog crijeva.Sluznica debelog crijeva ima brojne sluzne žlijezde koje štite debelo crijevo od ozljeda i podmazuju prolaz stolici. Osnovna funkcija debelog crijeva je apsorbiranje vode i zadržavanje stolice. Upala debelog crijeva (kolitis) dovodi do stanja da se voda ne apsorbira kako treba i otežana je sposobnost debelog crijeva da zadržava stolicu.Zatim velike količine sluzi,čak i krvi , često izlaze sa stolicom kod pasa koji pate od kolitisa zbog oštečenja na zaštitnoj podstavi sluznice. Debelo crijevo pomice stolicu gore dolje, što omogućava maksimalnu apsorpciju tekućina. Upala debelog crijeva može usporiti pokrete debelog crijeva. Kada su navedeni pokreti usporeni, sadržaj brzo prolaze kroz debelo crijevo i tako nastaje proljev. Najčešcim uzrocima kolitisa u pasa smatra se da su paraziti, infekcija bakterijom, pa cak i stres. Također povečane količine sluzi javljaju se kod stanja:crijevnih parazita (g, Giardia), bakterija (g, Salmonella),tumori i / ili polipa (g, rectoanal polipa), upala debelog crijeva ili rektuma, sužavanje rektalnog otvora,zatvor i druga stanja koja bi mogla otežati obavljanje stolice. Zatim prevelika osjetljivost na odredene sastojke u hrani mogu uzrokovati alergijske reakcijene koje posljedično dovode do upale debelog crijevan i sva druga popratna stanja Gliste, su paraziti koji se nastane u debelom crijevu i uhvate na sluznicu i na taj način umanjuju sposobnost crijeva da apsorbira vodu. Odredene bakterije također mogu uzrokovati kolitis. Ovakve se bakterije inace i nalaze u debelom crijevu, ali kada se pojave uvjeti za njihovo razmnožavanje i širenje , razvija se kolitis. Potrebno je psa hraniti više puta tokom dana u malim obrocima. Također ponoviti odlazak veterinaru i koprološke pretrage kako bi se dobio uvid u stvarno stanje. Izuzetno malu količinu sluzi u stolici vašeg ljubimca ne trebaju zabrinjavati jer sluz je fiziološka kako bi sluznica debelog crijeva bila podmazana i vlažna. Kako bi bili sigurni dali se javlja fiziološki ili usljed bolesnog stanja posjetite veterinara.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 27.04.2012.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam Aljaškog malamuta starog 16mj. Naši problemi su počeli kada je izbjegavao maženje pogotovo po glavi i izmicao se kada bi krenuli prema njemu. Kako imaju jako gustu dlaku nisam ništa mogla vidjeti samo sam osjetila nekakav neugodan miris na glavi. Prije 4 dana sam ga odvela veterinaru, obrijao mu je dio glave i tek tada smo vidjeli velike rane koje su bile ugnojene. Tada sam 1, puta čula za analne žlijezde. Naime veterinar ga je pregledao i rekao da su se žlijezde napunile i da je sam sebi napravio rane češanjem. Odmah mu je ispraznio vrećice i započeo s terapijom antibioticima. Danas je 4. dan otkako smo počeli liječenje i zanima me zašto mu je od jučer počeo izlaziti neizdrživ smrad iz analnog otvora. Pas se i dalje češe i grize po tijelu. Jesu li ovo znakovi da nešto nije dobro napravljeno? Hvala. AdrijanaO: Problemi s analnim žlijezdama nisu rijetki kod pasa, a smatra se da se kod nekih pasmina javljaju češće. Također, kod pojedinih pasa se problem rješava jednostavnim pražnjenjem žlijezda, dok kod drugih liječenje uključuje i druge mjere. Naime, samim manualnim istiskivanjem i prema izgledu sadržaja možemo ustanoviti koji je najvjerojatniji uzrok. Ukoliko je sadržaj zaostao u vrećicama, on je pastozni i smeđi. Ukoliko su i žlijezde upaljene, sadržaj je kremasto žuti ili žuto zeleni. Kod apscesa, tj. nakupljanja gnoja u vrećicama sadržaj je crveno smeđi i gusti. Proces manualnog istiskivanja može biti veoma bolan, toliko da su neki psi u stanju agresivno češati i gristi perianalnu regiju sve do samoozljeđivanja. Osim toga, može se formirati i apsces odnosno fistula, čime se cijeli proces znatno komplicira i zahtijeva kirurški zahvat. Općenito o problemu analnih vrećica u pasa već ranije je opisala Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. na Analne vrećiceZa svakog psa je nužno u suradnji s veterinarom odrediti odgovarajući tretman jer nema jednostavnog i univerzalnog rješenja. Tako, kolega u ambulanti je prema izgledu i istisnutom sadržaju analnih vrećica odlučio provesti samo antibiotsku terapiju a vjerujem radi infekcije kože na glavi i sprječavanja širenja procesa. U pravilu se kod samo prepunjenih analnih vrećica odmah ne poduzima ispiranje već se ono čini i ukoliko je prisutna upala. Kod učestalih problema sa analnim vrećicama razmatra se najprije intenzivna terapija ispiranjem a za pse kod kojih se proces ponavlja i liječi bez većeg dugoročnog uspjeha, preporučuje se kirurško odstranjivanje analnih žlijezda. No, kirurško odstranjivanje analnih žlijezda nosi sa sobom dvije najčešće komplikacije: inkontinecniju fecesa i trajnu perianalnu fistulu pa se kao takva nikada ne razmatra u početku liječenja problema sa analnim vrećicama. Što se tiče svrbeža, sasvim je normalno da se četvrti dan po poduzetoj terapiji istiskivanja lagano smiruje jer je uobičajeni period od 7 do 10 dana do potpunog prestanka svrbeža uzrokovanog promijenjenim analnim vrećicama a u pojedinih pasa taj period je i nešto dulji. Ipak, ukoliko je svrbež nesnosan i znatno remeti kvalitetu života ljubimca poduzima se aplikacija kortikosteroida koja smiruje svrbež u kraćem vremenu (u prosjeku 3-4 dana). No, kako kortikosteroidi imaju niz nepoželjnih učinaka na organizam (supresija imunosnog sustava, opći simptomi poput pojačanog pijenja vode ili pojačanog apetita, i sl.) čak i ako se jednokratno daje, nikad nisu terapija izbora kod ovakvih problema. Slijedeće, nelagodan miris iz anusa koji ste osjetili moguće je uslijed vjetrova ukoliko pas ujedno pati od probavnih smetnji bilo promjenom hrane ili kao reakcija na antibiotsku terapiju ali ukoliko mislite na nelagodan miris sadržaja upalno promijenjenih analnih vrećica moguće je povezano sa ponovnim nakupljanjem sadržaja nakon njihova pražnjenja pa uslijed nedavnih manipulacija izvodni kanali propuštaju sadržaj i kod manjih napora, odnosno pritisaka oko analnog otvora. U svakom slučaju na ovaj mi je način teže pretpostaviti o čemu se točno radi a isto tako sumnjati u komplikacije prilikom oporavka. Prije svega, uputila bih Vas da Vašeg veterinara obavijetite o uočenim simptomima i sa njime razmotrite dvojbe a svakako je to uputno učiniti upravo iz razloga što se na osnovu procjene odgovora organizma na poduzetu terapiju i preporučene mjere njege može pretpostaviti prognoza stanja a poduzeta terapija promijeniti ili prilagoditi s obzirom na zatečeno stanje i tijek oporavka.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 27.04.2012.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa starog 3 god pasmine dogo canario. Prije mjesec dana češao se i napravio 5 ranica na vratu. Otišao sam u veterinara očisto mu je analke i mislili smo da je problem u tome,ali rane nisu zarastale.Veterinar mu je propisao Cedax koje je pio 2 tjedna i nije bilo nikakvog pomaka, pa je dobio Clavax kojeg je isto pio 2 tjedna bez i najmanjeg pomaka. Problem je u tome što se te ranice non-stop gnjoje, ne zarastaju i intezivno se osjećaju (on se više ne češe na ta mjesta a ja čistim rane rivanolom, probao sam hidrogenom, betadinom,veterinar mi je dao i Flogoderm mast za životine) Radio sam bris i testirao ga na lišmanijozu ali oba rezultata su bila negativna. Da li mozda znate o čemu je riječ i što dalje poduzeti u vezi s tim.(Rane ne zarastaju i ne šire se ali se u jedan dan od kada ih očistim gnjoje i usmrde). Hvala. ZdravkoO: Teško je s moje pozicije točno utvrditi o čemu je riječ jer je za to neophodno obaviti kompletan pregled i pretrage kao i što je potrebno je diferencijalno dijagnostički eliminirati demodikozu i gljivice. Zaraštavanje rana povoljnije je u mladih i zdravih organizama nego u starih, slabih, zakržljalih životinja držanih u lošim uvjetima i loše hranjenih također je i individualna za svakog ponaosob. Rana kože ili sluznice koja ima lošu tendenciju zaraštavanja zove se ulcus (čir). Ima prisutnost gnojenja te se stalno izmjenjuju razaranje i raspadanje tkiva Lokalno liječenje usmjereno je na liječenje uzroka, uz primjenu toplo-vlažnih antiseptičkih obloga, a nakon prestanka gnojenja primjenjujemo zavoje s antibiotskim mastima ili u slučaju obilne sekrecije čira antiseptičkim prašcima za posipavanje rane (Hibisept-antiseptički prašak). Preporuka je da ponovite mikrobioločku pretragu po završetku antibiotske terapije i da u tom periodu ne tretirate navedena područja kako nebi došlo do prikrivanja uzročnika. Za detaljnije informacije vezano za navedene pretrage obratite se na Veterinarski institut ili Veterinarski fakultet .
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 27.04.2012.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam Francuskog buldoga starog 5 mjeseci, 10 kg. Hranim ga Royal Caninom (2 puta dnevno 1 mjerica), svaki dan dobije 1/2 tabletu VMP, perem mu šapice svakodnevno, a kupam ga svakih 20-ak dana (Lactadermom), no on već drugog dana malo smrdi, zatim sve više. Ponekad ga prebrišem octom i vodom u omjeru 1:3. Pretpostavljam da u nečemu griješim, a htjela bi da je čist i da ne smrdi, pa se nadam Vašem savjetu. Spava na fotelji na koju i sa koje skače bez problema, ide gore uz stepenice, ali niz stepenice ga nosimo. Zanima me kada ga mogu početi puštati da ide sam i niz stepenice? LejlaO: Više različitih uzroka može dovesti do pojave neugodnog mirisa psa.Normalno, psi imaju svoj karakterističan miris koji nije intenzivan i u normalnim okolnostima ga ne opisujemo neugodnim.On može potjecati iz pojedinih dijelova tijela ili dolazi ravnomjerno sa cijelog tijela. Mogući razlozi su alergije, različite kožne bolesti (gljivične ili bakterijske infekcije),seboreja,bolesti uha kao i nepravilno održavanje higijene pa čak i učestalo kupanje. Pas se može i učestalo lizati i češati na pojedinim mjestima. Pas i nakon obroka može imati izrazitiji miris pojedinih sastojaka iz hrane, koji se izlučuju i preko kože. Miris psa može biti intenzivniji uslijed poremetnji u lučenju žlijezda lojnica ali i kao posljedica drugih kožnih ili organskih oboljenja(bubrezi, dijabetes). Mogući uzrok je i loš zadah iz usta ili dlaka na kojoj je zaostao sadržaj perianalnih vrećica, čiji je miris vrlo intenzivan i neugodan. Često kupanje pasa šamponom može dovesti do odmašćivanja zaštitnog sloja kože i dlake. Koža gubi elasticitet i slabi joj prirodna obrambena funkcija. Često se pri tom javljaju i stanja pojačanog lučenja lojnih žlijezda što ima za posljedicu neugodan miris kože psa. Razgovarajte sa svojim veterinarom da li je opravdano tako učestalo kupanje medicinskim šamponom. S obzirom na sve navedeno, preporučujem da psa odvedete veterinaru na pregled kako bi se utvrdio uzrok neugodnom mirisu. Za Francuske buldoge se često navodi kako spadaju među pse sklone problemima sa zglobovima i kralježnicom, iako im je tijelo zbijeno i kompaktno.Zbog toga u svakom slučaju treba izbjegavati stepenice do završetka tjelesnog razvoja(starost od 12 mjeseci) a nakon toga i dalje zadržati određenu rezervu prema njima.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 27.04.2012.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo malog šnaucera, na žalost prije pet dana dobio je prvi napad epilepsije mi to tada nismo znali, ali pošto je tog dana dobio još jedan odjurili smo veterinaru,on je to sanirao injekcijom apaurina pas je malo spavao i kad se probudio uslijedili su serijski epi napadi tako da je za nekih 12 sati imao do 20 napada.Pošto taj veterinar kod kojeg smo bili i nije bio optimističan što se tiče epilepsije kod pasa promijenili smo veterinara, tu su se potrudili i objasnili nam sve i dali nam terapiju Lamictal na 8 sati i apaurin.Međutim kad smo ga doveli kući pa do sutrašnjeg dana imao je opet preko 20 napada kao i da ne koristi ništa.Uspjeli smo nekako nabaviti jednu tabletu fenobarbitola a od kako je uzeo prvu tabletu nije više dobio niti jedan epi napad. Očajni smo, interesira me da li državljani BiH u RH mogu kupiti taj lijek sa receptom veterinara odavde ili možda znate da postoji neki drugi lijek sličnog sastava? Hvala DinaO: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja. Epilepsija samo predstavlja simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim: slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija, izrazito jaki psihički ili emocionalni stres). Općenito, liječenje se provodi jedino kada se napadi češće ponavljaju po određenim pravilima i razmacima (onim psima koji imaju više od jednog napada mjesečno). Cilj medikamenata je smanjenje intenziteta i jačine napada jer nije moguće u potpunosti ukloniti epileptične napade. Phenobarbitol i primidon su lijekovi za liječenje epilepsije u ljudi ali se upotrebljavaju i u veterinarskoj medicini. Nuspojave u pasa su obično znatan umor i pojačano žeđanje i glad, ali ove nuspojave nestaju nakon duljeg davanja lijeka. Kao što sam i naveo, prije navedeni preparati se mogu kupiti u običnim ljekarnama. Stoga, za sve informacije vezane uz izdavanje lijekova iz humanih ljekarni namijenjenih liječenju životinja, savjetujem Vam da kontaktirate neku od ljekarni lokaliziranih bliže graničnom prelazu s Vašom zemljom. Cijenjeni farmaceuti će biti u mogućnosti odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz izdavanje takvih preparata kao i cijene istih. U svakom slučaju, savjetujem Vam također da kontaktirate i Veterinarski fakultet u svojoj zemlji. U sklopu Veterinarskog fakulteta, nalazi se i Odjel za farmakologiju i toksikologiju, gdje možete dobiti sve informacije o svim lijekovima zastupljenim u svojoj zemlji kao i o eventualnim zamjenskim preparatima pod drugim nazivljem, a s istim ili sličnim djelovanje aktivnih djelatnih tvari.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 23.04.2012.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo kujicu Belgijskog ovčara staru 4 i pol godine sterilizirana je 2010 godine u 9.mjesecu veterinari su nam rekli da je ostao komadić tkiva koji će ona izbaciti,međutim ona i dalje ima tjeranje svako 6 mjeseci a poslije ovoga zadnjeg prije 2 mjeseca otekle i nabrekle su joj sise a poslije toga stvorile su joj se 2 kvržice između sisa. Prije 10 dana su joj te kvržice pukle i stvorile su se 3 rupice iz kojih curi gnjoj. Mi joj mažemo to acidi boriciom cinkvitaminskoj masti i nivea baby puderom što nam je preporučio veterinar. Veterinar je dolazio da je pregleda i rekao je da će se to povući, međutim nije nema joj više crvenila ali ipak iz tih krugića teče gnjoj. Zadnjih nekoliko dana počela je da kopa po namještaju,tepihu i nije nam jasno šta se događa sa njom. Hvala na savjetu. NerinaO: Lažna trudnoća ili pseudograviditet je relativno česta pojava u kuja koje se nisu parile ili nisu koncipirale, a pojavljuje se najčešće unutar prvih nekoliko mjeseci po tjeranju. Klinička slika poprilično varira te se simptomi mogu kretati od jedva primjetnih pa sve do ozbiljnih problema, koje prati upala mliječnih žlijezda i velike promjene u ponašanju kuje. mlijeko, a ponekad i vaginalni iscjedak. Kako je pseudograviditet posljedica poremećaja hormonalne ravnoteže u organizmu ljubimca, nerijetko je on i uzrok promjene ponašanja. Liječenje ovog stanja svodi se na reduciranje prehrane. Naime, hrane bez previše masti, lako probavljive i bez mnogo tekućine su se pokazale kao dobar izbor. Osim gore navedenog, bilo bi potrebno pojačati fizičku aktivnost ljubimca. Terapija je direktno usmjerena prema smanjivanju ili eliminiranju laktacije jer se kao posljedica zadržavanja mlijeka u vimenu može javiti mastitis, tj. upala vimena. Više o mastitisu možete saznati u odgovoru kolegice Zdravka Rumiha, dr. vet. med., na tekstu Mastitis / Tumor mliječne žlijezdePrema određenim istraživanjima provedenim na temu lažne trudnoće kod steriliziranih jedinki, došlo se do zaključaka da je tkivo mliječne žlijezde izrazito osjetljivo te nerijetko senzibilizirano i na male oscilacije u lučenju pojedinih hormona, kao što je prolaktin. Naravno, to je povezano s naglim sniženjem nivoa progesterona, uvjetovanim sterilizacijom. Klinički gledano, sve ovo što ste u pitanjima i opisali, upućuje na gore opisana stanja. Međutim, kako mi je na ovakav način apsolutno nemoguće odrediti točno što je posrijedi s Vašim ljubimcem, savjetujem Vam da potražiti još jedno mišljenje veterinara. Pod mišljenjem veterinara podrazumijevam da odvedete ljubimca na pregled. Također, kako nemam informacija o zastupljenosti pojedinih veterinarskih ambulanti, stanica i privatnih praksi u Vašoj zemlji, savjetujem Vam da probate stupiti u kontakt s Veterinarskim fakultetom u svojoj zemlji. U sklopu njega, nalazi se i Klinika za porodništvo gdje će cijenjene kolege na tom području moći utvrditi točno o čemu je riječ te u skladu s dijagnozom i trenutnim zdravstvenim statusom ljubimca odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja. Također, biti će i u mogućnosti da Vam odgovore na sva pitanja vezana uz ovu temu.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 23.04.2012.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prilikom zadnjeg cijepljenja protiv bjesnoće, veterinar nam je rekao da je od ove godine uvedeno pravilo/zakon da bi se pas trebao cijepiti uz bjesnoću i protiv nametnika odnosno cijepiti protiv "5 nametnika" tj. ona dodatna cijepiva koje je primio kao štene neposredno prije prvog cijepljenja protiv bjesnoće (bio je još sitan za cijepivo protiv bjesnoće). Konkretno radilo se od slijedećim cijepivima: Leptospira Canicola - Icterohaemorrhagiae Bacterin Canine Distemper - Adenovirus Type 2 - Parainfluenza - Parvovirus Vaccine. Inače redovno se pas cijepi protiv bjesnoće + tableta Pratel-a svake godine. Do sada nije imao nikakvih problema sa nametnicima niti ikakvim parazitima. Pas je normalnog/živahnog ponašanja uz normalan apetit. Moje pitanje je, da li to dodatno cijepivo mu nije potrebno ili je stvarno tako nešto uvedeno od ove godine? AlanO: Prema Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2012.godini („Narodne novine“, broj 17/12) u RH se kao obavezne mjere za pse navode samo cijepljenje protiv bjesnoće i dehelmintizacija, citiramo: " Psi stariji od tri mjeseca moraju, jednom godišnje, biti cijepljeni protiv bjesnoće na čitavom području Republike Hrvatske, s time da između dva cijepljenja ne smije proteći više od 12 mjeseci. Pas koji tijekom godine navrši tri mjeseca mora biti cijepljen u narednih 14 dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od dana njegove nabave." " Prilikom cijepljenja pasa protiv bjesnoće mora biti provedena dehelmintizacija pasa protiv trakavice Echinococcus granulosus, pripravkom koji sadrži prazikvantel. Radi sprječavanja širenja jajašaca u okoliš, obvezno je najmanje 48 sati nakon tretiranja pasa, njihov izmet neškodljivo uništiti." Dakle, obavezno je tretirati pse protiv trakavice E. granulosus, a Pratel je lijek širokog spektra djelovanja koji dijeluje i na većinu ostalih crijevnih nametnika u pasa (više od 5). "5 nametnika" koji su spomenuti vrlo vjerojatno je 5 virusnih zaraznih bolesti protiv kojih se psi cijepe višekratno u ranoj životnoj dobi, a za održanje imuniteta potrebna je revakcinacija svake godine. Ovo je prije svega dobra preporuka, ali svakako ne i zakonom propisano cijepljenje za pse u RH.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 23.04.2012.
Odgovara: Tanja Krulc,dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Može li se psu, ako ima temperaturu, dati Lupocet 500 mg? Molim vas brzo odgovorite.Hvala. Klaudija O: Djelatna tvar Lupocet tableta je paracetamol. Paracetamol je derivat p-aminofenola koji se koristi u ljudi kao antipiretik (za snižavanje tjelesne temperature) i analgetik (protiv bolova). Njihova upotreba zamijenila je salicilate ili aspirin zbog svog manjeg rizika od želučanih ulceracija. Acetaminofen se brzo apsorbira iz probavnog trakta. Vrhunac koncentracije u plazmi zabilježen je nakon sat vremena. Nakon što je progutao tabletu, kod čovjeka se sastojci razdvajaju na enzime u jetri. Dakle, za ljude je paracetamol općenito sigurno i korisno sredstvo protiv boli. Međutim, psi (posebice manji) su podložni oštećenju jetre i tkiva od toliko male doze kao što su dvije tablete paracetamola normalne jačine, a doze koje se ponavljaju značajno povećavaju rizik. Znakovi se brzo razvijaju i mogu obuhvaćati slinjenje, povraćanje, slabost i bolove u želucu. Zbog značajnog stupnja otrovnosti za ljubimce u razmjerno minimalnim dozama, jasno je kako se paracetamol nikad ne bi smio davati ni psima, ni mačkama. U pasa doze i više od 100 mg zabilježene su bez znakova trovanja. U pasa liječenim dozama od 200 mg/kg opisani su simptomi methemoglobinemije. Methemoglobinemija je bolest kod koje je hemoglobin u oksidiranom obliku i ne može vezati kisik. Toksičnost se može pojaviti i u manjim dozama. Trovanja paracetamolom karakteriziraju methemoglobinemija i hepatotoksičnost (toksičan je za jetru). Također je moguća pojava bubrežnih lezija. Često se javlja tahikardija (ubrzan rad srca), slabost i letargija. Ostali simptomi su hiperventilacija (ubrzano kratko disanje), žutica, povraćanje, pothlađenost, edem lica ili noge, cijanoza, nekroza jetre i smrt. Liječenje trovanja paracetamolom su rana dekontaminacija, prevencija i liječenje methemoglobinemije i oštećenja jetre te potporna terapija (infuzija, vitamini, hrana za jetru). Izazivanje povraćanja je korisno kada se provodi ubrzo nakog uzimanja paracetamola. Nakon pregleda Vaš će veterinar propisati odgovarajuću terapiju za Vašeg psa.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 16.05.2012.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Problemi sa pretjeranim linjanjem počeli su krajem siječnja. Primijetili smo da je gubitak dlake za to doba intenzivan uz konstantno češanje Nakon posjeta veterinaru prešli smo na hipoalergenu hranu, jer je dijagnoza bila alergija. Linjanje i svrbež se nisu povukli narednih mjesec dana, dok smo u međuvremenu primijetili da u području zastavica pas nema dlake,te da je područje prekriveno sitnim ranicama, a dlaka sljepljena gnojem. Veterinar mu je očistio analne vrećice, povezao prijašnje simptome s upalom analki, savjetovao nam da pas ostane na hipoalergenoj hrani i da će se simptomi povući. Iako se stanje oko analih vrećica poboljšalo i na tom području mu je dlaka ponovno narasla, pas se i dalje linja, iako u manjoj mjeri jer je većina podlake otpala (dlaka mu konstantno otpada od siječnja do danas). Također, ostao je i svrbež kože, posebno na području između grebena i nadlaktice, koje je jako osjetljivo na dodir. Ako ga se po tom predjelu dotakne, počinje se češkati, unatoč tome što koža izgleda normalno i nema nikakvih ranica niti područja bez dlake. Riječ je o sibirskom haskiju, muškom, starom godinu i osam mjeseci. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. SaraO: Svrbež kože je simptom uglavnom svih kožnih bolesti, ali i bolesti unutrašnjih organa. Svrbež može vrlo često biti posljedica nedostatne prehrane, tj. hrane sa premalo nezasićenih masnih aminokiselina (Omega-3 i 6), što izaziva isušenost kože. Vrlo često upale analnih žlijezdi uzrokuju svrbež po tijelu pa čak i po ušima, tako da bi trebalo kontrolirati analne žlijezde što češće ,jer se one mogu vrlo brzo ponovno napuniti . Psa bi trebalo redovito četkati radi stimulacije cirkulacije kože i iščetkavanja stare , otpale dlake. Osim toga, u ljekarnama Pet centra možete pronaći medicinske šampone koji pomažu pri svrbežu , alergijskim dermatozama, čak i težim dermatitisima i s kojima se može kupati psa 2-3 puta tjedno. Takvi šamponi čiste, dezodoriraju, vraćaju vlažnost i masnoću koži i koriste se kao pomoćna terapija pri kožnim bolestima. Opširno o problematici dermatoloških bolesti i svrbežu možete pročitati i u prijašnjim odgovorima, pod sljedećim naslovima:Svrbež kod pekinezeraSvrbež i češanje psa Kod svih alergijskih dermatoza se preporuča davanje ribljeg ulja koje je najbogatije sa Omega-3 i 6 masnim kiselinama, iako danas u svim kvalitetnijim dehidriranim hranama ima ribljeg ulja. Kod svrbeža treba uvijek razlučiti primarni uzrok , jer kod dugotrajnog svrbeža obično dođe do sekundarnih komplikacija sa bakterijama, gljivicama ili demodeksima. Kod takvih komplikacija moramo liječiti prvo posljedične upale da bi otkrili pravi uzrok svrbeža.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 16.05.2012.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb > P: Molim vas savjet. Mislim da moja Kony (maltezer,1,5g) ima upalu očiju. Kad joj dignem kapak, bjeloočnica nije bijele, već crvenkaste boje. Krmelja na oku nema puno. Zato bi baš molila da mi preporučite kapi ili mast za oči koje bi mogla koristiti bez posjete veterinaru. U apoteci su mi preporučili jedne kapi za oči, i rekli da su blage i da bi ih mogla kapati psu. Čitala sam i za Tobrex kapi. Ili je dovoljno da joj čistim oko bornom vodom? Andreja O: Crvenilo očiju može biti posljedica virusnih, gljivičnih ili bakterijskih infekcija te alergija i mehaničkih iritacija (propuh, prašina i sl.). Očna spojnica (konjunktiva) je prozirna, glatka i sjajna sluznica koja povezuje stražnju površinu vjeđa i očnu jabučicu. Akutni kataralni konjunktivitis (conjunctivitis catarrhalis acuta) je bakterijska upala spojnice karakterizirana povećanom prokrvljenošću oka, zbog čega je oko crveno. Bolest ima sklonost ka spontanom izlječenju - prolazi i ako se ne liječi, ali tada traje duže. Na spojnici oka vidljivi su znakovi upale: hiperemija (crvenilo), bolnost, otečenost. Oko postaje crvenkaste boje i izraženog crteža krvnih žila. Otok se manifestira kao zadebljanje spojnice (chemosis). Sekret je u početku bistar, vodenast, a kasnije postaje gnojan. Pri buđenju sasušeni sekret slijepi trepavice (krmelji). Terapija konjunktivitisa se provodi lokalnom aplikacijom kapi i masti čiju djelatnu tvar čine antibiotici ili antibiotici u kombinaciji s kortikosteroidima. Terapiju treba provesti na pravilan način, što znači da se lijek treba aplicirati u točno navedenim vremenskim intervalima i kroz određen broj dana, koje će odrediti terapeut. Mast i kapi se apliciraju tako da se donji kapak lagano povuče prema dolje, a sam lijek se nanosi direktno u konjunktivalnu vrećicu. Ukoliko se lijek nanosi samo izvana, uspjeh će svakako biti upitan. Bistar iscjedak, bez bolnosti, obično ukazuje na mehaničku ili alergijsku iritaciju. U blagim slučajevima mogu pomoći pripravci za pse i mačke koji se izdaju bez recepta. U ponudi ljekarni Pet centra su Optiseptyl i Optivet kapi s blagim antiseptičkim učinkom kojima možete terapirati oči 3-5 dana. Ukoliko ne dođe do poboljšanja svakako psića odvedite na veterinarski pregled kako bi se po točno postavljenoj dijagnozi provela ciljana terapija. Odabir svakog drugog lijeka, a posebice onih koji su namjenjeni ljudima, treba prepustiti veterinaru.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 16.05.2012.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanca njemačkog ovčara i šarplaninca starosti 10 godina, koji obitava u boksu veličine 5 x 3 metara, svaka 2-3 dana sa njim odlazim u šumu po sat, dva vremena gdje se on istrči i izigra. Unazad 7 dana u dva sam navrata primjetio dok je bio u boksu da je izuzetno nesiguran na nogama, da se jednostavno zanosi, to bi potrajalo par minuta i onda bi sve bilo normalno. isto tako sinoć sam ga oko 21,30 sati pronašao kako u boksu leži beživotno, kada sam došao do njega jednostavno se nije micao, no disao je. nakon desetak minuta ustao je te se dalje normalno ponašao, bio razigran kada sam uz njega, znači normalno ponašanje. jedino sam primjetio da također manje konzumira hranu te da prilikom boravka na otvorenom prostoru više nema onu brzinu i agilnost koju je inaće imao. Možete li mi okvirno reći o čemu se radi te kako dalje postupati. DavorO: Jedan od relativno čestih zdravstvenih problema koji dolazi sa starošću kod pasa jest problem sa sustavom za kretanje koji prate klinički simptomi šepanja ili hromosti. Hromost definiramo kao smetnju u normalnoj upotrebi ekstremiteta, koja se očituje raznim protuprirodnim pojavama pri kretanju ili stajanju životinje. Hromost može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta ili zbog tromboza većih krvnih žila. Smatra se ipak da je najčešći uzrok hromosti kod starijih pasa artritis, tj. degenerativna bolest zglobova. O samoj bolesti, kao i o specifičnosti preparata i medicinirane hrane koja se preporučuje za takva stanja, možete više pročitati u našim ranijim odgovorima: Artritis, Upala zglobova i prehrana.No, s obzirom na činjenicu kako Vaš ljubimac spada u skupinu velikih pasmina pasa ne treba odbaciti i mogućnost problema sa zglobovima kukovlja o čemu možete više pročitati na Chow - Chow.Zatim, spomenuli ste kako ste primijetili i manje konzumiranje hrane u odnosu na ranije. Ova pojava može biti povezana sa zdravstvenim problemom i bolnošću unutar koštano-zglobnog sustava no isto tako može biti i posljedicom više temperature okoline. Ovaj razlog se vrlo lako može potvrditi ili opovrgnuti nuđenjem hrane u ranijim jutarnjim satima ili pak u večernjim satima kada vrućine malo popuste. Vodite računa i da Vaš ljubimac uvijek ima ponuđenu svježu vodu za konzumiranje tijekom dana. Svakako bih Vam preporučila da s Vašim psom posjetite specijaliziranu ambulantu za male kućne ljubimce ili pak Veterinarski fakultet Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju. Bilo bi dobro da se napravi kompletni pregled lokomotornog sustava te neurološki pregled s pripadajućim probama testiranja živaca koji izlaze iz leđne moždine. Također, poželjno bi bilo napraviti i RTG pregled kralježnice kao i zglobova kukovlja. Nakon svega toga će se moći postaviti dijagnoza te pristupiti kvalitetnom rješavanju problema kod Vašeg ljubimca ali i dati daljnja prognoza stanja i preporuka za njegu i prehranu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.05.2012.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Imam mužjaka cavalier king charles spanijela starog 3,5 mjeseca. Na trbuhu ima mali bruh za kojeg je veterinar rekao da bi ga, ukoliko ne dođe do poboljšanja, bilo poželjno operirati. No, istovremeno je predložio i kastraciju budući da pas neće biti namijenjen daljnjem uzgoju. Kao okvirni termin ovih dvaju zahvata sugerirano mi je napunjenih 6 mjeseci starosti štenca tj. prije ulaska u pubertet i dosezanja spolne zrelosti. Učinilo nam se praktično da obje stvari riješimo odjedanput kako štenac ne bi trebao dva puta pod narkozu i na operaciju. No, da li je 6 mjeseci starosti prerano za spomenute zahvate, odnosno da li bi trebalo pričekati da pas bude stariji ili je ta dob ipak prihvatljiva? Pozdrav. Željka O: O herniji (bruh, kila) u psa pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.med.vet na Pupčana hernija kod štenca, kolegica Dragica Nemeš, dr.med.vet na Pupčana hernija – kila kod štenca, i Zdravka Rumiha, dr.med.vet na Kvrga na trbuhu štenca – hernia. O kastraciji psa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.med.vet na Utjecaj kastracije na zdravlje i ponašanje pasa. Optimalno vrijeme za kastraciju je nakon 6-og mjeseca starosti kad se oba testisa spuste u u skrotalnu vreću. To je preporučeno vrijeme kada pas još nije ušao u pubertet i počeo ispoljavati tipično vladanje za mužjake (bježanje, agresija) koje se javlja u nekih pasa. Zahvat je lakši za operatera, smanjena je opasnost od krvarenja i reproduktivni organi su manji. Mlađe životinje se lakše oporave.U inozemstvu se kastracije rade već u starosti od 12 tjedana i nemaju podataka o problemima sa daljnjim rastom psa.Monohridni psi (psi sa jednim testisom) i kriptohridni psi mogu rasplođivati i zato je kastracija preporučljiva jer se takve mane nasljeđuju i kao takvi, psi se ne smiju koristiti za rasplod. Kastracija je operativni zahvat koji mužjaci uglavnom lako podnose i od koga se brzo oporavljaju. Kastracija ne mijenja karakter i radne osobine životinje.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 16.05.2012.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam Američkog stafordskog terijera starog 2 ipo godine. Kao mali je imao demidekozu koju smo uspjesno izliječili ali od tada on se uvijek jako linja (pas je kompletno bijeli i nekad mu toliko opadne dlaka da se svugdje po tijelu vide crne pjege i koža) Dajem mu VMP i još neke dodatke ishrani ali me zanima da li mogu psu davati vitamine za ljude u tabletama, B kompleks ili pivski kvasac, vitamin C i cink, (naravno u umjerenim dozama po jednu tabletu na dan od svega) To je puno jeftinije nego svaki mjesec kupovati VMP ili neki zamjenski preparat s obzirom da njemu konstanto treba nešto što će mu držati imunitet stabilan. Hvala. DejanO: VMP tablete (Pfizer) predstavljaju vitaminsko-mineralno-proteinski pripravak namijenjen psima i mačkama. U svom sastavu posjeduje, u određenim količinama, sirove proteine, sirove masti, minerale, sirovu vlakninu, kalcij, fosfor, magnezij. Proizvođač navodi da je ovaj preparat induciran kod: - mladih životinja, kada je potrebno osigurati sve nutritivne elemente zbog rasta i razvoja mladog organizma- u svrhu poboljšanja općeg stanja kod starijih životinja - u svrhu podmirenja povećanih potreba organizma ljubimaca koji se koriste u radu, pojačanim aktivnostima, lovu, agilityju,...,- u svrhu poboljšanja elastičnosti kože i kvalitete dlake,... Također, kako ovaj preparat u svom sastavu posjeduje i vitamine B-kompleksa (B1, B2, B6, B12), možemo govoriti da je i učinkovit u poboljšavanju (otvaranju) apetita ljubimaca. Većina vitaminsko-mineralnih pripravaka (suplemenata) namijenjenih ljudima nije prikladno za uporabu kod pasa. Naime, dnevne nutritivne potrebe pasa se znatno razlikuju uspoređujući s dnevnim nutritivnim potrebama u čovjeka. Stoga, i svi suplementi namijenjeni ljudima su prilagođeni po koncentracijama, potrebama kao i zahtjevima ljudskog organizma. Naravno, ovdje je poprilično teško generalizirati pa se ipak određeni suplementi mogu primijeniti i kod pasa (pivski kvasac, riblje ulje, glukozamin,...). U ovim slučajevima, odabir prikladnih preparata iz asortimana namijenjenih ljudima kao i određivanje prikladnog doziranja trebao bi se određivati u skladu s konzultacijama i preporukama svog veterinara. Više o demodikozi kao i primjeni preparata namijenjenih oporavku dlake i kože možete saznati u odgovoru kolegice Zdravka Rumiha, dr. vet. med., na Demodikoza preparati za oporavak dlake i kože.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 12.05.2012.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog dvije godine, u posljednje vrijeme stalno si grize nokte. Da li je to normalno ili ima pomanjkanja nekih vitamina. Željko O: Grizenje i lizanje noktiju u pasa nerijetko je samo dio dnevnog rituala čišćenja. Isto kao lizanje krzna ili povremeno češkanje u pravilu nije "poziv na uzbunu". Međutim, ukoliko to pas uzastopno ponavlja kroz dulji period potrebno je potražiti pomoć veterinara. Znaci koji ukazuju da je u pitanju zdravstveni problem su: intenzivno ili konstantno lizanje i griženje noktiju, otekline ili promjena boje kože u poziciji izrastanja nokta, promjena boje i lomljivost noktiju, promjene koje zahvaćaju veći broj noktiju te problemi pri hodanju i ustajanju. U podlozi ovih promjena mogu biti traume (udarac, prerasli nokti koji zapinju, oštećeni nokti...), bakterijske i gljivične infekcije, atopijski dermatitis ili autoimune bolesti. Eliminacijom ovih uzroka dolazi se do isto tako relativno česte pojave, a to je griženje noktiju iz dosade. Za njeno uklanjanje ponekad je potrebno mnogo strpljenja jer je u uskoj vezi s opsesivno kompulzivnim poremećajem u pasa. O vjerojatnosti ovog poremećaja posavjetujte se s veterinarom koji će pregledati Vašeg ljubimca, a nešto više o tome možete pročitati u već objavljenom tekstu Prekomjerno lizanje šapa i opsesivno kompulsivni poremećaj
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 12.05.2012.