Pitajte veterinara

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kratko se bavim uzgojom labradora. Imam tri mlade kujice i mužjaka. On je bio naš prvi ljubimac, a njih smo naknadno kupili. Njih dvije su imale prekrasne štence proljetos. Ova treća kujica se je tjerala prije mjesec dana, no međutim mužjak uopće nije bio zainteresiran i nisu se sparili. Sada se tjera druga kujica kojoj je on najviše privržen, no uopće nije zainteresiran. Star je nepune tri godine. Tu i tamo ju ponjuši, ali ne želi skočiti. Inače oni svi skupa spavaju, jedu i igraju se. Jako su povezani i privrženi jedni drugima. Svi su zdravi, dobro uhranjeni i veseli psi. Zanima me Vaše stručno mišljenje, dali postoji razlog takvom ponašanju? I što je najbolje učiniti u ovakvoj situaciji? Ana-Marija O: Problemi s parenjem, odnosno nezainteresiranost mužjaka, može potjecati od više različitih faktora.Prije svega, moguće je da se radi o neadekvatnom vremenu za parenje, tj. morate biti potpuno sigurni da je ženka u estrusu jer ona samo tada dozvoljava parenje. Iskusni mužjaci u fazi proestrusa niti ne pokušavaju skočiti na ženku.Jedan od razloga mogu biti i ozljede u području genitalnog sustava mužjaka, naročito oko prepucija koji je izložen vanjskim faktorima.Različite upale lokomotornog sustava mogu onemogućiti parenje, npr. artritis, ozljede stražnjih nogu, ali i bolesti prostate mogu kao posljedicu imati bolnost koja sputava normalno parenje.Neki psi imaju nizak seksualni nagon, osobito psi koji su nisko socijalno rangirani.Neugodna iskustva iz prethodnih parenja mogu pridonijeti razvoju problema sa parenjem.Hormonalni poremećaji također.Ponekad je, međutim, gotovo nemoguće odgonetnuti razloge za seksualnu indiferentnost mužjaka. Zbog toga, kod svojeg veterinara se možete raspitati za umjetno osjemenjivanje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zamolila bih Vas da mi kažete osnovne karakteristike, kao i ostale podatke koje imate o belgijskom grifonu. Zainteresirana sam za kupnju, a osim gospodina Gorana u Srbiji (Kragujevac) i gospodina Nikija u Italiji (Parma), nisam upoznata da li postoji još koji uzgajivač u našoj blizini. Zanima me Vaše mišljenje, preporuke, kao i na što bih posebno trebala obratiti pažnju.Od srca Vam hvala, MirelaO: Belgijski grifon (Griffon belge, Belgian Griffon, Petit Brabancon,...) je živahna i po prirodi poprilično radoznala pasmina pasa koja je po FCI (Fédération Cynologique Internationale) klasifikaciji smještena u Grupu 9. (psi za pratnju i razonodu), Sekcija 3. (mali belgijski psi).Postoje tri varijeteta ove pasmine: belgijski grifon (koji ima dužu dlaku te čuperke i šiške na licu), Brussel grifon (koji ima nešto dužu dlaku u odnosu na belgijskog grifona te drukčije je boje) te petit brabancon (koji ima glatku i kratku dlaku). U Europi, a sve prema FCI standardima, priznata su sva tri varijeteta zasebno, dok je u Americi priznat samo Brussel grifon od strane AKC-a (American Kennel Club).Prvi put, ova je pasmina predstavljena na izložbi u Brusselu 1880. godine. Međutim, slična vrsta pasa se pojavljuje još u djelima flamanskog slikara Van Eycka. U samim počecima, ova je pasmina pasa korištena u konjušnicama kako bi se riješili najezda štakora i miševa. Međutim, zbog svoje izrazite simpatičnosti, postepeno, kroz godine se ova pasmina sve više i više koristila kao psi za pratnju.Danas, ovu pasminu pasa karakteriziraju visine 18-20 cm te težine 2,5-5,5 kg. Dlaka im je glatka ili gruba, odnosno, kraća ili duža - ovisno o varijetetima. Dolaze u nekoliko boja, uključujući crnu i crnu s preplanulim dijelovima (npr. na prednjim i stražnjim ekstremitetima, na prsima, na obrazima, na bradi, iznad očiju). Prosječno žive 12-15 godina i imaju prosječno 1-3 štenca po leglu.Ovu pasminu odlikuju osobine kao što su radoznalost, inteligentnost te mnoštvo osobnosti. Te osobine ih čine dobrim psima za pratnju. Također, utvrđeno je i da se ova pasmina pasa dobro slaže s odraslom djecom i drugim ljubimcima, bilo psima ili mačkama.Od bolesti koje se češće pojavljuju kod ove pasmine pasa mogli bi se izdvojiti različiti problemi s očima, problemi prilikom poroda (često se koristi carski rez), respiratorni poremećaji. Također, mnogi uzgajivači ukazuju na nužnost u kvalitetnom odgoju i dostatnoj količini kako mentalne tako i fizičke vježbe na dnevnoj osnovi. U protivnom, ova pasmina pasa je sklona i različitim poremećajima ponašanja, koja uključuju i nekontrolirano lajanje, agresivnost, uništavanje namještaja,...Više o ovoj pasmini, kao i informacije o uzgajivačnicama možete saznati i od stručnjaka u Hrvatskom kinološkom savezu, Ilica 61, Zagreb, ili na tel. 01/48 46 124.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženkicu cane corso od pet i po mjeseci. Ima oko trideset kila i malo mi je počela šepati na prednju lijevu nogu. Čuo sam da je to kod njih normalno zato što brzo rastu pa to tetive ne mogu pratiti. DenisO: Šepanje je poremećaj u hodanju i pokretnosti kao posljedica boli ili ozljede. Kod jake oštre boli pri kretanju pacijent izbjegava opteretiti zahvaćeni ekstremitet. Blaža i tupa bol uzrokuje šepanje i podnošenje te malo oslanjanje na oboljeli ekstremitet. Bol se može javljati i samo pod određenim pokretima pa ih pacijent izbjegava.Zahvaćeni sustavi su mišićno-koštani i živčani. Može se javiti u bilo kojoj dobi i pasmini.Potrebno je ishoditi od vlasnika što iscrpniju anamnezu, simptome, identifikaciju bolnog eksremiteta, da li znaju za kakvu traumu, da li utječe promjena vremena, da li šepa nakon odmora. Također, ako je životinja prije bolovala i ukoliko je liječena, važno je znati kako je reagirala na liječenje.Nadalje, potrebno je determinirati da li je bol akutna ili kronična, da li se razvija sporo, brzo ili je statična. Zatim, treba obaviti kompletnu kliničku pretragu, promatrati hod, kaskanje, penjanje po stepenicama, izvođenje figura, na primjer osmica...Palpacijom detektiramo asimetriju u mišićnoj masi ili prominiranje kosti. Rukom pokrećemo zglobove počevši na nižim i završavajući na višim zglobovima. Treba ustanoviti nestabilnost, iščašenje, bolnost, preveliku pokretljivost, abnormalne zvukove ako postoje. Područje na koje sumnjamo mora se pregledati zadnje.Uzroci šepanja na prednjim ekstremitetima u pasa starosti do 12 mjeseci mogu biti sljedeći:- osteohondroza ramena- prirođeno iščašenje ramenog zgloba- izolirani ankonealni izdanak (displazija lakta) - fragmentirani koronoidalni izdanak - nepodudarnost lakta- asimetrični rast kosti- panostitis (upala pokosnice)- trauma mekog tkiva, kosti ili zgloba- infekcija (lokalna ili sistemska)- hranidbeni disbalansPosljednja četiri nevedena uzroka mogu uzrokovati šepanje i na stražnjim ekstremitetima.Štenci velikih pasmina pasa često boluju od panostitisa. To je oboljenje koje je obično prisutno u mladih pasa, uglavnom muških u dobi od 5 do 24 mjeseci. Po tijeku je kroničan, a promjene se sele od jedne kosti prema drugoj i od jedne noge prema drugoj. Uzrok je nepoznat. Dijagnosticire se klinički nalazom šepanja i rentgenskim nalazom povećane gustoće medularnog kanala kosti. O panostitisu je detaljnije pisala kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.U svakom slučaju, savjetujem Vam posjet veterinaru da se isključe drugi navedeni uzroci.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Veliki sam ljubitelj pasa stafordskih terijera. Kupio sam štene koje sada ima 7 meseci i 30 kg, pas je prelep, duplo je viši i krupniji od svojih vršnjaka, ali imam problem. Kada pas krene da trči zanosi i izbacuje desnu nogu ka spolja i samim tim i ceo zadnji deo baca u desno. Pomozite mi da znam šta moze da bude sa psom. Veliki pozdrav i hvala unapred, NenadO:  Svaka promjena u korištenju mišićno-koštanog sustava može upućivati na bolno stanje. Naime, životinja će izbjegavati pokret koji je bolan i razvit će se zamjenski pokret, tj. onaj koji omogućuje rasterećenje. Najčešće je zapravo riječ o hromostima različitog stupnja, međutim, ovisno o vrsti procesa, kao i o njegovoj razvijenosti, bolnost se može ponekad javiti tek nakon opterećenja.Bolnost može varirati od neznatne do veoma intenzivne, ali to ne mora biti u izravnoj korelaciji sa stupnjem patoloških promjena na lokomotornom sustavu. Ima slučajeva kada uznapredovale patološke promjene nisu praćene i visokom hromošću, kao što bi to bilo očekivano, ali ponekad male patološke promjene mogu imati za posljedicu teške poremećaje u lokomociji. Mnoge bolesti se sporo razvijaju pa je i nastanak kliničkih znakova često jedva primjetan.Kada se radi o stražnjim nogama, sigurno najčešći problem kod pasa je displazija kuka. Radi se o razvojnom poremećaju, gdje se glava butne kosti ne uzglobljava adekvatno u zglobnu čašicu na kuku. Bolest se razvija postepeno i može se javiti već kod mladih pasa, najčešće do dvije godine starosti, s različitim rasponom kliničkih znakova, od jedva primjetnih do jakih i bolnih hromosti. Znaci se jave kod nekih pasa rano, a kod nekih tek u starijoj dobi, što ovisi i o aktivnosti psa jer je za očekivati raniji nastanak simptoma kod aktivnih pasa.Bolest se smatra nasljednom, a novija istraživanja potvrđuju i određenu ulogu vanjskih faktora, poput prekomjerne težine, pretjeranog vježbanja pasa mlađih od godinu dana, različitih ozljeda, prebrzog rasta itd. Najčeće pogađa velike i gigantske pasmine, a veoma rijetko pasmine lakše od 15 kg.Dijagnoza se postavlja na temelju rendgenograma, pri čemu može proći i dvije godine da bi promjene bile vidljive.U svakom slučaju, nužno je da posjetite Vašeg veterinara, koji će odrediti sve potrebne korake u skladu sa stanjem Vašeg psa.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam westija, mužjak, 10 godina star. Prije 3 dana sam mu ispod vilice, s lijeve strane napipala ogromnu izraslinu, otprilike dijametra 3 cm. Pokretljiva je prilikom palpacije i ne mislim da je bolna. Drugih tegoba nema. On je živahan, pokretljiv, jedino što sam primjetila je da jutros nije htio da jede. Strah me maligniteta, a opet da li je moguće da je samo uvećan limfni čvor ili, recimo, da je parotitis? Molim Vas najljubaznije da mi što prije odgovorite. Uz izraze poštovanja, LanaO:  Kod pasa nalazimo cijeli niz oteklina, što implicira važnost točne dijagnoze veterinara. Moguće je da je posrijedi hematom (nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini), cista (vrećaste ili loptaste tvorbe ispunjene kašastim ili tekućim sadržajem), apsces (novonastale šupljine ispunjene gnojem),... Također, moguće je da je zbog različitih upalnih ili patoloških procesa, na području usta i usne šupljine, došlo do povećanja limfna čvora. Naime, limfni čvorovi su "strateški" raspoređeni na anatomskim regijama po cijelom tijelu te svojim položajem i građom filtriraju, kontroliraju i prepoznaju sve što ulazi i izlazi iz određena tkiva, organa, organska sustava.Poznato je da upalni procesi daju lokalno povećanje regionalna limfna čvora. Tako, svi upalni procesi, u području usta i usne šupljine, posljedično će i dovesti do povećanja limfnog čvora ili limfnih čvorova ispod donje čeljusti te na području gornjeg dijela vrata. Od upalnih procesa mogli bi se izdvojiti lokalni stomatitisi, različite bolesti zuba i okolna tkiva, različite ciste, upale krajnika, parotitis, mukokele,...Parotitis ili upala zaušne žlijezde slinovnice nastaje kao posljedica udarca ili uboda u područje same žlijezde ili širenjem uzročnika iz okolna tkiva. Najčešće su zahvaćene obije žlijezde, koje su povećane, tople i prilikom palpacije bolne. Posljedično pas pokazuje kliničku sliku otežana gutanja i uzimanja hrane s posljedičnim mršavljenjem i probavnim smetnjama.Slinska žlijezda i njen izvodni kanal mogu biti upaljeni, mogu biti zahvaćeni neoplazijom, u kanalićima se mogu formirati kamenčići te može doći do rupture izvodnog kanala.Mukokele predstavlja jednu od češćih bolesti slinskih žlijezda koja se očituje nakupljanjem sline u potkožnom tkivu ili u slojevima sluznice ispod jezika s posljedičnom reakcijom okolnog tkiva. Najčešće nastaju kao posljedica traume, primjerice kostima ili čvrstim predmetima koje ljubimac žvače. Prilikom samog formiranja ciste, ona je bolna i temperirana. Kako vrijeme prolazi, ona postaje hladna i na dodir tjestaste konzistencije. Punkcijom se dobiva gust, mukozan, sivo-žut ili sukrvav sadržaj.Također, različite tumorozne tvorbe, bilo maligne ili benigne, dovode do povećanja regionalnih limfnih čvorova.U svakom slučaju, kako bi se sa što većom sigurnošću otklonile mogućnosti većih i težih problema, odnosno, kako bi se mogla postaviti točna dijagnoza trenutnog zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara. Isti će biti u mogućnosti odrediti uzroke nastanka otekline te Vas dalje savjetovati u vidu liječenja i tretiranja postavljena stanja.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam štenca koji je star 2 mjeseca primio je prvo cjepivo protiv štenećaka. Možemo li ga prvi puta okupati ili da pričekamo da primi i drugu injekciju? Ima li to uopće kakve veze jedno sa drugim?Hvala na odgovoru.S poštovanjem, SilvijaO: Prvo kupanje bolje je odgoditi za što kasnije jer prestavlja traumu za štenca. Oni imaju nestabilan imunološki sustav, koji je dodatno opterećen i cijepljenjem, došli su u novu sredinu, odvojeni od majke...Preporučljivo je prvo kupanje obaviti nakon 3 mjeseca, kad prođe cijepljenje protiv bjesnoće.Nastojte da kupanje prođe mirno i koliko je moguće što kraće jer po prvom kupanju će štence zavoljeti ili zamrziti kupanje. Najbolje da to obavite navečer. Koristite kadicu u koju ste stavili vodu i šampon. Najprije perite noge i stražnji dio tijela i zatim prema glavi. Budite pažljivi kako ne bi voda ušla u uši (možete oprezno staviti i vatene tampone u uši). Bitno je da budete mirni i nježni te da pazite na temparaturu vode.Ispiranje obavite sa tušem, no ako se štene jako boji, odustanite i promjenite vodu u kadi. Na kraju kupanja ipak ponovo pokušajte s tušem. počevši od stražnjih dijelova tijela.Korisne savjete o prvom kupanju i odabiru prikladnog šampona, što je vrlo važno, možete pročitati u tekstu kolegice Danijele Biban, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Evo moj pas je štene, ima 5 mjeseci i uvijek je živahan, samo skače, laje po čitav dan na sve i svašta, doslovno nemamo mira od njega, a jučer i danas se nije pomaknuo s mjesta, samo leži i kada ga zovemo ne miče se. Prije podne je nešto pojeo i ništa više. Apsolutno se ne odaziva ni na šta, niti laje niti išta. Stvarno sam zabrinuta. Lovački terijer je. SabinaO: Prvi korak pri procjeni zdravstvenog stanja životinje je opća klinička pretraga. Naime, pošto nam životinje ne mogu reći zašto su utučene i da li ih nešto boli ili im nije dobro,  da bismo znali o kakvom je poremećaju riječ,  prvenstveno je potrebno detaljno  pregledati cijeli organizam. Ako tu ništa ne ukazuje na kakvu poremetnju, onda se pristupa istraživanju poremetnji vladanja.Pregled započinjemo opisom životinje, koji nam je važan iz tog razloga što o vrsti životinje ovisi manja ili veća primljivost na neku bolest. Zatim nam je važan spol jer neke unutarnje bolesti javljaju se ovisno o spolu. Dob također uvjetuje stanovite razlike u osjetljivosti. Neke bolesti javljaju se pretežno u mladih životinja (pupčane infekcije, rahitis, specifične zarazne bolesti..) Mlade životinje su općenito osjetljivije prema infekciji i invaziji parazitima.Veterinar zatim uzima od vlasnika anamnezu, tj. skup podataka o pojavi ili tijeku bolesti, o prilikama u kojima životinja živi, što jede i dugim okolnostima (koliko je dugo bolesna, koje su se bolesne pojave očitovale, kako funkcioniraju pojedini organi-apetit, defeciranje, mokrenje, opće ponašanje, od kojih je bolesti (ako je) životinja prije bolovala i kada, da li je liječena, cijepljena protiv zaraznih bolesti. Cjelovita i objektivna anamneza katkad je već sama po sebi dostatna da se postavi dijagnoza.Zatim veterinar pristupa pregledu i ustanovljuje stanje u kojem se životinja nalazi u času pretrage. Procjenjuje građu tijela, ugojenost, opće ponašanje. Mjeri im trijas u koji spada temperatura (koja može biti povišena ili snižena, a obadvije vrijednosti uzrokuju potištenost i slabost životinje). Bilo prosuđujemo palpirajući koju veću arteriju što leži površno. Disanje prosuđujemo po pokretima prsnog koša i trbuha, naročito na slabinama.U okviru opće pretrage radimo inspekciju sluznica i to oka, usta najčešće te nosa i stidnice. Od patoloških promjena na sluznicama najznačajnije su: blijede (krvarenje, anemija, piroplazmoza), crvene (groznica, intoksikacija), modrikaste ili cijanotične (srce, dišni sustav) i žute ili ikterične (oštećenje jetre, hemoliza, zastoj žuči).Nakon toga, veterinar pregledava limfne čvorove (podvilične, ramene, poplitealne). Patološko promijenjeni limfni čvorovi su redovito povećani. Regionalno otečen limfni čvor ukazuje na akutni proces odnosno lokalnu infekciju u pripadajućem dijelu tijela. Opće kronično otečenje limfnih čvorova posljedica je hiperplazije limfatičnog tkiva u okviru leukoze ili drugih sistemskih bolesti krvotvornog sustava.Nakon toga se pristupa pretrazi pojedinog organskog sustava i tu se odmah može usmjeriti na one na koji se anamnezom ili dosadašnjom pretragom sumnja (koža, dišni organi, organi krvotoka, probavni, mokraćni i spolni, sustav za kretanje, živčani, krvotvorni i mijene tvari).Ukoliko pretragom ne možemo ništa precizirati ili nam je potreban dodatni nalaz, pristupamo dodatnim pretragama: vađenju krvi, pretrazi mokraće fecesa, strugotine kože, rentgenu i ultrazvuku.Bolest koja se podudara s trenutnim klimatskim prilikama, a započinje naglo, kao kod Vašeg psa, je piroplazmoza (babezioza, bolest krpelja). Zatim, moguć je pogrešan skok ili udarac pa psa boli, bolnost kostiju prilikom rasta u velikih pasmina, trovanje...U svakom slučaju, nadam se da ste uvidjeli što minimalno doktor veterinarske medicine mora sve napraviti da bi na osnovu Vaše anamneze (da pas ne reagira na poziv, miruje i ne jede) postavi dijagnozu.Zato Vam savjetujem da posjetite Vašeg veterinara koji će psa pregledati i dalje Vas uputiti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam američkog staford terijera u Šibeniku, a ja studiram u Zagrebu i sestra je u Zagrebu. Dok sam bila u Šibeniku, s njim sam se uglavnom ja bavila (moj je pas). U četvrtak 12-og su oni došli kod nas za vikend. Danas su nam javili da već danima ne jede, čak ni svježe meso koje obožava. Odveli su ga u veterinara i on je rekao da ima gastritis. Je li istina da ga ima od tuge za mnom? Čula sam već priče da je jedan pas, kad mu je umro gazda, isto tako dobio gastritis i da je onda na kraju i on umro od tuge. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, MarinaO:  I  kod  ljubimaca  je  poznato  da  može  doći  do  pojave   različitih   zdravstvenihporemećaja uzrokovanih tugom ili gubitkom. Naime, mnogi stručnjaci objašnjavaju tu činjenicu snažnim, dubokim i nerijetko intenzivnim vezama koje ljubimci ostvaruju sa svojim vlasnicima i prijateljima. Iz tog razloga, i nije tako rijetko da određeni gubitak može dovesti do ozbiljnih trauma i poremećaja. Također, iz razloga što su ljubimci izrazito perceptivni, nije čudno da često mogu osjetiti tugu i bol vlasnika te je i sami manifestirati.Takvi ljubimci često pokazuju različite fizičke ili psihološke probleme. Tako, moguće je uočiti gubitak apetita, distanciranje i izbjegavanje drugih ljubimaca i članova obitelji te gubitak želje za uobičajenim aktivnostima. Također, isti ljubimci pokazuju gubitak energije, letargiju, gube na tjelesnoj težini, nemirni su, učestalo spavaju (pogotovo po danu), pokazuju znakove straha, depresije,...U tim slučajevima, mnogi vlasnici pokušavaju riješiti probleme na takav način da posvete ljubimcu više pažnje te ne dozvole da osjećaji tuge i žalosti prevladaju i dovedu do poremećaja u ponašanju ili zdravlju ljubimca. Potrebno je osigurati normalnu rutinu te poticati ljubimca na vježbanje, trening, igru.Kao i kod ljudi, vrijeme žalovanja varira i može različito dugo trajati.U određenim težim slučajevima potrebno je potražiti i pomoć veterinara ili animalnih biheviorista.Gastritis je upala želučane sluznice uz posljedično njeno oštećenje, a rezultira poremećenom probavom, apsorpcijom ili prolazom hrane. Najčešće se javlja u obliku kataralnih promjena na sluznici, akutne ili kronične naravi. Upalu želučane sluznice izazivaju mikroorganizmi te različite tvari koje sluznicu draže mehanički, kemijski, termički ili toksički, te nesteroidni protuupalni lijekovi, stres (psihosomatska bolest), strah, fobije,... Posebno značenje pripada pogreškama u prehrani, nutritivnoj alergiji te bolestima drugih organa (bolesti zubi, jetre, gušterače, bubrega).Što je konkretno slučaj kod Vašeg ljubimca, na ovakav način mi nije moguće ustanoviti. Stoga, savjetujem Vam da se oko istog konzultirate sa svojim veterinarom.Više o gastritisu možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije 9 mjeseci kod psa sam primjetila da pred kraj mokrenja izađe par kapi krvi. Nakon što je bio na terapiji antibiotika nekoliko mjeseci, izmokrio je mali kamen. Nadala sam se da je to završilo. No, jedanput mjesečno kod psa se javi krv u mokraći. Tako to traje 9mjeseci. Pas je bio na rendgenu i ništa se nije vidjelo. Dva mjeseca je dobivao i dijetnu pastu za sprječavanje nastajanja novih kamenaca. No, prije par dana izmokrio je još jedan mali kamen. Moram napomenuti da se pas ponaša normalno. Jede, igra se i ne pokazuje nikakve znakove bolesti. Zanima me je li normalno da to tako dugo traje i da toliko ima kamenaca,  a da se nisu mogli vidjeti  na  rendgenu? I može li se  ikako,  i s kojom hranom,  utjecati na sprječavanje nastajanja novih kamenaca, i je li u pitanju nešto ozbiljnije, pošto pas mokri u prosjeku jedanput mjesečno krv već 9 mjeseci?Unaprijed zahvalna, IrmaO: Mokraćni kamenci mogu nastati u bilo kojem dijelu mokraćnog susutava, međutim, kod pasa u najvećem broju slučajeva riječ je o kamencima u mokraćnom mjehuru. Znaci koji upućuju na njihovo postojanje su krv u mokraći, češće mokrenje male količine mokraće, napinjanje i ostajanje u položaju za mokrenje duže vremena. Neki psi ližu genitalno područje češće, a neki psi ne pokazuju nikakvih znakova.Većina kamenaca se može vidjeti na rendgenogramu, ali ponekad je moguće i da nisu vidljivi.Kamenci nastaju mikroskopski vidljivim taloženjem mineralnih kristala, koji se spajaju i počinju formirati veću tvorbu. Nekoliko je vrsta ovih kamenaca ovisno o njihovom kemijskom sastavu. Struviti su najčešći, a smatra se da su šnauceri i jazavčari nešto više skloni njihovom nastanku. Uratni kamenci su najčešći u dalmatinera jer oni imaju genetski nedostatak nekih jetrenih enzima koji pretvaraju mokraćnu kiselinu u alantoin; ovi kamenci se također javljaju u slučajevima oboljenja jetre. Ipak, smatra se da su 25% kamenaca kod dalmatinera struviti. Cistinski urolitni kamenci nastaju vezano za defekte u bubrežnoj resorpciji aminokiselina cistina i lizina i najčešće se javljaju kod mužjaka. Kalcij-oksalatni kamenci nastaju kada je pojačano izlučivanje kalcija ili oksalata.Važno je znati o kojem tipu kamanaca se radi jer to će utjecati na tretman životinje. Potrebno je izvršiti pregled sedimenta mokraće, tj. kristala, kao i odrediti ph.Struvitni kamenci mogu se eliminirati i kasnije držati pod kontrolom primjenom adekvatne dijete. Ona mora sadržavati nižu razinu proteina, fosfora i magnezija, osim toga struvitni kamenci nastaju u alkalnoj mokraći pa, ako se radi o gotovoj mediciniranoj hrani, ona ujedno i zakiseljava mokraću. Obično takva hrana sadrži i dosta NaCl, kako bi psi uzimali više vode i na takav način evakuirali kristale. Kalcij-oksalatne urolite se može samo kirurški odstraniti.Postupak sa bolesnom životinjom ovisi o tome da li su mokraćni putevi začepljeni pa prijeti opasnost od daljnjih, po život opasnih, komplikacija ili se radi oblažim simptomima koji se mogu konvencinalno rješiti.Mediciniranu hranu kojom se uspješno može prevenirati poteškoće sa urolitima proizvode Eukanuba, Royal Canin i Hill's pa Vam preporučam da sa svojim veterinarom razgovarate o tome.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas pati od paničnog straha prilikom pucanja petardi i grmljavine. Najveći problem je to što ne se ne može opustiti niti toliko da obavi nuždu. Jedino misli na to kako pobjeći doma. Pronašla sam na Vašim stranicama da se u Vašim trgovinama nalazi proizvod pod nazivom D.A.P. (Dog Appeasing Pheromone), te da on pomaže u zaustavljanju i sprječavanju sa strahom ili stresom povezanih znakova, te da čini psima ugodniju stresnu okolinu. Da li bi mi ga preporučili jer bi se tu radilo o periodu od 2 mjeseca svakodnevnog korištenja za šetnje? U kakvom je obliku preparat i kako se nanosi? Koliko dugo djeluje? Da li bi mi mogli preporučiti još kakav preparat? Dobila sam i savjet da joj kupim Valerijana kapi za smirenje  (za ljudsku upotrebu), te da joj mogu dati apaurin (to mi ne zvuči nimalo zdravo). Hvala i lijepi pozdrav! SandraO: D.A.P. (Dog Appeasing Pheromone) je preparat koji dolazi u nekoliko oblika (sprej, ampule i raspršivač) za koje i sam proizvođač (CEVA Sante Animale) navodi njegovu učinkovitost u saniranju strahom ili stresom povezanih problema kod kućnih ljubimaca - pasa.Njegova učinkovitost počiva u činjenici da sve ženke sisavaca, u periodu laktacije, otpuštaju određene supstance ("umirujući feromoni") što umiruje štence i osigurava im sigurnost te lakše suočavanje s novim iskustvima.Sam proizvođač navodi njegovu učinkovitost u zaustavljanju ili sprječavanju problema štenaca, koji proizilaze iz straha ili stresa - uništavanje, glasanje, uneređivanje kuće, prekomjerno lizanje,... Također, ovi preparati se savjetuju i kod stresa i straha uzrokovanih vatrometom, posjeta stranaca, odlaska kod veterinara, vožnje automobilom, prevencije novih ili neočekivanih situacija, selidbe,...U svakom slučaju, proizvođač navodi njegovu učinkovitost u liječenju različitih poremećaja ponašanja kod kojih se u pozadini kriju psihički poremećaji (strah, anksioznost, fobija,...).Ovi preparati, ovisno o obliku, koriste se na način kao što propisuje proizvođač. Tako, sprej je potrebno aplicirati na takav način da potisnete 8-10 puta sprej 15 minuta prije željena učinka na ležište, unutar nosiljke ili prostora gdje se ljubimac nalazi ili zadržava. Sprej se ne nanosi na samog ljubimca. Nakon tako navedenog postupka, učinak će trajati oko sat i pol do dva sata, odnosno, svaki ljubimac će reagirati različito dugo.D.A.P. raspršivač i ampula se stavljaju u električnu utičnicu i to u onoj prostoriji u kojoj ljubimaca najčešće i najviše boravi te se tako ostavlja minimalno mjesec dana (cca. oko 4. tjedna).Također, u našoj ponudi se nalazi i npr. Canina Petvital Bachova cvjetna terapija, u obliku kuglica. Njihov sastav je aspen, crvenolisna šljiva, obična sunčanica, mimulus,... U ovakvom obliku, granulice se otope u vodi ili daju u hrani kako bi se sanirale situacije duševnih kriza ljubimaca.Također, na tržištu postoje i drugi preparati u obliku tableta ili pasti koji se ljubimcima mogu prepisati u prevladavanju kratkotrajnih strahova.O izboru najprikladnijeg preparata za Vašeg ljubimca, kao i o načinu primjene istoga, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Naime, isti će biti u mogućnosti, a sve prema zdravstvenom kartonu ljubimca, savjetovati Vas te Vam odgovoriti na pitanja.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca njemačkog ovčara starog 3-4 godine. Do prije 3-4 dana je bio u redu, a tada sam primjetio da jako slini i povraća. Dosta slini i ta slina mu zapinje u grlu i kao da je iskašljava. Ima apetita i želi jesti, ali kad pojede većinom ispovraća sa slinom. Imam osjećaj kao da povraća zbog obilne sline. Odveo sam ga veterinaru i dobio je inekciju za želudac, temperaturu nije imao, a veterinar nije znao točno odrediti što mu je, rekao je da se najvjerojatnije otrovao. DominikO: Pojačana produkcija sline naziva se ptijalizam. Pseudoptijalizam je pojačano otpuštanje sline koja se nakuplja u usnoj šupljini. Slina se stalno stvara u slinskim žlijezdama i izlučuje u usnoj šupljini. Količina sline može se povećati ukoliko postoje abnormalnosti koje je sprječavaju da otječe iz usta ili to sprječava otežano gutanje. Pojačano stvaranje sline uzrokovano je lezijama u središnjem živčanom sustavu ili u usnoj šupljini. Bolesti koje zahvaćaju ždrijelo (otežano gutanje zbog upale grla), jednjak i želudac također stimuliraju produkciju sline, pri čemu vlasnici zapažaju i povraćanje ljubimca.U anamnezi od vlasnika saznajemo da pas odbija jesti i to je čest simptom kod ozljeda u usnoj šupljini, bolesti probavnog sustava ili sistemskih bolesti. Mogu se javiti abnormalnosti prilikom uzimanja hrane (ispadanje hrane iz usta, krivljenje glave na jednu stranu).Otežano gutanje često je kod upale grla.Lijekovi ili otrovi koji uzrokuju živčane simptome zbog bolesti jetre mogu kao simptom imati slinjenje neurološkog porijekla.Kliničkim pregledom nalazimo ako je riječ o periodontalnim bolestima upalu zubnog mesa, ozljede u usnoj šupljini, povećane retrofaringealne limfne čvorove ako je upala grla.Uzroci mogu biti i strano tijelo (u grlu - slinjenje, u želucu - povraćanje, u jednjaku), periodontalne bolesti, virusna upala gornjih dišnih puteva, uremija, gutanje kaustičnih sredstava (sredstva za čišćenje domaćinstva), tvari što sadrže organofosfate, kolinergični lijekovi, insekticidi koji sadrže bornu kiselinu, piretrini, piretroidi otrovno bilje i životinjski otrovi (pauci..).Od zaraznih uzroka u obzir dolaze bjesnoća, pseudobjesnoća, botulizam.Trenutno je vrijeme upala grla (laringitis) i želučano-probavnih poremetnji, a detaljnije inforamcije o tome možete pročitati ovdje i ovdje. O povraćanju sline i stranom tijelu u želucu pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Potrebno je liječiti primarni uzrok pa Vam savjetujem daljnju dijegnostiku kod veterinara.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Naš njemački ovčar Amon ima 6 godina i 10 mjeseci, prije točno godinu dana imao je vrlo tešku, ali uspješnu operaciju torzije želuca, odstranjena mu je slezena. Nakon operacije brzo se oporavio i nastavio jesti suhu hranu Pedigree. Prie 9  mjeseci počeo je povremeno povraćati. Od tada mu dajemo rižu i malo suhe hrane Royal canin. Zna biti 10 dana ok, a onda povrati nekad i 2 puta dnevno. Nema nikakvih drugih simptoma, apetit nevjerojatan. Prije ljeta smo ga očistlili od parazita na osnovu nalaza izmeta i nije povratio 40 dana. 2 mjeseca dajemo mu Royal Canin Intestinal hranu u kombinaciji s rižom. Nekad je 12 dana ok, a nekad povrati nakon 5-6 dana. Izgubio je na kilaži, no to je dobro jer je bio pretio. Fizički jefenomenalno, vrlo motoričan i nema problrma sa zadnjim nogama i kukovima. Nema nikakvih drugih simptoma. Kad povrati, povrati poluprobavljenu hranu i nešto sluzi. Nema krvi niti pjene. Peptoran mu smiri želudac. Stolica je super. Primjetili smo da povraćanje zna biti povezano i sa promjenama vremena gotovo u pravilu. Molio bih Vaše mišljenje i preporuke u vezi prehrane. Članovi smo Pet centar kluba i sve kupujemo kod vas.Hvala od srca! HrvojeO: Povremeno, ali ipak kontinuirano povraćanje upućuje na nekoliko stanja.Prije svega, kronični gastritis, koji se ispoljava povremenim povraćanjem, smanjenim apetitom, gubitkom težine, dehidracijom, ponekad simptomi veoma variraju. Gastritis može biti po svojoj prirodi veoma različit. U terapiji važno mjesto zauzima prehrana, s obzirom na kvalitetu i učestalost, kao i primjena lijekova, ovisno o stanju životinje.Upalna bolest crijeva, također, može imati kao jedan od simptoma povremeno povraćanje. Radi se o nakupljanju upalnih stanica u stijenci želuca i/ili crijeva (limfociti, plazmaciti, eozinofili ili neutrofili), što može imati za posljedicu formiranje fibroznog tkiva umjesto normalnog u stijenci želuca, odnosno crijeva. Uzrok bolesti je nepoznat, smatra se da više faktora sudjeluje u njenom nastanku. Znaci variraju, ovisno o tome koji dio probavnog sustava je zahvaćen, a povraćanje obično prati promjene u želucu i prednjim partijama tankog crijeva. Proljev, gubitak težine, sluz ili krv u stolici i češće defeciranje su ostali su znaci bolesti. Postavljanje sigurne dijagnoze moguće je biopsijom promijenjenog tkiva. Liječenje je složeno i uključuje hipoalergijsku dijetu, različite protuupalne lijekove itd.Promjene u motilitetu želuca mogu imati za posljedicu povremeno povraćanje. Do toga dolazi zbog primarnih promjena na želucu, poput gastritisa, ulkusa te kirurških zahvata na želucu. Ostale promjena motiliteta su uzrokovane primarno izvangastričnim stanjima poput bolesti jetre i bubrega, primjene antikolinergičnih lijekova, jakog stresa i sl.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam jedan problem koji ne mogu riješiti, obraćao sam se na više mjesta i kod veterinara i uzgajivača, ali nikako da riješim to. Imao sam štenca dobermana prije mjesec dva i počeo je kriviti prednje noge u koljenima te je hodao kao rak. Vratio sam toga štenca u uzgajivačnicu i dobio drugoga, od druge kuje i drugog parnjaka. Sve je bilo normalno prvih nekoliko dana kada se opet počeo dešavati isti problem, ostali psi iz istih legala su uredu, moj psić stoji u novoj kući u kojoj nitko ne živi i nije do kraja izrađena te u njoj ima podosta vlage, hranim ga hranom Natura dog za štence i dobija VMP vitamine, koje su mi preporučili veterinari, ako znate u čemu bi mogao biti problem molio bih vašu pomoć. Hvala unaprijed! JosipO: Problemi s mišićno-koštanim sustavom često se javljaju u velikih pasmina pasa, kod kojih intenzivan rast kostiju prati i intenzivan metabolizam minerala i hormona neophodnih za razvoj.Neke od bolesti kod mladih pasa su panostitis i hipertrofična osteodistrofija te osteochondrosis dissecans, kao i displazija kuka odnosno lakta. Rahitis je također moguć, ali u uvjetima prehrane pasa gotovom komercijalnom hranom nema velik značaj.Panostitis predstavlja upalu pokosnice dugih kostiju i može zahvatiti više kostiju pa je hromost uvjetovana brojem zahvaćenih kostiju. Proces je veoma bolan pa se psi nerado kreću, a bolest se može primiriti, ali i kasnije ponovno aktivirati. Ne zna se točan uzrok, postoji više teorija, koje nisu potvrđene. Kada razvoj kostiju završi obično i panostitis prolazi.Hipertrofična osteodistrofija također pogađa mlade pse u razvoju, a najčešće su zahvaćeni krajevi dugih kostiju ispod lakta odnosno koljena. Javlja se oteklina i bolnost razločitog stupnja. Hromost, nerado hodanje, ali i visoka temperatura uobičajeni su znaci bolesti. Također se ne zna točan uzrok nastanka.Osteochondrosis dissecans predstavlja bolest kod koje dolazi do odvajanja zglobne hrskavice, najčešće na glavi ramene kosti. Prati ju hromost različitog stupnja, obično se pojačava prilikom napora. Dvostruko češće oboljevaju muške životinje, najviše u dobi 6-10 mjeseci, ali mogu oboljeti i stariji psi. Najčešće se kirurški otklanja problematična hrskavica i analogna površina na kosti.O displaziji kuka možete više informacija pročitati ovdje.Dijagnoza ovih bolest postavlja se na temelju rendgenske pretrage. Terapija obično uključuje lijekove protiv bolova te lijekove za smirivanje upale, ovisno o procjeni stanja. Preporučujem Vam i korištenje medicinirane hrane koja je specifična za ovakva stanja, proizvođača Eukanuba, Royal Canin i Hill's, a o tome se možete konzultirati sa svojim veterinarom, kao i s veterinarima Pet centra.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me agenezija testisa. Moja prijateljica je nedavno vodila mačka na kastraciju. Zahvat je trajao kratko zato što mačak ima jedan testis. Veterinar joj je rekao da je to jedan od rijetkih primjera. Pitala ga je je li taj drugi testis negdje zaostao, a on joj je rekao da je to moguće. Pitala ga je i kako će točno znati, a on je rekao "nikako". Nju zanima je li mačak sad sterilan ako je testis negdje zaostao, je li moguće da ima samo jedan testis i šta da uopće radi. Nemaju ultrazvuk u gradu niti boljeg veterinara. Mačak joj je star oko 7 mj. Jednom drugom mačku je na sličan način pronađen drugi testis, međutim, njoj veterinar govori da ga nema i da nije moguće. Molim vas pomoć. Hvala unaprijed, IvanaO: Kriptorhizam predstavlja nedostatak u normalnoj građi muških spolnih organa, gdje ljubimcu u mošnji (skrotumu) nedostaju jedna ili obje spolne žlijezde (testisa). Spolne žlijezde nastaju u doba razvoja zametka u majčinoj utrobi, iz iste zametne osnove kao i bubrezi. Tijekom razvoja ploda, testisi se spuštaju ingvinalnim kanalom i pozicioniraju u svoj prirodni položaj, u mošnji. Spuštanje testisa (descensus testis) se završava za vrijeme ili nakon poroda.Prilikom spuštanja testisa isti mogu naići na mnoge prepreke koje mogu predstavljati razlog njihova zadržavanja u trbušnoj šupljini, odnosno, na njihovom nefiziološkom mjestu. Također, u određenim slučajevima, testisi se uopće i ne razvijaju. Takva stanja su izrazito rijetka, a razlikuju se od kriptorhizma po uočljivim promjenama u djelovanju ostalih hormona na građu i zdravlje životinje. Agenezija testisa (anorhija, monorhija) predstavlja prirođeni nedostatak razvoja testisa, tako da testisi nedostaju u potpunosti na jednoj strani ili obostrano. Anomalija je vrlo rijetka te se pojavljuje u svega 0,1% mačaka. U tim slučajevima, ova anomalija može biti povezana i s drugim anomalijama mokraćno-spolnog sustava.Ako nije vidljiva jedna spolna žlijezda, govorimo o jednostranom kriptorhizmu (unilateralnom), odnosno, ako nedostaju obje - obostranom (bilateralnom). Pritom je potrebno utvrditi da li žlijezda, koja nedostaje u mošnji, uopće postoji ili se skrila negdje na putu kojim treba u toku razvoja proći da bi se spustila u mošnju. Testis zadržan u abdomenu, u pravilu, je sterilan jer viša temperatura unutar organizma stvara nepovoljne uvjete za normalni proces stvaranja spermija. Ako je zadržani testis izvan abdomena, postoji mogućnost da je isti sposoban stvoriti spermije.Zaostali testis na "svom putu" inklinira pojavi neoplazija ili torzija. Određena ispitivanja dovela su do zaključka da je rizik od neoplazija, kod zaostalog testisa, 9-14 puta veća u odnosu na testis koji se nalazi na svom prirodnom mjestu, u skrotumu. Od tumora, najčešće se pojavljuje tumor sertolijevih stanica i seminom.Zbog gore navedenih komplikacija, u slučajevima kriptorhida, najčešće se preporuča kastracija.Kako kriptorhizam ne utječe na lučenje testosterona, posljedično su i zadržana tipična sekundarna spolna obilježja, kao što su označavanje teritorija urinom, agresivno ponašanje, miris urina.Postoje različite metode za utvrđivanje kriptorhidnog testisa. Osim palpacije, ultrazvuka i operativna zahvata, prilikom kojeg se pomoću ductus deferensa (sjemenovoda) pokušava pronaći zaostao testis, detekcija kriptorhidnih testisa se može utvrditi i pomoću HCG (Human Chorionic Gonadotrophin) stimulacijskog testa. Naime, ovi testovi se koriste kako bi inducirali mjerljiva testosteronska povećanja u uzorku krvi kroz određeni vremenski period.U svakom slučaju, savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca kod veterinara koji će određenim postupcima biti u mogućnosti odrediti trenutni status ljubimca te Vas dalje savjetovati. Također, savjetujem Vam da se i obratite na Klinike za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će cijenjene kolege biti u mogućnosti informirati Vas i o drugim metodama utvrđivanja i određivanja kriptorhizma.Više informacija o spuštanju testisa i kriptorhizmu možete saznati i u odgovoru kolegice Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jučer mi je uginulo štene aljaškog malamuta staro 7 tjedana. Imao je trbušne gliste koje smo izliječili prije odprilike 2 tjedna i nakon toga je bio u redu, veseo, razigran, jeo je. A jučer mu je curila krv na usta i nos, nakon čega je uginuo. Do veterinara nisam stigla jer je bilo prekasno kada sam ga našla u tom stanju. Zanima me što je razlog jer ne želim da mi se to opet dogodi. MarijaO: Uzroci naglog uginuća štenadi mogu biti mnogostruki, od otrovanja, neadekvatne ishrane, virusnih zaraznih bolesti, do parazitarnih invazija.Parvoviroza je najčešća virusna bolest, od koje oboljevaju psi od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Uzročnik se prenosi na životinje izravnim kontaktom, kontaminiranim predmetima, preko obuće, odjeće i opreme. Bolest se javlja u dva oblika, kao crijevni i srčani oblik.Crijevni oblik je najčešći u štenadi odbijene od sise. Javlja se povraćanje s kašastim, pjenušavim sadržajem, uz primjesu krvi. Krv se pojavi 1-2 dana nakon početka bolesti. Životinja je apatična, stoji u mjestu, slini i u roku nekoliko sati ugiba od kolapsa.Srčani oblik se javlja u štenadi u dobi 4-8 tjedana, a dolazi do oštećenja miokarda. Uglavnom se javlja u uzgajivačnicama. Bolest karakterizira naglo uginuće bez prethodnih simptoma. Da bi se novorođena štenad zaštitila u prvih 6 tjedana života, preporučuje se cijepljenje kuja polivalentnim vakcinama.Također, kod štenaca se često javlja Corona virusna infekcija. Pas nema povišenu temperaturu, a stolica može biti kašasta do vodenasta, s primjesama krvi i javlja se obilno povraćanje. Životinji treba nadoknaditi tekućinu putem infuzije. Smrtnost štenaca je nešto manja nego kod parvoviroze.Rotavirusna infekcija štenaca je česti uzrok dijareje, a posljedično tome i uginuća životinje. Većina odraslih pasa nosi antitjela protiv ovog virusa jer su tokom života došli u kontakt s njim. Štenci mogu steći imunitet protiv rotavirusne infekcije putem majčinog mlijeka.Zarazni hepatitis pasa je visoko kontagiozno oboljenje, gdje dolazi do oštećenja jetre, bubrega i krvotvornih organa. Simptomi bolesti variraju od srednje izraženih, do eksremno brze i fatalne smrti. Virus se prenosi među štencima, direktnim kontaktom preko sline, stolice i urina. Psi koji prebole bolest mogu mjesecima biti kliconoše i predstavljaju izvor zaraze za druge životinje. Bolest se može prevenirati redovitim cijepljenjem.Osim virusnih zaraznih bolesti, čest uzrok uginuća štenaca mogu biti i parazitarne invazije. Najčešće su ankilostomi, tj. crijevne gliste, koje se javljaju kod pasa svake životne dobi. Simptomi bolesti su povraćanje, mučnina, bolovi  u trbuhu, proljev koji može biti tamni kašasti zbog progutane krvi. Dehelmintizacija se provodi antiparazitskim pastama.Pokušala sam Vam opisati najčešće bolesti kod kojih su učestala uginuća štenadi. No, točan uzrok uginuća Vašeg šteneta, nažalost, može se utvrditi jedino obdukcijskom pretragom, koja se provodi na Zavodu za patologiju Veterinarskog fakulteta.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me može li se skotna kuja cijepiti protiv SHLP ili ipak nije preporučljivo? Hvala, ŽarkoO: Cijepljenje skotnih kuja nije preporučljivo. Iako većinu vakcina ustvari smatramo sigurnima, cijepljenje gravidnih kuja se izbjegava jer su moguće štetne posljedice, a cijepljenje se može provesti i kasnije, odnosno prije graviditeta.Cijepljenje je ustvari unošenje uzročnika bolesti u organizam, pri čemu je taj uzročnik promijenjen tako da ne izazove bolest, ali provocira stvaranje imunosti.To se postiže na različite načine, na temelju kojih postoji osnovna podjela vakcina na tzv. "žive" i "mrtve". Potencijalno su opasnije "žive" vakcine jer sadrže živog uzročnika bolesti, kod kojeg su zadržana imunogena svojstva, a virulencija mu je oslabljena. "Mrtve", pak, vakcine su manje opasne i radi zaštite zdravlja kuje mogle bi se dati u drugoj polovici graviditeta, ovisno o procjeni rizika za zdravlje životinje. Idealno bi bilo vakcinirati kuju mjesec dana prije koncepcije jer će u tom slučaju titar antitijela biti najviši upravo u periodu gravidnosti, što omogućuje kvalitetnu opskrbu štenaca antitijelima preko kolostruma.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Dobila sam danas na poklon štene od 1,5 mj. Mješanac je labradora i belgijskog ovčara. Maleni sad ima gliste, bio je veterinar i dao mu tableticu. Kakicu stalno čistim i provjeravam, pronašla sam ogromne mrtve gliste, taj dio mi je poznat i radi se o Toxocara canis. Sad me zanima je li se ličinke glisti zadržavaju na psećoj dlaci i koliko često trebam prati dekicu na kojoj spava? I mogu li se ličinke mogu prenijeti na čovjeka aerogenim putem? Unaprijed hvala, JelenaO: Ljudi se invadiraju psećom glistom (Toxocara canis) kada unesu peroralno njena jajašca koja se mogu nalaziti praktično svuda. Ukoliko su sa psećim fecesom izlučena i jaja parazita, nakon što se feces osuši, ona se mogu raširiti veoma lako. Najčešći način invadiranja ljudi je preko neopranih ruku.Neposredno nakon dospijevanja u vanjsku sredinu putem fecesa, jajašca nisu opasna, naime potrebno je nekoliko tjedana da embrioniraju, tj. da se u njima formiraju ličinke. Nakon ingestije jajašaca, u crijevima se oslobađaju ličinke koje mogu migrirati u unutrašnje organe te oko i mozak, iako najčešće sve prolazi bez uočljivih kliničkih znakova.Prenijeti jajašca mogu i muhe sa osušenog fecesa na površine koje nas okružuju, uključujući i hranu. Mala djeca se lako invadiraju igrajući se i stavljajući različite predmete, kao i kontaminirane ruke, u usta. Smatra se da u SAD-u godišnje od toksokaroze oboli oko 100.000 ljudi, od kojih oko 700 ostane bez vida zbog migracije ličinki u oko.Glavna mjera u prevenciji bolesti je neškodljivo uklanjanje psećeg izmeta, kao i edukacija vlasnika životinja. Parkovi u kojima se djeca igraju ne bi smjeli biti mjesta za izvođenje pasa, a također uklanjanje psećeg izmeta treba biti imperativ za svakog vlasnika psa. Pranje ruku prije i poslije igranja sa psom treba uvijek prakticirati.Treba spomenuti i da postoji mogućnost invazije ako se pojede nedovoljno termički obrađeno meso kunića, peradi i ovaca jer se u njihovom tijelu mogu nalaziti učahurene ličinke.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj pas često dok jedem stoji pred stolom i želi da mu dam moje hrane. Kako ga odviknuti od toga? Koliko puta na dan treba šetati zapadnoškotski bijeli terijer?Hvala unaprijed,MariaO: Svojeg psa trebate izvoditi u šetnju što je više moguće. Primjerice, u Torinu u Italiji gradske vlasti su propisale da vlasnici pasa svoje ljubimce moraju izvoditi u šetnju najmanje tri puta dnevno.Međutim, ne postoji pravilo koje bi propisivalo učestalost tjelesnih aktivnosti kućnih ljubimaca. Općenito kažemo da to treba biti često, u skladu sa Vašim mogućnostima.Psi koji previše vremena borave u kući i koji se rijetko izvode, skloni su debljanju i razvoju specifičnih bolesti.Da biste Vašeg ljubimca naučili da u vrijeme kada Vi jedete bude podalje od stola, morate se držati nekoliko osnovnih principa u odgoju pasa.Prije svega je važna dosljednost i nepopustljivost. Zapovjedi koje mu izdajete moraju biti kratke i odlučne, bez povišenih tonova ili Vaših nervoznih reakcija, uvijek morate pokazati da ste Vi vođa, a on podređeni, to su situacije koje pas poznaje instinktivno.Zapovjed se uvijek izdaje tako da se prvo izgovara ime psa, a onda konkretna radnja, tj. zapovjed. Obično je potrebno ponoviti nekoliko puta da bi se postigao uspjeh. Nakon što pas izvrši zapovjed, treba slijediti nagrada u vidu poslastice, verbalno ga pohvalite, a možete ga i pogladiti. Nemojte psa nikako fizički kažnjavati jer cijeli postupak može biti uzaludan.Ukoliko niste sigurni da možete dobro obaviti proceduru odgoja Vašeg psa, kontaktirajte Vaše lokalno kinološko društvo, gdje Vam mogu dati informacije u vezi tečajeva i školovanja pasa.