*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas da mi odgovorite na sljedeće pitanje - štene sa 1,5 mjeseci trebalo bi putovati 900 km do svog novog doma i ne znam na što trebam obratiti pažnju tj. da li štencu tako dugo putovanje šteti i kako mu pomoći? Da li je dopušteno tako malom psu dati tableticu za spavanje da možda na taj način lakše prebrodi tako dug put? Hvala, Jadranka O: Pas se u automobilu ne osjeća ugodno dok se na to ne navikne. Određeni postotak pasa, baš kao i ljudi, pati od bolesti putovanja. Stoga se i psu u automobilu moraju pružiti osnovni uvjeti da se osjeća lagodno i bez straha. Potrebno mu je osigurati smještaj u kabini, ali nikako ne na prednjem sjedalu, a također niti na sjedalu iza vozača jer kod naglog kočenja može "odletjeti" naprijed. U našoj ponudi postoje prostirke za stražnje sjedalo, koje se po potrebi može iskombinirati na način da pokrivaju samo pola sjedala ako još netko sjedi sa psom iza. Postoji i specijalan pojas koji se pričvrsti za pojas na stražnjem sjedalu, a za Vašeg štenca imamo u ponudi zgodnu kutiju od čvrstog materijala, koja se namjesti na stražnje sjedalo i u njoj postoji pojas kojim se pas dodatno osigura: Camon sjedalica za auto Pet drive.U automobilima sa velikim prtljažnim prostorom ima mjesta i za psa. Potrebno je samo na pod staviti deblji sloj spužvaste gume i prekriti je nekom prostirkom. U ponudi možete nabaviti i podesivu pregradu za prtljažni prostor.Za vrijeme vožnje psu cemo omogućiti dovoljno svježeg zraka, no istovremeno ćemo paziti da zrak ne puše direktno u njega.Ako putovanje traje dulje vrijeme, kao što je u Vašem slučaju riječ, povremeno ćemo stati da se pas malo razgiba, popije vode i obavi nuždu. No, kako je rijec o štencu koji često mokri najbolje mu je već u autu pod njega smjestiti jednokratnu prostirku Puppy potty za slučaj da mu "pobjegne" jer ipak je on još beba.Nije dobro hraniti psića neposredno prije putovanja. Ako još niste nikada sa njim putovali, ne bi bilo loše napraviti jednu "test" vožnju da vidite kako reagira u autu. Naime, psi kojima je mučno u vožnji, odmah počnu pojačano sliniti, biti nemirni ili, naprotiv, premirni te povrate.U tom slučaju obratite se veterinaru koji će Vam napisati recept za tableticu protiv povraćanja i za smirenje, a u našim tgrgovinama postoje i tablete protiv mučnine na biljnoj bazi za koje ne treba recept.Pošto je Vaš putnik još štene, najvjerojatnije će prespavati najveći dio puta i probuditi se samo kad bude žedan ili mora obaviti nuždu. Ukoliko je blizu Vas i osjeća Vašu prisutnost, osjećat će se smireno i put će proći u najboljem redu.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 31.10.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa koji je star 10 godina. Rasa je irski seter i u pitanju je ženka. Operisala je tumor na ligamentima između jajnika i maternice u junu mjesecu. Prije mjesec dana na mliječnoj žlezdi pojavio joj se novi tumor. Otišli smo u Banja luku, međutim kad je urađen rengen pokazalo je da ima metastazu na slezeni, bubrezima i jetri. Ono što bih vas zamolila jeste da mi kažete kako da pomognem svom psu da nema bolove, da li postoje neki lijekovi? Ona se sad dobro osjeća, jede normalno i živahna je, jedino što pije mnogo vode u zadnjih par dana. Pošto je tumor bio upaljen na dojci, dajem joj ampicilin kapsule i povukao joj se i nije crven. I molim vas recite koliko će moj pas da živi. Nina O: O tumoru mliječne žlijezde pisala je kolegica Davorka Balantin dr.vet.med. ovdje, a o tumoru na jetri kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Tumori na mliječnoj žlijezdi u pravilu nisu temperirani i bolni. Upalni simptomi pojavljuju se nakon mehaničkog podražaja i infekcije. Zbog pritiska na krvne i limfne žile nastaju stazni edemi. Kada se tumor otvori, potrebno je kirurško odstranjivanje. Pošto je Vaša kujica već bila na operaciji i s obzirom na godine, na Vama je da odlučite da li ćete pokušati s operacijom ili ćete antibioticima suzbijati njegovu infekciju. Naime, terapija antibioticima bit će dugotrajna jer čim prestanete s njihovom primjenom, uglavnom dođe opet do recidiva cijedenja tumora.Da Vašu kujicu nešto boli ona bi to iskazivala cviljenjem, smirila bi se. Za sada nije potrebno davati joj lijekove protiv bolova, a u slučaju da će trebati, Vaš veterinar će joj aplicirati injekciju ili ćete joj ih Vi davati u tabletama.Vi Vašoj ljubimici možete puno pomoći putem prehrane.U ponudi je hrana od Hill´s-a "n/d" konzerve koje, skupa s liječenjem, dijetetski pomažu u ispravljanju mateboličkih abnormalnosti koje se javljaju u pasa s tumorom. Kliničkim studijama je dokazano da produžuje preživljavanje i poboljšava kvalitetu života psima koji imaju tumor.Cilj je prehrane je tumoru smanjiti izvore energije ugljikohidrata iz kojih tumor crpi glukozu i metabolizira je do laktata i povišenjem razine masti, koje tumor može koristiti samo djelomično. Zatim, pružiti adekvatnu količinu energije i tako štediti tjelesne zalihe povišenom razinom masti. Smanjiti potrošnju energije metaboliziranjem laktata kojeg iz glukoze tvori tumor, smanjenim unosom ugljikohidrata. Ograničiti rast tumora i produžiti preživljavanje vrlo visokom razinom omega-3 masnih kiselina. I na kraju, povisiti imune funkcije znatnom razinom arginina.Prognoza ovisi o položaju, proširenosti i vrsti tumora. Pri operaciji dobroćudnih tumora prognoza je u pravilu povoljna, osim ako se radi o velikim izraslinama sa sekundarnim promjenama na susjednom tkivu ili o njihovom smještaju na vitalno važnim organima. Kod sarkoma i karcinoma sa metastazama prognoza, nažalost, nije tako povoljna, no pravilnom i specijalnom prahranom, dodatkom vitamina i minerala te lijekova može se održavati kvaliteta života.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 30.10.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas mi je u petak pojeo 7 mućkih (pokvarenih) jaja. Od onda leži u boxu i ne miče se. Neće jesti. Nije jeo od petka. Omršavio je barem 3-4 kg. Prije nego što je pojeo ta jaja bio je "buco", a sada mu se kralježnica i rebra vide. Veterinari su skupi tu u našoj okolici, a uz račune nemamo dovoljno novca da mu platimo inekcije... Molim vas pomozite mi, Martina O: Pokvarena hrana a naročito jaja mogu sadržavati mnoge vrste toksina koji za posljedicu imaju povraćanje i proljev u pasa, ali mogu zahvatiti i druge organske sustave, najčešće živčani sustav. Sirova jaja (bjelanjak) osim što sadrže enzim avidin koji smanjuje resorpciju biotina (nedostatak dovodi do problema sa kožom i dlakom), često su kontaminirana i bakterijom Salmonelle. Potonje predstavlja i veću opasnost po zdravlje Vašeg ljubimca a tako i Vas i ukućana (zoonoza). Iako psi imaju mnogo kraći probavni sustav u odnosu na ljude, trovanje hranom nije toliko često, no ako se radi o sirovim i pokvarenim jajima, vjerojatnost je puno veća. Po sastavu su jaja bogata proteinima, masnoćama i ugljikohidratima što je idealna podloga za naseljavanje, rast i razmnožavanje mikroorganizama poput mnogih bakterija i plijesni. Trovanje hranom u pasa prolazi sa blagim simptomima ali ponekad i sa vrlo teškim, uključujući i povraćanje, proljev, tresenje, općenitu slabost cijelog organizma te odbijanje hrane. Ponekad simptomi nastupe naglo ali može proteći i nekoliko dana do ispoljavanja prvih simptoma. Liječenje trovanja ovisi o uzroku. U početku je najbitnije ukloniti izvor trovanja, zatim izazvati povraćanje što kraće nakon konzumiranja pokvarene hrane kako bi se umanjila resorpcija štetnih tvari. U ovisnosti o daljnim simptomima potrebno je voditi računa o nadoknadi tekućine izgubljene povraćanjem ili proljevom infuzijom ili oralno elekrolitskim pripravcima, zatim, terapija antibioticima u svrhu liječenja ili suzbijanja sekundarnih infekcija. Kako niste naveli da Vaš ljubimac, osim odbijanja hrane, ima bilo kakve druge probavne probleme ili probleme drugog sustava, savjetujem Vam da mu pokušate ponuditi visokoenergetsku medicinsku hranu koja će ubrzati oporavak. U tu svrhu ljubimcu možete ponuditi Hillsovu a/d konzervu, Royal canin Recovery paštetu, Eukanuba High calorie konzervu ili Vetoquinol Calo-pet pastu. Ove hrane nadoknađuju energiju izgubljenu nedostatkom apetita a sastavom vitamina i minerala jačaju opću otpornost organizma a time i potiču apetit u iscpljenih životinja. Za nastavak prehrane savjetujem da ljubimcu ponudite lakoprobavljivu hranu (Hills i/d, Royal Canin Intestinal, Eukanuba Intestinal) u malim količinama nekoliko puta dnevno, kako bi se probavne funkcije što prije normalizirale.Ukoliko se stanje Vašeg ljubimca ne poboljša ni 12-36 sati nakon davanja medicinske hrane, svakako Vam preporučujem da posjetite veterinara. Naime, ovako nagli gubitak tjelesne težine može imati ozbiljne posljedice po zdravlje psa u smislu trajnih oštećenja bubrega i jetre, a naročito ako je stanje praćeno nedostatnim uzimanjem vode.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 26.11.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam mopsa starog sedam mjeseci. Vaši su mi savjeti uvelike pomogli u njegovom odgoju. Sada me zanima sljedeće: koliko pseća dlaka može biti štetna za čovjeka? Mnogi mi govore kako je dlaka jako štetna pogotovo ako se proguta ili udahne. Zanima me točna posljedica svega toga. Nadalje, čula sam kako se od psa može dobiti nekakva bakterija koja je izuzetno štetna. O čemu se radi? Molim vas da mi pomognete jer od silnih priča samo me glava zaboli i ne znam više šta da vjerujem. Primite puno pozdrava od AldijaneO: Opasnosti od pseće dlake kao takve nema, pa gutanje ili udisanje dlake zdravog psa neće imati apsolutno nikakav učinak na naše zdravlje. Međutim, na psećoj dlaci mogu biti jajašca pojedinih crijevnih parazita od kojih je najopasnija pseća trakavica Ehinococcus granulosus. Ehinokokoza je vrlo rasprostranjena bolest, prisutna gotovo u svim krajevima svijeta s umjerenom klimom.Čovjek se zarazi od psa kojem se jajašca nalaze na krznu. Obično se zarazi dijete u igri i bliskom kontaktu sa psom. Osim toga, zaraza se može širiti i zagađivanjem povrća psećim izmetinama, neopreznim rukovanjem zdjela iz kojih se pas hrani, neopreznim čišćenjem pasjeg ležaja.U nosiocu se iz jajašca oslobađa novi oblik mlade trakavice, tzv. onkosfera, koja ima sposobnost probijanja kroz sluznicu i kapilare u samoj sluznici. Kada jednom dospije u krvotok crijeva, krvna struja je nosi prema jetri. Zbog uskih kapilara koji čine kapilarnu mrežu jetre, onkosfera često zaostaje u jetri. Tek u manjem broju slučajeva onkosfera prolazi kroz jetru i nastavlja dalje pratiti tijek krvnog optoka. Slijedom toga dospijeva u pluća, što je slijedeća najčešća lokalizacija, ali i u srce i onda dalje u bilo koji organ ili tkivo. Već nakon nekoliko dana od "gniježđenja" onkosfere, počinje se u njoj stvarati šupljina, najviše na račun nakupljanja tekućine. Ubrzo i tijelo, odnosno okolno tkivo, reagira, stvarajući upalnu reakciju oko rastuće hidatide.Hidatida (cista) vrlo sporo raste, ali njen je rast progresivan i nezaustavljiv. U deset do dvadeset godina, hidatida naraste i do veličine jabuke, ili čak i veća.Pasja trakavica ne čini štetu za zdravlje toksičnim niti bilo kakvim uplitanjem u normalan čovjekov metabolizam, nego proizvodi mehanički pritisak koji se povećava usporedo s porastom ciste u organima i tkivima.Najsigurnija prevencija je redovita dehelmintizacija psa, tj. suzbijanje parazitarnih invazija u pasa, popularno zvano "čišćenje" psa, kao i svakako održavanje higijene psa tj. njegovog ležaja i osobne higijene (poslje svakog kontakta, igre sa psom, treba prati ruke). Na Vaše drugo pitanje teško mi je precizno odgovoriti zato što je u životinjskom svijetu poznato mnoštvo opasnih bakterija koje mogu "zagorčati" život ljudima. Tako, mogao bih Vam navesti bakteriju - Campylobacter jejuni, koja kod ljudi izaziva simptome slične crijevnoj gripi (proljev, vrućica, bolovi u trbuhu). Bakterija živi u probavnom traktu zaražene životinje (domaće ili divlje životinje ili kućnog ljubimca), a čovjek se može zaraziti preko vode, izmeta, ili nepasteriziranog mlijeka. Liječi se antibioticima.Osim parazita i bakterija, za čovjeka postoji opasnost i od drugih uzročnika bolesti. Tako bih mogao navesti i mikrosporozu - kožnu gljivičnu infekciju uzrokovanu gljivicom Micosporum canis. Ova se bolest, kod ljudi, manifestira stvaranjem razmjerno okruglih lezija na koži s neravnim crvenim rubom. Takva područja su u sredini čista - koža je suha i ljušti se, a dlaka otpada. Problemi se mogu pojaviti i u kosi, a tretira se antimikoticima u obliku kreme, šampona ili preparata za oralnu uporabu.Detaljnije informacije o zoonozama možete dobiti i od svog doktora opće medicine.Ipak, uz provođenje preporučenih veterinarskih mjera i uobičajenih higijenskih mjera, opasnosti za zdravlje ljudi su zanemarive. Stoga Vam savjetujem da redovito provodite čišćenje svojeg psa od unutrašnjih i vanjskih parazita, redovito ga cijepite i uživate u punini društva koje nam naši ljubimci bezgranično pružaju.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 25.11.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas je star 14 godina, pudl, srednje veličine. Prije dvije godine je utvrđen problem sa desnim srcem. Od veterinara sam dobila upute o liječenju. Do sada je pas dnevno dobivao pola tablete aspirina cardio 100 mg. U rezervi je bio Odemex 40 mg, pola tablete i ACHemer npr. Lisopril 5 mg Tbl. koje pas do jučer nije dobivao jer do prije par dana nisam primjetila nikakve veće zdravstvene promjene. Možda je bilo nekih naznaka da psu nije baš sasvim dobro, kao umor, lagano duboko cviljenje, nesto kašlja i zadnjih dana škripanje kod kucanja srca. Jučer je pas bio strašno nemiran, jezik mu je plavičast. Puls je od jučer čujan čak u blizini psa i iznosi trenutno 105 otkucaja u minuti. Od jučer sam započela s terapijom odemexom i lisoprilom, nešto B Vitamina. Čini mi se da primjećujem malo poboljšanje i to u smislu da je pas nešto mirniji. Što vi o tome mislite i da li bi bilo dobro psu dati još i Digoxin. Hvala, DubravkaO: Terapija srčane insuficijencije podrazumijeva provođenje mjera kojima s jedne strane nastojimo smanjiti opterećenja kojima je podvrgnuto srce, a s druge strane poduzeti mjere kojima kompenzacijske mehanizme prilagođavamo stanju cirkulacije. To znači da moramo odrediti odgovarajući stupanj tjelesnog opterećenja, uvesti odgovarajuću prehranu srčanog bolesnika te uzimanje lijekova. Liječenje svakako treba prilagoditi intenzitetu kliničke simptomatologije.Oedemex je diuretik kojim nastojimo potaknuti izlučivanje tekućine koja se gomila u tijelu zbog slabosti srca, čime se ne uklanjaju uzroci slabosti nego samo umanjuje nepovoljan učinak.Linopril je arterijski vazodilatator kojim se postiže relaksacija stijenke arterija, što utječe na snižavanje arterijskog tlaka te smanjuje opterećenje srca. Terapiju vazodilatatorima treba provoditi uz posebnu pozornost zbog opasnosti od pada tlaka, osobito na početku terapije.Digoksin spada u tvari pozitivnog ionotropnog učinka kojima se pojačava rad srčanog mišića. Upotreba digoksina dolazi u obzir tek pri akutnom zatajenju srca, aritmiji, oslabljene kontraktilnosti te ishemije miokarda. Neutemeljena upotreba digoksina jedna je od najčešćih pogrešaka u terapiji srca. Kod upotrebe ovog lijeka treba paziti na moguću intoksikaciju koja se očituje povraćanjem, proljevom, gubitkom apetita te pojavom aritmija.Znakovi djelovanja lijekova mogu se zamijetiti tek nakon par dana od aplikacije i vrlo je važno da pas bude to vrijeme pod nadzorom veterinara koji će ga pratiti i po potrebi smanjiti ili povečati dozu.Potrebno je ograničiti kretanje pacijenta i smanjiti sva uzbuđenja na najmanju moguću mjeru.Prehrana srčanih bolesnika mora biti dijetna, okosnicu dijete čini minimalan unos natrija, uz istodobno osiguranu opskrbu lakoprobavljivim i energetski uravnoteženim sastavom.Na tržištu postoji izbor različite gotove hrane za životinje - srčane bolesnike, koja zadovoljava spomenute zahtjeve (Hill`s h/d, Royal Canin Cardiac).Od izuzetne je važnosti činjenica da svakom kardiološkom pacijentu treba pristupiti kao jedinstvenom slučaju. Općenito je moguće odrediti samo glavne smjernice terapije, rukovodeći se stupnjem slabosti. Poznavanje stupnja slabosti srca omogućuje ispravan odabir pojedine skupine lijekova. Postupno stupnjevanje intenziteta terapije ima za cilj maksimalno prolongiranje zadovoljavajuće kvalitete života uz minimalnu upotrebu lijekova.Važno je znati da uspjeh dugoročne terapije u velikoj mjeri ovisi o uspješnoj komunikaciji vlasnika i veterinara, što omogućuje prepoznavanje simptoma oporavka ili pogoršanja i optimizaciju medikamentozne terapije.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 25.11.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Htjela bih saznati nešto više o pasmini kratkodlaki foxterier. Zanimaju me sve karakteristike o psu npr. o učenju, kakav je s djecom, otpornost na hladnoću, hranjenje itd. Pozdrav, Veronika O: Terijeri su općenito sretni, živahni i tvrdoglavi pa je takav i fox terier. Iako su ove kvalitete izuzetno poželjne, mogu postati frustrirajuće ako se dozvoli da je pas na vrhu hijerarhijskog poretka u kućanstvu. Fox terijeri aktivni su bilo da se drže na otvorenom ili u kući ili stanu. Usprkos njihovom temperamentnom karakteru, fox terijeri mogu biti krasni obiteljski psi. Obožavaju djecu, vole igru, a njihov vrckast tamperament može nam uljepšati ružne dane. Ipak, ovaj veseli pas nije za svakoga. Treba im tolerantan i strpljiv vlasnik sa smislom za humor. Neophodno je učenje poslušnosti od prvih dana dolaska u Vaš dom kako bi se naučio tko je "glavni" a često ga je potrebno smjestiti u kavez u kojem bi boravio kada niste kod kuće. Fox terijeri zahtijevaju mnogo aktivnosti i kretanja te ukoliko im se pruži isto, vrlo se dobro mogu prilagoditi životu u stanu. Foks terijeri su vrlo otporna pasmina, obolijevaju od vrlo malog broja genetikom uvjetovanih bolesti. Neke jedinke sklonije su problemima sa probavom, neki imaju problema sa tonzilama, no ozbiljnije bolesti poput nasljedne displazije kuka gotovo su nezamijećene. Obolijevaju jedino kao individue od bolesti nespecifičnih za vrstu. Njihova snažna konstitucija omogućava im prilagodljivost u vrućim, sunčanim klimama ali se vrlo dobro snalaze i u hladnim klimama.Učenje fox terijera je relativno lako, no morate biti strpljivi i uporni. Najveća im je mana lajanje i kopanje (bili su uzgajani za lov) ali ako ih se oduči u mladoj dobi nema problema sa ovim nepoželjnim ponašanjem. Zbog njegova snažnog karaktera najvažnije je da mu se otpočetka nametnete kao viši u hijerarhijskom poretku u kućanstvu.Fox terijere treba socijalizirati od vrlo mlade dobi a naročito sa mačkama ali i drugim kućnim ljubimcima. Mogu biti problematični (iskazuju dominantnost) i sa drugim psima ako nisu pravilno socijalizirani.Što se hranjenja tiče, fox terijer nije osobito zahtjevan. O prehrani pasa malih pasmina pisala je kolegica dr. Mlinar-Gruja ovdje. No za razliku od ostalih malih pasmina, fox terijer jede mnogo više s obzirom na njegove stalne aktivnosti i živahni temperament.Također, treba spomenuti i ostale hrane renomiranih proizvođača: premium program (Alleva puppy & junior small, K-9 growth formula, Belcando puppy ili junior, Purina Dog Chow puppy) ili superpremium program (Hill's puppy mini, Purina puppy small, Royal Canin mini junior, Brit Care puppy all breeds) prilagođenim dobnoj kategoriji i veličini Vašeg ljubimca. Premium i superpremium hrane će u potpunosti zadovoljiti sve nutritivne potrebe štenca u rastu. Psima hranjenim premium i superpremium programima nije potrebno dodavati vitamine ili minerale u obroke, osim u stanjima kada Vam to preporuči veterinar. Preporučila bih Vam hranjenje Vašeg ljubimca više puta dnevno, zbog specifičnog metabolizma malih pasmina pasa. Psa bi trebalo hraniti u isto doba svaki dan.O ovoj pasmini pisala sam i ovdje.Za sve dodatne informacije o njezi, učenju i prehrani slobodno se obratite veterinarima Pet centra.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 25.11.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me dosta toga o Airdale terijerima: koliko narastu, je li bolji mužjak ili ženka za maženje, da li se linjaju, trimaju li se, da li su poslušni? Hvala, Maja Porijeklo i uloga erdel terijera O: Airedale terrier (Erdel terijer) je vjeran, hrabar i inteligentan pas koji se prema Internacionalnoj kinološkoj federaciji nalazi u III. FCI skupini - skupini terijera. Ova pasmina korijenje vuče iz područja Airedale u Yorkshire, Engleska, i nekada su se nazivali "Kraljevi terijera" (zbog svoje veličine, visine i težine). Tako je bilo sve dok se nije pojavila pasmina crni ruski terijer (visine 64-74 cm i težine 36-65 kg). Prvotno su bili namijenjeni lovu na vidre u području rijeke Aire, a kasnije se sve više koristite kao vojni i policijski radni psi. Tjelesna obilježja erdel terijera Visina mužjaka se kreće između 58-62 cm, a ženki između 56-58 cm. Težine su od 18-29 kg. Dlaka Dlaka je čvrsta, oštra, lagano kovrčava i gusta, najčešće crveno-smeđe boje s crnim ili sivim plaštem. Uši te vrat i sljepoočnice su ponekad tamnije boje. Dlaka ravno i glatko priliježe te potpuno pokriva tijelo i noge. Pokrovna dlaka je tvrda, oštra i napeta. Samu dlaku nije potrebno često uređivati (četkati i češljati). Naime, uzgajivači savjetuju da se koriste četke s bodljama minimalno jednom tjedno kako bi se uklonila "mrtva" dlaka. Također, uzgajivači navode da je potrebno bar dva puta godišnje dlaku trimati. Veću pozornost treba obratiti na suvišnu dlaku među jastučićima na ekstremitetima te je prema potrebi, odrezati. Temperament i osobine erdel terijera Zbog svoje visoke inteligencije, poprilično brzo usvajaju zadane zadatke. Naime, uspješan trening ove pasmine ovisi o stručnosti trenera i raznolikosti zadataka jer, pri čestom ponavljanju zadataka, brzo postaju tvrdoglavi. Ova pasmina pokazuje izrazito dobro slaganje s djecom i drugim životinjskim vrstama, dok prema drugim psima mogu biti izrazito dominantni. Naravno, dominantnost ljubimca ovisi o naučenom i o individualnosti istog. Kako imaju prosječne potrebe za šetanjem i vježbom, dostatan im je režim trokratnih dnevnih šetnji uz malo igre. Ova pasmina ima relativno malu potrebu za lajanjem.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.11.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog 1 godinu. Već 2 mjeseca njuška mu je izbrazdana, suha i rascvjetana. Dijagnoza je gljivična infekcija i liječenje canesten kremom, nakon čega se ne vide nikakva poboljšanja. Nakon toga veterinar prepisuje kapi za oči koje utrljavamo u njušku već tjedan dana, ali ni dalje nema poboljšanja. Njuška nije bolna, pas se ponaša normalno, prehrana pravilna. Molim vaše mišljenje i savjet. Unaprijed zahvalna, MajaO: Iako je liječenje gljivičnih oboljenja dugotrajno, smatra se da je vrijeme od dva mjeseca redovitog nanošenja propisane terapije dovoljno da se proces izliječi. Kako je u slučaju Vašeg ljubimca stanje nepromijenjeno, u obzir treba uzeti i druga patološka stanja koja dovode do sličnih simptoma, poput demodikoze ili dermatitisa druge etiologije. No, kako pretpostavljam da su promjene lokalizirane na nosu Vašeg psa, a ne po cijeloj njušci moram napomenuti kako je suh i ispucali nos u pasa većinom posljedicom infekcije koja zahvaća cijelo tijelo ili je središte infekcije na ili u samom nosu. Ako je površina nosa ispucala, stanje je koje je vrlo bolno za psa i ne treba ga zanemariti, iako nije popraćeno općim znakovima bolesti.Napomenut ću i još neka stanja koja dovode do opisanih simptoma: dehidracija uslijed bolesti bubrega, prethodna dišna bolest jer je uslijed iscjetka iz nosa došlo do iritacije, nedostatak cinka uslijed nemogućnosti resorpcije ovog minerala uzrokovanom genetikom ili nedostatnom ishranom, tumori i polipi nosa i unutrašnjosti nosa te autoimunosne bolesti.S obzirom na dugotrajnost procesa, preporučila bih Vam da se ponovno obratite Vašem veterinaru kako bi se dodatnim pretragama (kompletna krva slika, biokemija krvi, bris promijenjenog mjesta i izolacija uzročnika,...) postavila dijagnoza ili sumnja na dijagnozu te poduzela odgovarajuća terapija koja bi u konačnici dovela do izliječenja promjena na nosiću Vašeg ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 19.11.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam 3 tjedna stare štence kokera kojima sam počela davati adaptirano mlijeko i koje bih trebala naučiti jesti i drugu hranu, no nesigurna sam budući su mi to prvi štenci. Koliko sam uspjela pročitati na internet stranicama, trebala bi ih hraniti grizom, rižolinom i drugim kašicama (osim čokoladnim) uključujući med i banane četiri puta dnevno dok bi preostala dva obroka trebala biti mesna. Da li sam sve dobro razumjela? Koju vrstu suhe hrane mi možete preporučiti za njih, a da ta hrana bude i financijski prihvatljiva? Kada štencima mogu početi davati preporučenu hranu i da li je prije jela moram natopiti u jogurtu ili vodi? Moji štenci su do sada boravili u kući sa ostalim ukućanima što je postalo problem. Mogu li ih preseliti u dio podruma u kojemu je temperatura između 16 i 19 stupnjeva C gdje sam za njih pripremila slamu i gdje sam ih od njihovog rođenja imala namjeru držati? SanjaO: Važno kod prehrane pasa je da hrana zadovoljava sve njihove potrebe i da rješava njihove posebnosti.Tijekom prvih tjedana života štenci naglo uvećaju svoju težinu (5-10 % dnevno) i prolaze kroz izuzetno osjetljivu fazu prelaska s mlijeka na krutu hranu. Tijekom, ali i nakon odvikavanja od sisanja probavni sustav šteneta ograničenog je kapaciteta. Problem osjetljivog probavnog sustava dodatno se povećava ako je štenad izložena parazitima ili stresu ili ako jede neizbalansirani obrok.Već u dobi kada se odbijaju od sise štenad treba nadohranjivati. Dohrana se vrši s nekoliko obroka dnevno, što ovisi o tome doji li ih još kuja povremeno ili ne. Nakon mjesec dana starosti štenad mora dobivati punu hranu bez obzira što još eventualno siše. Ako im sami kuhamo, hrana koju im nudimo sastoji se od nekoliko mesnih i mliječnih obroka dnevno. Mesni obroci sastoje se od umjereno posoljenog i kuhanog goveđeg mesa, u mnogo vode kako bi se dobilo dovoljno juhe u koju je potrebno zakuhati zobene pahuljice, rižu, tjesteninu, neko varivo poput mrkve, blitve, špinata ili sličnog. U dobro izmješanom mesnom obroku jedna trećina je dobro usitnjeno meso, a druge dvije trećine druga navedena hrana. Mliječni obrok su posni svježi kravlji sir, jogurt, acidofil, kiselo mlijeko..., tj. svi kiselo mliječni proizvodi, uz rižu, pšeničnu krupicu i zobene pahuljice.Razvoj koji se zasniva na veličini pasa unutar različitih kategorija vrlo je raznolik, kako po brzini rasta tako i po trajanju pojedinih faza razvoja. Koker španijel spada u kategoriju srednjih pasmina pasa, znači pse koji će kada odrastu biti težine između 11 i 25 kilograma.Kuhanjem teško možete odrediti točnu nutricionističku izbalansiranost koju nude gotove hrane za pse.Za početak bih Vam preporučila mlijeko zamjensko za period nadohrane (Mlijeko za štence od proizvođača Canina, Gimborn, Royal Canin, Ebi vet). Nakon toga hranu za štence za srednje pasmine pasa (Hill`s, Royal Canin, Eukanuba, Purina Pro Plan, Brit Care, Alleva i K9 su hrane koje prate te kategorije, a dostupne su u trgovinama Pet centra). Granule suhe hrane se u početku odvikavanja od sisanja mogu vlažiti toplom vodom po potrebi do konzistencije kaše. Hrana mora osiguravati jačanje obrambenog sustava organizma, za to su zaslužni manan-oligo-saharidi koji štite crijevnu sluznicu, Omega-3 (EPA/DHA) i Omega-6 masne kiseline u kombinaciji sa cinkom, vitaminom A i biotinom stimuliraju obnavljanje kože i dlake. Odgovarajućim količinama vitamina E i C osigurana je zaštita stanica od slobodnih radikala. Granule su dizajnirane tako da maksimalno pridonose zdravoj prehrani. Svojim oblikom teksturom i veličinom granule prilagođene su zubalu srednje velikih pasa. Pozivam Vas u trgovine Pet centra da izaberete iz našeg bogatog asortimana najprikladniju hranu za Vaše štence.Nakon što su se oštenili, štenci polagano stječu sposobnost regulacije tjelesne temperature. Da bi se osigurala optimalna temperatura ambijenta u kojem štenci borave, ona mora biti između 15 i 20°C i treba održavati dnevne fluktuacije temperature u rasponu od 2°C. Međutim, ova temperatura mora biti prilagođena određenim osobitostima:- psi uvijek lakše podnose niže nego više temperature (neke pasmine su pasminski bolje adaptirane na određene temperature, npr. polarne pasmine na niže temperature), sama temperatura neće toliko utjecati na zdravlje psa koliko njihove ekstremne razlike.- nema idealne temperature za sve pse, uvijek im treba omogućiti opciju da se sklone na toplo ili hladnije.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 19.11.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Pas je imao temp. 40,7C prije dva dana i primio je par injekcija kod veterinara. Nedugo nakon injekcija je pao, počeo kočiti noge i prevrnuo zjenicama. Veterinar mu je dao antišok injekciju i neku za opuštanje mišića. Sada mu je bolje, ali nekontrolirano piški, kaplje kada se ustane. Da li je moguće da ima upalu bubrega ili mokraćnog mjehura? Njemački je ovčar star 7 god. Pije puno vode i jede. Kako mu pomoći? JelenaO: Vaš pas reagirao je na neki od sastojaka lijeka anafilaksijskom reakcijom, koja se osniva na tvorbi protutijela koja se vežu na stanice tkiva i čine ga osjetljivim. Anafilaksijski tip preosjetljivosti javlja se u prirodnom dodiru organizma koji je tome sklon s alergenom, kao i pri unosu lijekova, vakcina i drugih imunobioloških pripravaka u organizam. Senzibilizaciju anafilaksijskog tipa potiču različite tvari bjelančevinaste ili polisaharidne građe, kao i jednostavni kemijski spojevi koji se vežu na bjelančevinu kao na nosač. Posebno su jaki alergeni bjelančevine polena i pojedinih nametnika, grinje u kućnoj prašini, dlaka, perje, antibiotici (penicilin), jaja, mlijeko, ali i druge tvari. Opća anafilaksijska reakcija zbiva se u pasa u jetri i jetrenim venama. U početku su psi nemirni,povraćaju, učestalo mokre i balegaju. U kasnijem toku reakcije sve teže i sporije dišu, grče se i ugibaju u komatoznom stanju u tijeku jednog sata. Liječenje vršimo epinefrinom (adrenalin), antihistaminikom i kortikosteroidom.Upala mokraćnog mjehura (cystitis) najčešće je proširena iz donjih dijelova mokraćnog trakta ili iz genitalnih organa, a može nastati i iz mokraćovoda i bubrega. Nadalje, bilo koje patološko stanje, u kojem životinja ne može isprazniti mokraćni mjehur u regularnim intervalima, može uzrokovati upalu (kamenci, novotvorevine, nestručna kateterizacija, bolesti kralježnice, bolesti prostate) te šećerna bolest, pogoduju razvoju bakterija (Escherichia coli, Proteus, Streptococcus, Staphylococcus). Upala mjehura može imati akutni ili kronični tok, biti sasvim blaga pa do najtežeg stupnja, a o tome i ovisi klinička slika. Od učestalog mokrenja uz istiskivanje neznatnih količina urina, preko bolne napetosti mjehura do teškog općeg stanja. Psi općenito najteže podnose upalu mjehura i javlja se potištenost, gubitak apetita, poremećeno opće stanje.Dijagnoza nije teška. Temelji se na anamnezi vlasnika i fizikalnoj, mikroskopskoj te pretrazi pomoću trakica za pretragu urina. Rentgenski i ultrazvukom također možemo vidjeti zadebljalu stijenku mjehura, a na palpaciju izvana u području mjehura pas reagira neugodom. Liječenju je prethodno uputno napraviti antibiogram. Akutnu upalu liječimo 1-2 tjedna, a kroničnu najmanje nekoliko tjedana sistemskim antibioticima. Apliciramo i AD3E i C vitamine.U našoj veterinarskoj ljekarni u ponudi imamo medicinsku hranu za probleme sa mokraćnim putevima (Hill`s c/d, Royal Canin urinary u suhom obliku i konzervicama) koja proizvodi kiseli pH mokraće koji je upalom promijenjen i tako pomaže u liječenju bakterijske upale.Vaš pas možda pojačano pije ako je u antišok terapiji upotrebljen kortikosteroid. Ako je to u pitanju, za tjedan dana bi trebao početi piti normalne količine vode. Ako se nastavi, onda bih Vam toplo preporučila napraviti krvne pretrage da se provjeri stanje bubrega, šećer u krvi te ostali organi.Kapanje urina također može biti posljedica upale mokraćnog mjehura, no preporučila bih i provjeru stanja prostate.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 18.11.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženkicu maltezera i stara je 2 godine. Parila se prije 27 dana. Kakvi su simptomi i kada mogu znati da li je skotna? Za sada ono što ja primjetim je da je dosta mirnija i jako često spava, da li je to normalno? Koliko kučića maltezer može imati? Unaprijed hvala. SanjaO: Graviditet kod kuje traje 58-63 dana te ga možemo utvrditi kliničkim i laboratorijskim metodama. Kliničke metode dijagnostike se dijele na vanjske i unutarnje. Vanjske metode dijagnostike su adspekcija, palpacija i auskultacija, a unutarnje metode dijagnostike graviditeta su vaginalna i rektalna pretraga. Laboratorijske metode dijagnostike se dijele na kemijske, fizikalne, biološke, hormonalne, imunološke i histološke. Kod kujica su najčešće metode dijagnostike graviditeta ultrazvuk i rentgen. Ultrazvukom se može sa sigurnošću dijagnosticirati graviditet sa 3-4 tjedna, ali se ne može točno utvrditi broj plodova. Rentgenom se također može dijagnosticirati graviditet i može se, za razliku od ultrazvučne dijagnostike, odrediti broj plodova.Postoje i drugi pokazatelji prema kojima ćete (teže) moći dijagnosticirati graviditet, kao što je postupno povećanje tjelesne težine kujice. Posljedično će kujica biti mirnija, tromija, manje će se kretati, brže će se umarati, abdomen će se obostrano proširiti. Tjelesna temperatura gravidne ženke je malo povišena zbog intenzivnijeg metabolizma, a pred kraj graviditeta dlaka kujice je slabija, suha i može jače opadati. Također se pred kraj graviditeta povisuje broj leukocita u perifernoj cirkulaciji (bijela krvna zrnca) kako bi kujica bila otpornija prema infekcijama. U zadnjoj trećini graviditeta ćete primjetiti i promjene na mliječnim žlijezdama kod kujice (povećane mliječne žlijezde, bradavice su razvijenije, a pred sam porod se mliječna žlijezda nalije i počne lučiti mljezivo). Kuje malteških pasa imaju u prosjeku 4 štenca po leglu. Naime, taj broj ovisi o mnoštvu čimbenika, kao što su: trenutak parenja, kondicija pasa, pasminske osobitosti,...
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.11.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim savjet, imam kujicu staru 2 god. i htjela bih ju pariti negdje kad bude imala 3 god. da izbjegnem ljeto i vrućine. Dakle, zanima me je li ta dob u redu? Unaprijed hvala, OzulaO: Gledajući sa zdravstvenog stajališta, ali i prema kinološkim pravilima, patuljaste pasmine ne bi se smjele pariti prije navršenih 12 mjeseci, srednje veliki psi prije 15 mjeseci, dok bi minimalna dob za parenje kuje veće pasmine trebala biti 18 - 24 mjeseci. S obzirom da je najbolje dopustiti parenje kuji kada u potpunosti završi svoj fizicki rast, također je preporučljivo da vlasnici tu dobnu granicu pomaknu za 12 mjeseci, odnosno da ne žure s parenjem. U toj dobi kuja je i psihički bolje pripremljena za majčinstvo, a njezin fizički razvoj je završen i skotnost ne predstavlja rizik za njezino zdravlje. Važno je napomenuti da, osim nepovoljnog ishoda za štence, prerano parenje može ugroziti i zdravlje Vaše kujice, naročito ako se parila s mužjakom veće pasmine, jer preveliki plodovi samom svojom veličinom mogu stvoriti problem pri porodu. Prije odluke o parenju trebalo bi provesti određene mjere opreza, kako bi buduća trudnoća protekla u najboljem redu. Prije svega, kuju biste trebali odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako biste utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirođenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje. Osim toga, kuja bi prije odluke o oplodnji trebala biti redovito cijepljena protiv psećih zaraznih bolesti i bjesnoće, te očišćena od crijevnih parazita (što treba provesti i 2 tjedna pred porod i u periodu laktacije).Za zdravlje i dobru kondiciju jako je važna pravilna prehrana i redoviti treninzi (da ne bude pretila), što će olakšati trudnoću i laktaciju. U drugoj polovici graviditeta bilo bi dobro pojačati joj ishranu (najbolje hranom za štence) i ostaviti je na tom režimu prehrane i u periodu laktacije, sve do završetka dojenja.Osim svega navedenog, kuja nikako ne bi smjela biti izložena stresnim situacijama, bilo da se radi o periodu pred parenje, pred štenjenje ili u laktaciji.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 14.11.2008.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim vas možete li mi odgovoriti kakvo je ponašanje patuljastih pinčeva? Kako ih odgojiti i općenito o njihovoj naravi poslje sterilizacije i kastracije, koliko oni zahtijevaju šetnje itd. Marina O: Patuljasti pinč je mala (25-30 centimetara), kompaktna i mišićava pasmina, tamnih, blistavih i ovalnih očiju, boja dlake može biti crna, čokoladna ili crvenkasto-smeđa. Ova pasmina ima poseban hod, poput malog paradnog konjića. Vrlo su ponosni,hrabri i odani jednom članu obitelji, puni su energije, inteligentni i dražesni.Mogu biti dobri i umiljati u društvu male djece i ostalih kućnih ljubimaca, ali uzgajivači preporučuju da ovu pasminu ne treba ostavljati bez nadzora vlasnika na duže vrijeme s malom djecom ili ljudima (gostima) koji nemaju dovoljno iskustva s psima jer bi se mogla ispoljiti njihova "lošija strana" naravi (griženje), posebno ako takav pas nije dovoljno socijaliziran, odgojen i dnevno išetan. Ova pasmina je veličinom mala, ali to ne znači da se oni osjećaju manjim i manje vrijednim, dapače zbog toga se vrlo intezivno nameću svojim vlasnicima i žele postati "alfa" vođom, kako psima tako i ljudima. Ovdje se rađaju greške u odgoju ove pasmine tokom perioda odrastanja jer uglavnom vlasnici prvi popuste upravo zbog njihove "malenkosti i ljupkosti" i dozvole mu sve i svašta (skakanje u krilo vlasnika, prekomjerno lajanje, griženje i napadanje ostalih članova obitelji i gostiju, spavanje na jastuku vlasnika, ležanje na kauču, i to na mjestu koje koristi "glava" obitelji i slično). Prilikom gledanja televizije vlasnik treba prvi sjesti na kauč pozvati psa da sjedne pored njega. Također, vlasnik prvi jede, a onda spušta punu zdjelicu za psa i odobrava mu pristup i hranjenje. Npr. nikad ne gledajte televiziju ležeći na podu sa svojim psom jer Vas neće prihvatiti kao svog vođu (alfa). Ako VAm pas leži na putu, ne zaobilazite ga već pređite preko njega (dokazujete svoju dominantnost), kada napuštate dnevni boravak ili stan, makar na par minuta i vraćate se na isto mjesto, ignorirajte psa sljedećih par minuta. Pas ne bi trebao spavati u krevetu vlasnika jer je krevet rezerviran za "alfu" koji u ovom odnosu mora biti vlasnik. Igru s igračkama započinje i završava vlasnik, psa treba naučiti da oni ne posjeduju (igračka, kost, stara tenisica...), vlasnik mora moći svome psu uzeti bilo kada ili bilo što iz njuške ili ispred njih. Možda Vam se ovo čini pomalo okrutno, ali na ovaj način štite zdravlje svoga psa jer on u šetnji može pronaći i npr. otrovanog glodavca ili neki od otrovanih mamaca, a simptomi trovanja biti će vidljivi kasno, te terapija neće imati nikakvog učinka. Dokazano je da psi osjećaju emotivno stanje svoga vlasnika (nervoza, strah), a u tom momentu neke pasmine (poput pinča) shvate da su im vlasnici "slabi" i preuzimaju vodstvo, postaju "alfa". Takvi psi imat će problema s ponašanjem općenito.Svakog psa treba prošetati dnevno bez obzira na njihovu veličinu i pasminu. Šetnjom se razvija i održava fizičko i psihičko zdravlje, kako naših kućnih ljubimaca tako i naše zdravlje. Psa treba odvesti u šetnju više puta tokom dana, ako živite u stanu, i to 3-4 puta u trajanju od 15-30 minuta ili manje puta, ali vremenski dulje ( do 1 sat).Sterilizacijom i kastracijom sprečavamo pojavu tumora spolnih organa i mužjaka i ženki, kod kuja neće biti lažnih trudnoća i tumora mliječnih žljezdi. Mužjaci poslije kastriranja postaju manje agresivni i stabilniji u ponašanju. Nakon ovih operacija dolazi do hormonalnih promjena u organizmu pasa, skloniji su prekomjernoj težini i zbog toga treba pripaziti na ishranu poslije opercije. U tom slučaju preporučamo za Vašu pasminu super premium hranu od RoyalCanina: Neutered & stone za pse lakše od 10 kilograma.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 14.11.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam muškog shar peia 2 godine starog, kastriran je. Već skoro godinu dana imamo problem s povremenim oticanjem zglobova zadnjih šapa. Temperatura se povisi, teško hoda, ali nakon dan-dva je dobro. Sve se to malo primirilo jer je ljetos dobio terapiju kortikosteroida, ali sada se opet ponavlja svakih 5-6 dana. Molim vas pomozite jer ne znamo kome da se obratimo i o čemu se zapravo radi. Dijagnoze su bile od artritisa do mogućeg problema s bubrezima i srcem. Evo i sad su noge natekle i stvarno nas je strah ishoda. Unaprijed hvala, Dubravka O: Zglobovi su dodirna mjesta dviju kosti. Zatvoreni su vezivno - tkivnom kapsulom i podmazani zglobnom tekućinom koja smanjuje trenje pri kretanju. Postoje različiti uzroci oticanja zglobova. Najčešći uzroci su upalne etiologije, degenerativne bolesti zglobova, urođene bolesti zglobova, nefiziološka pomicanja anatomskih površina, problemi na pojedinim organima i organskim sustavima, tumorske promjene ...Osim gore navedenih problema, i različiti metabolički poremećaji kao i poremećaji u cirkulaciji mogu dovesti do problema koje navodite da Vaš ljubimac ima.Za vrijeme liječenja, osim prikladne prehrane (prehrana s kontroliranom razinom bjelančevina, kalcija, fosfora i natrija) i umjerene aktivnosti, koriste se i drugi preparati, poput NSPULJ (nesteroidni protuupalni lijekovi), esencijalne masne kiseline te različiti drugi pristupi u liječenju (akupunktura, akupresura, shiatsu, masaže ...).Kako mi je poprilično teško samo na osnovu nekoliko opisanih simptoma utvrditi o čemu je kod Vašeg ljubimca riječ, savjetujem Vam da se obratite na klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, ćije će osoblje biti u mogućnosti specijalnim pretragama točno utvrditi uzrok problema, te u skladu s njim/a odrediti daljnju terapiju.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 14.11.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete mi reči koliko je rengen snimak pouzdan u otkrivanju metastaze jer se moja kujica jako dobro osjeća, vesela je, trči, dobro jede, tumor na dojci smanjio se za 90%, a prije 4 sedmice bila je u jako lošem stanju i oporavila se za 4 dana ... pa mi je jako čudno jer je veterinar rekao maximalno će da živi još mjesec dana jer je rengen snimak pokazao metastaze na bubrezima slezeni i jetri ... (moja ljubimica je kao štene imala paravirozu, jer na rengenu mrlje postoje! Da li mogu biti ožiljci od predhodne bolesti (paraviroze)? I zanima me koliko dugo da joj dajem hill's-ovu (n/d) hranu i mogu li da joj konzervu pomiješam sa malo riže ili makaronima jer uvijek traži još (laje i gura zdjelu po kuhinji), a skoro 2 konzerve pojede :).... ( ima 27 kg - irski seter )! Hvala, NinaO: Oko 50% tumora mliječne žlijezde u pasa je maligno. Adenomi i fibroadenomi predstavljaju benigne oblike tumora. Maligni se dijele u sarkome, karcinosarkome, upalne karcinome (obično anaplastične karcinome) i, najčešće, karcinome. Karcinomi počinju svoj razvitak iz epitelijalnog tkiva a histopatološki se dijele na one kod kojih je vidljiva invazija stijenke tumora krvnim žilama i na one kod kojih stijenka nije prorasla krvnim žilama. Kod onih bez proraštanja prognoza je puno povoljnija. Smatra se da takvi psi preživljavaju najmanje dvije godine a oni sa invazivnim karcinomima ili adenokarcinomima oko jedne godine. Također, na prognozu utječe i veličina tumora. Sarkomi i karcinosarkomi daju vrijeme preživljavanja od 9-12 mjeseci dok upalni karcinomi daju vrlo slabu prognozu jer obično imaju metastaze u vrijeme uočavanja simptoma i postavljanja dijagnoze. Metastaze kod bilo kojeg malignog tumora su obično locirane u plućima i regionalnim limfnim čvorovima. Tumor mliječne žlijezde se širi (metastazira) u ostatak tijela otpuštanjem idividualnih tumoroznih stanica u limfni sustav koji uključuje limfne žile i čvorove. Postoje regionalni limfni čvorovi na obje strane tijela ispod prednjih (aksilarni) i stražnjih nogu (ingvinalni). Tumori prve, druge i treće mliječne žlijezde (ili parova navedenih žlijezdi) šire tumorozne stanice u aksilarni limfni čvor a ostale u ingvinalni. Na ovim se mjestima formiraju novi tumori koji otpuštaju još više tumoroznih stanica koje odlaze cirkulacijom u druge organe kao što su pluća, jetra ili bubrezi. RTG-snimka je jedina metoda pretrage i potvrde metastaza tumora. Parvoviroza pasa za posljedicu ima isključivo promjene na sluznici crijeva ili srčanom mišiću a ne i promjene na unutrašnjim organima jer virus isključivo napada stanice crijevnog i srčanog epitela te leukocite.Kod prognoze najveću važnost ima tip tumora, no sterilizacija ili kastracija također ima veliku ulogu u prognozi jer se pokazalo kako su tumori mliječne žlijezde osjetljivi na estrogen i progesteron.Što se tiče veličine tumora, istraživanja su pokazala da oni sa promjerom od 7 cm imaju lošiju prognozu od onih manje dimenzije. Dokaz širenja u limfni sustav (kao što je prisutnost tumoroznih stanica u lokalnim limfnim čvorovima) nose vrlo lošu prognozu. Dublji tumori, oni koji nose priraslice, tumori koji brzo rastu te ulcerativni tumori također nose lošu prognozu.Od izuzetne je važnosti za prognozu točna identifikacija tumorskih stanica koja se čini biopsijom. Biopsija je zahvat kojim se uzima dio tumoroznog tkiva te patohistološkom pretragom određuje njegova invazivnost i tip kao i činjenica da li je tumor u potpunosti odstranjen.Svakako je povoljan znak prognoze vrlo dobro zdravlje Vaše ljubimice (što me izuzetno veseli) a što se prehrane tiče, možete dodati dio neugljikohidratnog obroka jer upravo iz ugljikohidrata tumor crpi energiju na čemu je i osnovana djelotvornost Hillsove n/d hrane. Pokušajte joj ponuditi kuhanu piletinu (očišćenu od kostiju i masnoće) ili neki drugi izvor bjelančevina. Hillsova istraživanja su pokazala kako prehrana psa n/d hranom znatno produljuje vrijeme preživljavanja nakon dijagnosticiranog tumora tako da bih Vam savjetovala da i dalje ostanete pri ovom načinu prehane a obrok povremeno obogatite bjelančevinastom hranom.U dogovoru s Vašim veterinarom radite redovite kontrole kako bi se na vrijeme moglo reagirati u slučaju pojave recidiva.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 12.11.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam rotvajlera, mužjaka starog 2 godine. O njegovoj ishrani, higijeni te fizičkoj aktivnosti veoma vodim računa. Prije nekoliko dana na lubanji, iznad lijevog oka, mu se pojavilo udubljenje veličine oraha. Na dodir uopće ne reagira, kao da je sve ok. Ostalo je sve nepromjenjeno, mislim na apetit, raspoloženje itd. Zaista sve je u redu osim te "rupe" iznad oka. Molim Vas da mi kažete o čemu je riječ jer ovdje u Bugojnu (BiH) veterinari ne znaju o čemu se radi. Unaprijed zahvalan, Amel O: Lubanja rotvajlera standardno je srednje dužine, široka izmedu ušiju, u čeonoj liniji gledano sa svih strana umjereno zasvođena. Potiljačna kost dobro je razvijena bez jakog isticanja. Koža na glavi svuda je dobro zategnuta i u visokoj pozornosti smije oblikovati čeone nabore. Greška su pretjerani nabori na glavi, što uzrokuje višak kože.Pregled lubanje sastoji se od sljedećeg: promatrajuću lubanju pazimo na njezin oblik i obujam u cijelosti i u pojedinim dijelovima, na eventualne udubine i izbočine, dekubitalne povrede (naročito na očnim lukovima), gubitke tkiva i ožiljke. Najbolje je promatrati glavu najprije od naprijed, pazeći na simetriju pojedinih dijelova, a zatim s jedne i s druge strane. Palpaciju lubanje obavljamo prstima, pazeći na toplinu i konzistenciju kože na lubanji, na osjetljivost kože i lubanjskih kostiju (uspoređujući s odgovarajućim simetričnim mjestima), na popustljivost lubanjskih kostiju pod pritiskom i dr. Perkusiju (kuckanje) obavljamo neposredno prstom u području ličnih i nosnih kosti ili perkusionim čekićem, kuckajući umjerenom snagom o pojedine dijelove neurokraniuma. Pritom valja paziti na osjetljivost (bolnost) i na perkusioni šum koji je fiziološki prigušen.Preporuča se i rentgenska pretraga da se vidi da li je i koliko je obuhvaćena kost. Udubina može biti i samo na mišiću, kao rezultat traume ili neke stare ozljede.Do promjena na kostima lubanje može doći i kod nekih metaboličkih bolesti, kao što je na primjer rahitis koji nastaje zbog poremećaja u prometu kalcijevih i fosfornih soli uz istodobnu nedostatnu opskrbu vitaminom D. Osim simptoma karakterističnih za rahitis (teško i nerado kretanje, ležanje, hramanje) katkad nastaju promjene i na lubanjskim kostima. U lakšim slučajevima životinje mogu ozdraviti same od sebe, dok u težim slučajevima dijelovi skeleta ostanu izobličeni i u starijoj dobi. Zatim, takva promjena može nastati i kod upale površne strukture kosti zbog vanjskih uzroka, a koja se može proširiti na unutrašnjost kosti.U svakom slučaju bih Vam preporučila da se obratite Veterinarskom fakultetu u Sarajevu ili Zagrebu radi pouzdane dijagnostike.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 12.11.2008.
Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu maltezera i otprilike prije 2 tjedna se protjerala, povečao joj se spolni organ ali ja nisam primjetila nikakvo krvarenje... često se lizala ali u svakom prošlom tjeranju je obilno krvarila. Prije par dana se parila s mužjakom maltezera, dopustila mu je da skoči na nju ali se nisu uspjeli spojiti. Kod veterinara sam napravila vaginalni bris kuje i pokazao je da su plodni dani prošli. Zanima me da li je moguće da je njeno tjeranje lažno jer joj i mjesec dana uranilo nego inaće, da li kujica pri lažnom tjeranju ima iste simptome kao i kada se stvarno tjera? I da li postoji mogućnost da ukoliko nije bilo lažno tjeranje a nisu se spojili ipak ostane skotna? S obzirom da će nam biti nezgodno čekati tek iduće tjeranje zanima me postoji li kakva mogućnost da se nešto napravi, npr. hormoni koji ubrzavaju tjeranje? Da li je to opasno za kujicu, odnosno da li to negativno utječe na njeno zdravlje? Puno hvala, MatejaO: Prosječna duljina tjeranja u kuja je oko tri tjedna no postoje i variranja od 7-10 dana kraće ili dulje. Prosječno vrijeme između tjeranja u kuja je 7 mjeseci no kod nekih je 4 mjeseca ili godina dana. Ciklus u kuje podijeljen je u četiri faze. Prva je proestrus i traje oko 9 dana. Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, od 4-21 dana. Treća faza ili diestrus traje 60-70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.Normalne cikličke promjene endometrija (sluznice maternice) su pod kontrolom steroidnih hormona jajnika kao što su progesteron i estrogen. Bez ovih hormona dolazilo bi do atrofije endometrija. U svakoj fazi ciklusa koncentracija hormona je različita, odnosno koncentracija hormona se mijenja. Svaka kuja ima jedinstven ciklus od jednog ili dva tjeranja godišnje a isto je individualan i produženi diestrus i anestrus. Tijekom diestrusa na jajniku je prisutno žuto tijelo tako da je uterus dulji period izložen utjecaju progesterona.Cikličke promjene u kuja rezultiraju u promjenama endometrija pa se uočava sljedeća pojava: kod kuja koje se nisu parile, imaju neplodna parenja ili su liječene prostagenima dulji period - može se javiti hiperplazija endometrija. Na razvoj hiperplazije endometrija usko se može povezati razvoj endometritisa te piometre.Kod lažnog estrusa javljaju se otok i hiperemija vulve, kao i oskudan serohemoragičan iscjedak iz vulve, tijekom kraćeg perioda od onog normalnog, ali do ovulacije ne dolazi. Obično se normalan estrus pojavi nekoliko tjedana kasnije. Ova je pojava relativno česta u pubertetskom estrusu.Sigurna metoda je uzimanje vaginalnog brisa, kojim pratimo povećavanje vaginalnih epitelnih stanica, koje nastaju zbog povećanja koncentracije estrogena. Kada se stanice povećaju za 60%, uzimaju se uzorci krvi i određuje titar protutijela karakterističnih za progesteron (progesteron test).Sinkronizacija estrusa u zdravih kuja može se postići tretmanom sa različitim hormonskim preparatima koji sadrže luteinizirajući hormon, folokostimulirajući hormon, agonist gonadotropin-releasing hormona i prolaktin inhibitori. Hormonski preparati primjenjuju se isključivo pod nadzorom veterinara, jer se za njih koriste različiti protokoli. I u pravilno primjenjenih preparata postoje značajni rizici od negativnih efekata ovakvih tretmana, pa svakako dobro razmislite i konzultirajte se s veterinarom koji prati zdravstveni status Vaše kuje koliko bi izlaganje kuje takvom tretmanu bilo opravdano.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 12.11.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas, koji su simptomi kod psa, malog i velikog potresa mozga? Pas je star 9 mjeseci, njemački ovčar. Hvala, FeliO: Mozak je, kao najvažniji organ tijela, zaštićen čvrstom koštanom strukturom (lubanjom) od vanjskih utjecaja. No, u slučajevima jakih tupih udaraca, padova sa visine, prometnim nesrećama i dr. dolazi do jačeg pomicanja, odnosno potresa mozga.Potres velikog mozga redovito rezultira privremenim poremećajem njegove funckije. Simptomi koji se uočavaju kod potresa mozga su: gubitak ravnoteže, vrtoglavica, razrokost, često i povraćanje, gubitak apetita i potištenost. Često je slučaj pucanja neke od krvnih žila u mozgu, što dovodi do slabijeg ili jačeg izlijeva krvi u mozak, što može imati za posljedicu i uginuće.Glavna je funkcija malog mozga koordinacija voljnih, refleksnih i pokreta stava. U suradnji sa vestibularnim sustavom, mali mozak također pomaže održavanju ravnoteže. Trauma malog mozga može se javiti samostalna ili povezana sa traumom drugih dijelova mozga. Simptomi koji prate potresanje malog mozga i njegovu disfunkciju su: ataksija (zakazivanje motorne koordinacije), dismetrija (pas ne može regulirati količinu, domet i jačinu pokreta), simptomi od strane vestibularnog sustava, zakašnjele posturalne reakcije, nedostatak reakcije na prijetnju, anizokorija (proširenje zjenice koja sporo reagira na svjetlo uz čestu protruziju trećeg očnog kapka), pojačani mišićni tonus te hiperrefleksija.Dijagnoza se potresa velikog i malog mozga postavlja na osnovu anamneze, općeg kliničkog pregleda te MRI-om ili CT-om.Liječenje ovisi o stupnju oštećenja. Po život opasne ozljede potrebno je odmah zbrinuti, a nakon toga pratiti intrakranijalni tlak, prokrvljenost mozga, krvni tlak i opskrbljenost kisikom. U većini slučajeva potrebno je i strogo mirovanje.O traumi glave u pasa pisala sam i ovdje.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 10.12.2008.