Pitajte veterinara

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja mačka ima oko godinu dana i pojavile su joj se krastice oko njuške, preciznije s desne strane lica, poviše usta. Krastice ne krvare ali na tom mjestu nema dlake. Zanima me da li je to nekakav herpes ili možda gljivice ili kako se to liječi? Hvala, Brigita O: Krasta je zapravo posljedica oštećenja kože i sastoji se od seruma, krvi i upalnih stanica. Mačje bolesti kod kojih se javljaju kraste i gubitak dlake su: gljivične infekcije i šuga, namentničke infekcije (buhe, uši, grinje, krpelji), kemijske tvari i opekline, reakcija na mjestu aplikacije lijeka, reakcija na lijek. Kemijske tvari i opekline, te reakcije na mjestu aplikacije lijeka možete odmah isključiti ako ste sigurni da mačka nije niti s jednom od navedene tri stvari dolazila u dodir. Također, da su u pitanju buhe ili uši, mačka bi se češala po čitavom tijelu, a ne samo po njuškici. Šugarci se obično nalaze na onim mjestima na koži koja su slabije obrasla dlakom (trbuh, prsa, sapi, uši, laktovi i noge). Iako su šugarci vrstno specifični, mogu infestirati i čovjeka koji je bio u direktnom kontaktu s oboljelom mačkom. Prvi simptom ove bolesti je jak svrbež, koža postaje zacrvenjena, javlja se pojačano perutanje, a nerijetko dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Kod mačića i mladih mačaka se najčešće javlja gljivično oboljenje koje se manifestira krastama i zadebljanjem najčešće po koži lica i uški te nalazimo bezdlačna okrugla jasno lokalizirana mjesta. Bolest se javlja kod mlađih životinja kojima je oslabljen imunitet, kod životinja koje se drže u lošim higijenskim uvjetima, te kod imunosupresivnih životinja. Kod mačaka je dermatofitoza najčešće uzrokovana gljivicom Microsporum canis. Odrasle mačke često ne pokazuju nikakve simptome bolesti. Microsporum canis može prijeći i na čovjeka. Kod ljudi Microsporum canis izaziva crvenilo, svrab i ljuštenje kože.Životinja se inficira gljivicama putem spora koje izrastaju u tzv. hife. Zaražena dlaka uzrok je infekcije. Spore gljivice M. canis mogu preživjeti i do 2 godine, a u životinji - prenosiocu mjesecima. Smatra se da je moguć prijenos i zrakom. Klinički znaci bolesti su zapravo odgovor napadnutog organizma mačke. Kod životinja koje dobro podnose invaziju ovih uzročnika upalni je proces minimalan ili nije uopće vidljiv (takve mačke su prenosioci). Kod životinja koje burno reagiraju, može se javiti i tzv. generalizirana dermatofitoza po cijelom tijelu životinje. Dermatofiti produciraju toksine i enzime koji ozljeđuju kožu i koža reagira obrambenim mehanizmima tako što se javlja crvenilo i upala, te ispadanje dlake. Inkubacija bolesti je približno 2-3 tjedna. Pojavljuju se bezdlačna mjesta (tzv. alopecije) sa manje-više izraženim ljuštenjem kože na različitim dijelovima tijela, a ponekad je prisutno samo nježno ljuštenje kože uz blago ispadanje dlake.Da biste bili sigurni o kojim se promjenama na koži radi kod Vaše mačke, odvedite mačku u veterinarsku ambulantu na pregled.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja maca stara 14 mjeseci sterilizirana je jučer. Otkad se potpuno probudila iz narkoze potpuno normalno se ponaša: jede, trči, igra se... no u mokraći sam primjetila par kapljica krvi i zanima me je li to normalno? Reagira li samo tijelo na šok ili je to razlog za brigu? Hvala, Maja O: Nakon sterilizacije mačke, u mokraći ne bi smjelo biti krvi. Najčešće je krv u mokraći vezana za bolesti mokraćnih puteva. Hematurija ili krv u mokraći može biti posljedica traume, teže upale mokraćnog trakta (infekcija u bubrezima, mokraćnom mjehuru ili mokraćovodu), bubrežnih kamenaca u mokraćnom mjehuru ili otrovanja kumarinskim rodenticidom (otrov za štakore). Otrovanje kumarinskim rodenticidom možemo odmah isključiti budući da maca jede i vesela je, a i krvarila bi iz svih prirodnih otvora. Ovisno i o antibiotiku koji je maca dobila nakon sterilizacije, mokraća može promijeniti boju jer se pojedini antibiotici u visokoj koncentraciji izlučuju mokraćom npr. Cefalexin. Bolesti donjih mokraćnih puteva zahvaćaju mokraćni mjehur i mokraćnicu, a kod mačaka se očituju čestim mokrenjem manjih količina urina ili mačka pokušava mokriti i zauzima stav kao da mokri, ali jednostavno ne uspijeva. U mokraći se tada nalazi krv ili mačka mokri samu krv. S vremenom mačka postaje apatična, gubi apetit, povisi joj se tjelesna temperatura i može nastupiti uremija (nakupljanje ureje u krvi). Krv u mokraći se može javiti i kod bubrežnih bolesti.Svakako macu što prije odvedite veterinaru kako bi je pregledao i otkrio pravi razlog pojavljivanja krvi u njezinoj mokraći. Nemojte da Vas moj odgovor preplaši, jer sve dok je maca vesela, ima apetit i dobru probavu - nije ništa zabrinjavajuće, ali je potrebno na vrijeme reagirati kako ne bi došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mačak, 7 i pol godina, 7 kg, kastriran prije cca. 4 godine, od jučer je počeo pomalo mokriti krv. Apetit mu se smanjio, a inače obožava jesti (kombinaciju mokre i suhe hrane ), čak i povraća i slabo pije vodu. Više spava nego obično i katkad mijauče, kao da plače da ga nešto boli... urinira po kući, ali više kao da mu "pobjegne" iako se namjesti za mokriti. Da li je to nešto ozbiljno? Unaprijed hvala, Kristina O: Poremećaji donjih mokraćnih puteva u mačaka (nazivaju se još i FLUTD - Feline lower urinary tract disorders ili FUS - feline urologic syndrome) javljaju se u  tri oblika (upala mokraćnog mjehura, kamenci i kristali i neprohodnost mokraćnice), a svi zajedno zahvaćaju i do 3% mačaka.Iako je ovaj postotak relativno malen, onim macama koje obole predstavlja po život opasno stanje.Bolesti mokraćnog mjehura javljaju se i u mužjaka i ženki, iako mužjaci imaju veći rizik za začepljenjem uretre, koje može biti po život opasno stanje. Obično se ovi problemi javljaju u mačaka starosti 2 - 7 godina (iako i vrlo mlade mace, ali i one vrlo stare, mogu oboljeti). Epizode poremećaja donjih mokraćnih puteva potiče stres (preuređenje, preseljenje, gubitak člana obitelji pa čak i nepovoljne vremenske prilike i dr.).Klinički znakovi sva tri oblika poremećaja su vrlo slični. Mačke mogu ići u pijesak češće nego inače, suzdržavaju se od mokrenja ili mokre vrlo male količine mokraće, ližu genitalno područje češće i intenzivnije nego uobičajeno ili se uočava krv u mokraći. Mačka može osjetiti peckanje ili bol uslijed upale mokraćnog mjehura i povezati ga s posudom za pijesak te odbijati mokriti na tom mjestu i tražiti drugo mjesto gdje je neće boljeti. Ovo vodi ka obavljanju nužde posvuda po kući ili stanu (kutovi stana, kada, sudoper, tepih, krevet i sl.). Dakle, navedeno ste primijetili i kod Vašeg ljubimca.Oko dvije trećine poremećaja donjih mokraćnih puteva klasificira se kao idiopatski cistitisi (upale mokraćnog mjehura nepoznatog uzroka). Vrlo rijetko se radi o bakterijskoj upali (najčešće je u pitanju sterilna upala). Manje česti uzroci navedenih znakova su poremećaji ponašanja, bubrežni kamenci, anatomski defekti u stijenci mokraćnog mjehura, druge sistemske bolesti i tumori mokraćnog mjehura. Samo oko 20% slučajeva obuhvaćaju mokraćni kamenci, u oko polovice slučajeva radi se o struvitnim kamencima a u druge polovice kalcij-oksalatnim. Kristali nisu istovjetni kamencima. U muških mačaka blokada se obično događa kada se kristali priljube međusobno u tvar oblika gela sa sluzi iziritiranog mokraćnog mjehura. Ovakav "čep" može zapeti na suženom krajnjem dijelu mokraćnice. Kristali mogu biti prisutni zasebno ili istovremeno s kamencima. Povremeno se javlja i više tipova kristala istovremeno. Struviti ili kamenci tripl-fosfata stvoreni su od normalnih komponenti urina, koji se zajedno grudaju uslijed određenih uvjeta. Mnogi kamenci mogu biti otopljeni posebno formuliranom prehranom, iako ovo može potrajati dugo vremena. No svaki kamenac može biti kirurški odstranjen. Kamenci se obično dijagnosticiraju RTG-snimkom ili idealno UZV pretragom (vide se kamenci koje nužno ne pokazuje RTG ali i daje vrijedne informacije o stanju mokraćnog mjehura i bubrega).Najkritičnija faza ovih poremećaja je začepljenje mokraćnih puteva. Naime, zadržavanje mokraćnih toksina i pritisak koji tekućina vrši na mokraćni sustav mogu dovesti do zatajenja bubrega i uginuća već za 24 sata. U liječenju ovog poremećaja pristupa se antibiotskoj terapiji (iako je većina upala nebakterijska, pojedini antibiotici imaju protuupalno djelovanje i umanjuju bol). Zatim, promjeni prehrane. U mužjaka kod kojih dolazi do opetovanog začepljenja može se obaviti kirurški zahvat proširenja mokraćnice, no vrlo često dolazi do ponavljanja procesa.Na tržištu postoji nekoliko medicinskih hrana koje možete pronaći i u ljekarnama Pet centra, a one stvaraju specifične acido-bazne uvjete u tijelu mačke te otapaju struvitne kamence i preveniraju ponovno pojavljivanje struvita i Ca-oksalatnih kamenaca: Hills s/d i c/d, Royal Canin Urinary, Eukanuba Urinary struvite i Urinary Oxalate formula. Sve navedene hrane u ponudi su u dehidriranom i konzerviranom obliku. Preporučujem Vam da mačka odvedete na pregled u veterinarsku ambulantu kako bi se općim kliničkim pregledom i dodatnim pretragama utvrdilo o kakvom se problemu radi. Naime, prisutnost krvi u mokraći može ukazivati na po život opasne poremećaje i smatra se kako je jedan od rijetkih simptoma koji prestraše vlasnike za život njihovih ljubimaca.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije nekoliko tjedana udomili smo, putem jedne udruge, macu staru 9 mjeseci. Maca je sterilizirana, očisćena od parazita i cijepljena, držimo je u stanu i ne izlazi van, te nema nikakvog kontakta s drugim zivotinjama. Cijelo vrijeme otkad je udomljena primjećujemo kako ima velikih problema (a na žalost i mi skupa s njom) s vjetrovima, i to svakodnevno i u velikoj količini. Pritom maca ne djeluje ni u jednom trenutku naduto. Stolica joj je neuredna, u jednom danu gustoća može varirati od jako čvrste do jako rijetke. Dosad smo mijenjali prehranu tri puta (kombinacija suho i mokro i to prvo od Purine, zatim od Whiskasa te konacno Hill's, svaki put za mačiće do godinu dana starosti), ali nikakvih promjena nema. Pored ovoga, neuobičajeno je neuredna - redovno uspijeva šape temeljito uprljati vlastitim izmetom tijekom odlaska na nuždu, te onda to raznosi po cijelom stanu. Što je najbolje, nijednom još nismo primjetili da je to ikako pokušala očistiti sa sebe. Pitanja bi bila: kako riješiti probavne probleme, jesu li ove dvije pojave povezane, te može li se ikako utjecati na promjenu ponašanja vezanog uz higijenske probleme?Hvala, HrvojeO: Mekana stolica govori da je došlo do poremećaja u želučanom i crijevnom sustavu. Takvi poremećaji su relativno česti u mladih mačaka, a naročito onih o kojima se nije vodila adekvatna briga. Svaka pohvala Vama što ste odlučili pomoći jednoj maci i udomili je.Gastrointestinalni poremećaji mogu biti različitog uzroka. Ipak najčešće se javljaju kao posljedica neadekvatne prehrane, a mogu biti i posljedica virusnih (zarazne virusne bolesti mačaka, od kojih je najčešći corona virus), bakterijskih i parazitarnih bolesti, metaboličkih bolesti, te trovanja itd. Neke bolesti poput akutnog pancreatitisa (upala gušterače), kronične bolesti jetre ili upalne bolesti crijeva, također mogu uzokovati promjene u konzinstenciji izmeta. Svaka upala otežava mački probavu hrane, pa se takva hrana ne absorbira, a mačka može izgubiti na težini, pa čak i dehidrirati. Pravilna prehrana može imati ključnu ulogu u oporavku probavnog sustava mačke.Preporučila bih Vam medicinski program hrane namijenjen za životinje koje imaju gastro-enterološke probleme, kako bi se probava što prije normalizirala: Hill"s-I/D, Eukanuba-intestinal, Royal Canin-intestinal. Navedene hrane postoje u obliku dehidrata (suha), konzerva ili vrećica (vlažna). Prednost medicinske hrane je što je visokoprobavljiva, omogućava dostupnost hranjivih tvari i pomaže izlječenje probavnog trakta, sadrži sniženu razinu masti, sprječava povraćanje umirujući gastričnu mukozu i pomaže pražnjenju želuca, sadrži povećanu razinu topivih vlakana i antioksidante koji smanjuju oksidativno oštećenje stanica povezano s gastroenteritisom. Takvu je hranu potrebno davati više puta dnevno u manjim obrocima. Stanje bi se trebalo normalizirati za oko 2-3 dana, no u suprotnom možda se radi o nečem ozbiljnijem (virusi, bakterije, paraziti) te će biti neizbježan posjet veterinaru.Osim toga, treba imati na umu kako svaka nagla promjena u tipu hrane može potaknuti probavne poremećaje (mekana stolica, proljev). Prijelazni period od jedne na drugu hranu treba biti postupan kroz tjedan dana umješavanjem nove hrane u onu koju ste davali. Odlučite se za jednu od navedenih kojom biste macu pokušali hraniti minimalno 3-4 tjedana kako bi vidjeli kako probava reagira na te sastojke tj. da li odgovara potrebama Vaše mace.Što se tiče higijene, treba napomenuti kako im je ipak ponekad potrebna pomoć, iako su mačke izuzetne u samouređivanju. Većina mačaka brižno i temeljito uređuju svoje tijelo i krzno.Ovo uređivanje je u mačaka instiktivno i vrlo duboko ukorijenjeno ponašanje. Već u dobi od šest tjedana mačići su od majke naučili uređivati se kao odrasle mačke koje uvijek to rade određenim redoslijedom. Uređivanje započinje od glave, nastavlja se uzduž leđa i postrano, a završava uređenjem repa. Temeljito pranje prostire se preko analnog i urogenitalnog otvora, preko trbuha prema donjim dijelovima nogu te prostoru između prstiju. Mačke se uređuju svakodnevno i na to potroše 8 - 15 posto vremena dok su budne. Kada se mačka prestane uređivati ili se loše uređuje to može biti znak ili individualne sklonosti ka neuređivanju ili zdravstvenog problema. Dakle, vjerojatno je ovo potonje slučaj sa Vašom macom koji će se sanirati nakon rješavanja zdravstvenih problema.No, tada uskačete Vi kao vlasnik jer time i potičete macu na uređivanje ali i stvarate bliskiji odnos sa mačkom. Osim toga, redovito četkanje održavat će dlaku i kožu u izvrsnom stanju, što se osobito odnosi na mačke s dužom dlakom. Na taj način izbjegavamo zapetljavanje dlake, gdje nastaju čvorići, čije je uklanjanje kasnije puno teže podnošljivo nego samo četkanje. Redovitom njegom i uređivanjem uklanjaju se iz krzna prljavština i prašina. Ovo je vrlo bitno kada se radi o mačkama koje dio svog vremena provode vani, te lovom različitih malih sisavaca prikupljaju i neugodne mirise. Osim toga, uređivanje uklanja i odumrlu dlaku, te se na taj način omogućuje zadržavanje sloja zraka između krzna, koji spriječava pregrijavanje istoga. Glatko kratko krzno najlakše je održavati. Jednom tjedno kod kratkodlakih mačaka, dok kod dugodlakih mačaka i svaki dan, koriste se četke za češljanje i iščetkavanje. Osim češljanja i četkanja, bitnu ulogu ima i kupanje. Možete koristiti specijalne šampone za suho pranje, koji su prilagođeni mačjoj koži i dlaci, a vrlo su praktični za mačke koje ne vole vodu. Osim takvih šampona postoje i specijalni šamponi za kupanje s vodom, a svakako bih Vam preporučila medicinski šampon Dermilen, koji se može koristiti za učestalo pranje, ne isušuje dlaku, vraća koži masnoću i hipoalergijski je. Možete koristiti i izvrsne šampone iz linija Biogroom. Prije kupanja očetkajte mačku kako biste uklonili zapetljanju ili slijepljenju dlaku, osobito ako se maca "uvaljala" u nešto, kao što je bio slučaj s Vašom macom. Na dno kade stavite gumeni podložak kako bi spriječili klizanje. Voda ne smije biti ni pretopla ni prehladna, što možete provjeriti termometrima ili na svojoj koži (nadlanica). Macu možete jednostavno "uroniti" u vodu, a kasnije je vani, izvan vode, našamponirati, pri čemu treba paziti da šampon ne dospije u oči. Nakon što ste nanijeli šampon, macu dobro istrljajte, a nakon toga isperite pomoću tuša ili je ponovno uronite u vodu. Ručnikom odmah osušite macu, a ako sve ovo uspijete (mačke nisu ljubitelji kupanja) čestitajte sami sebi na učinjenom. Mačke koje se naviknu na kupanje u mlađoj dobi, kasnije se vrlo rado kupaju. Kada Vam zatrebaju, za brisanje okoline oka, usta, ili analnog otvora možete se poslužiti vlažnim maramicama bez mirisa. U ponudi Pet centra su maramice namijenjene upravo za toaletu pasa i mačaka (Karlie "Perfect care").

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Jučer ujutro primjetila sam da moj mačak (star 7 mj) odbija hranu i da mu je lagano otečena lijeva strana čeljusti i ispod čeljusti, a na dodir se osjete neke kvržice. Do navečer je to sve nateklo do veličine oraha, uz slinjenje. Odvela sam ga veterinaru koji je rekao da je to upala žlijezde slinovnice, dao mu neke lijekove i poslao nas doma. Do kuće imamo nekih 20 min. vožnje i kad smo stigli doma nateknuće je skroz splasnulo. Možete li mi malo objasniti o čemu je tu zapravo riječ i da li se to može ponoviti i ako može da li mu ja mogu nekako pomoći bez odlaska veterinaru? MajaO: Slinovnice su žlijezde koje proizvode slinu, a nalaze se u mekim strukturama usne šupljine i ždrijela. Slina se izlučuje izvodnim kanalićima u usnu šupljinu, osigurava joj vlažan milje, te omekšava hranu i uključuje se u proces probave. U ustima mačaka postoji više žlijezda slinovnica (tri para velikih žlijezda slinovnica i više malih slinovnica povezanih sa sluznicom usne šupljine). Pozicija koju opisujete odgovarala bi submandibularnoj žlijezdi (postoje lijeva i desna), a nalaze se ispod dna usne šupljine. Ispod jezika se nalaze sublingvalne žlijezde (lijeva i desna), a sve se dreniraju odvodnim kanalićima na dno usne šupljine.Bolesti žlijezda slinovnica mogu nastati zbog različitih uzroka povezanih sa samom žlijezdom ili sekundarno zbog drugih uzroka (lokalna ili neka sistemska oboljenja).Do poremećaja u lučenju žlijezda slinovnica mogu dovesti opstrukcija istjecanja sline, upale, infekcije, a u starjih jedinki i tumori. Otežano istjecanje sline može biti posljedica pritiska povećanih limfnih čvorova koji se nalaze u njenoj blizini, a izvodne kanaliće mehanički može opstruirati i kamenac.Upala žlijezde slinovnice može se komplicirati stvaranjem gnojne upale.Cistično proširena slinska žlijezda (sialocele) nastaje kao posljedica nemogućnosti dreniranja njenog sadržaja. Iako se promjene mogu javiti na bilo kojoj slinovnici, najčešće su to submandibularne i sublingvalne. Slina se nakuplja u intermandibularnom području (središnji prostor donje vilice), na samom početku vrata ili u području ispod jezika na dnu usta (ranula). Ponekad su promjene vezane i uz ždrijelo.Terapija se provodi saniranjem osnovne bolesti, drenažom sadržaja ili kirurškim metodama (uklanjanje žlijezde i kanalića).Očito je, nakon palpacije žlijezde od strane veterinara, došlo do spontane evakuacije sadržaja u usnu šupljinu. Kako je Vaša mačka vrlo mlada, za pretpostaviti je da će prohodnost kanalića ostati sačuvana. Odvedite mačku na pregled za 4-5 dana, te se po pregledu dogovorite s kolegom oko eventualne daljnje terapije.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Sinoć sam udomila poluperzijskog mačka, starog oko mjesec dana, jako razigranog. Kad sam ga dovela kuci, imao je proliv (ne "vodenast"), a isto i jutros. Kupila sam mu hranu koju su mi preporučili u zoo centru, piletina sa rižom, i ostavila sam mu samo vodu, pošto ne znam šta tačno smijem da mu dam. Nije oduševljen tom piletinom i rižom koja je u obliku žitarica. Šta mi vi preporučujete i kad bi ga trebala voditi na vakcinaciju? Unaprijed jako zahvalna, AlmaO: Gliste su vrlo uobičajeni uzročnici proljeva kod mlađih životinja.Iako mi osim proljeva niste spominjali druge simptome, niti ste naveli podatak je li mačić očišćen od crijevnih parazita, opisat ću Vam ukratko ovaj zdravstveni problem. Glistavost uzrokuju endoparaziti, gliste Toxascaris leonina i Toxocara cati. Odrasli oblici su blijedo-žućkaste boje,dužine 5-10 cm, oblog tijela, nalik na špagete. Do invazije mačića sa ovim parazitima može doći ili još za vrijeme intrauterinog života (u maternici) ili preko mlijeka (ukoliko odrasla mačka nije čišćena za vrijeme graviditeta i neposredno pred porod). Odrasle mačke uglavnom se invadiraju putem hrane ili vode kontaminirane jajašcima glista. Simptomi se obično manifestiraju nadutim trbuhom, proljevom koji se može izmjenjivati sa začepom, mršavljenjem unatoč dobrom apetitu, ponekad kašljanjem ili povraćanjem (mogu ispovraćati cijele gliste);anemijom vidljivih sluznica, zaostajanjem u rastu. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i koprološkom pretragom. Za liječenje, ali i prevenciju glistavosti, postoji široka paleta preparata, međutim, budući imate mačića, preporučila bih Vam ''Banminth'' pastu. Pasta je indicirana za dehelmintizaciju mačaka infestiranih zrelim stadijima crijevnih nematoda i ankilostomida - Toxacara cati (mystax), Toxascaris leonina i Ancylostoma tubaeforme. Pasta se daje ili umiješana u (mokru) hranu ili se može namazati mačiću na šape (budući su mačke vrlo čiste životinje, on će si to polizati, kako bi se očistio). Doza je jedna crtica na kg tjelesne težine pa bi bilo dobro da mačića najprije izvažete kako biste mu odredili adekvatnu dozu. Prvo tretiranje mačića obavlja se u dobi od 10 - 14 dana, zatim se još dva puta ponavlja u razmacima 10 - 14 dana. Vrlo je važno istovremeno tretirati i mačku majku, dvokratno u razmacima 10 - 14 dana, ukoliko je mačka prethodno redovito čišćena (svaka 3-4 mjeseca do kraja života). Pri tome moram napomenuti da se u odraslih mačaka preporučuju sredstva koja istodobno djeluju i na trakavice, kao što su Drontal Cat tablete ili Pratel tablete te Verpanyl tablete. Preventivna dehelmintizacija (''čišćenje'' od crijevnih parazita) preporuča se svaka 3-4 mjeseca godišnje. Ovi oblići mogu se prenijeti i na ljude, a stanje je poznato pod nazivom "visceralna larva migrans'', stoga je upravo prevencija parazitarne invazije kod mačaka važna i za zdravlje njihovih vlasnika. Za zaustavljanje proljeva kod mačaka postoje i specijalne hrane - Royal canin ''Intestinal'';Hill's ''i/d'' ili Eukanuba ''Intestinal''. Sve ove hrane dolaze u obliku dehidrata ili konzervi. Što se tiče vakcinacije protiv mačjih zaraznih bolesti, bilo bi dobro da mačić najprije ozdravi, da ga očistite od parazita, a tek tada da u dogovoru s Vašim veterinarom obavite cijepljenje prema određenoj shemi. Obično je prvo cijepljenje u dobi od 2 mjeseca. Iako nije zakonski obavezno, preporučila bih Vam da nakon cijepljenja protiv zaraznih bolesti obavite još i cijepljenje protiv bjesnoće (ako će mačić izlaziti van), budući se radi o opasnoj i smrtonosnoj zoonozi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Problemi s mačkom starim 6 godina su počeli krajem prošle zime. Začepio mu se nos, toliko da je imao problema sa disanjem. Iskašljavao je slinu i kroz nos i kroz usta. To je trajalo oko tjedan dana pa je onda bilo bolje. Izgledalo je kao obična prehlada. Ali problem je što se to periodično ponavljalo svakih par tjedana. Tjedan dana mu je bilo loše, pa bi onda par tjedana bio dobro. Cijelo vrijeme je normalno jeo i bavio se normalnim aktivnostima. Preko cijelog ljeta je problem nestao,a onda se sve ponovo pojavilo prije desetak dana - ali s jednom bitnom razlikom: nije htio jesti. Svaki put kad bi se približio hrani, kod njega se javljao poriv za povraćanjem i odustao bi od jela. Išao je kod veterinara koji je ustanovio da ima gnoju upalu dišnih puteva i dao mu je injekciju antibiotika. U prvom momentu stanje mu se poboljšalo. Ali to nije dugo trajalo. Nos mu je, čini se, u redu, ali opet ne jede.U tjedan dana nakon posjeta veterinaru stanje mu varira iz dana u dan. Na trenutke mu je bolje, mazi se i raspoloženiji je, nešto čak i pojede. A onda mu je opet  lošije, ne jede cijeli dan i samo leži. Mačak, koliko možemo vidjeti, nema proljev i ne povraća. Vodu ne pije kod kuće, ali možda pije vani, tako je navikao. Imate li savjet i što nam je činiti? PetarO: Kako niste naveli je li Vaš mačak cijepljen i očišćen od crijevnih parazita, svakako bih Vam preporučila da to učinite čim mačak ozdravi. U suprotnom, mogućnost za infekciju i oboljenje je umnogostručena.Otežano disanje ukazuje na probleme tj. eventualnu infekciju gornjih dišnih puteva, koja je najčešće virusne etiologije. Od virusnih bolesti u mačaka se najčešće javljaju: kalicivirusna infekcija, virusni rinotraheitis i panleukopenija. Mačja kalicivirusna infekcija je najčešća zarazna virusna bolest gornjih dišnih prohoda kod mačaka. Blaže je naravi od virusnog rinotraheitisa i rijetko izaziva ozbiljne komplikacije. Prenosi se direktnim kontaktom sa slinom, iscjetkom iz očiju i nosa (ponekad i izmetom) zaražene mačke. Bolest počinje iscjetkom iz nosa i suzenjem, gubitkom apetita i povišenom temperaturom. Kihanje nije tako izraženo. S obzirom da ste naveli da Vaš mačak ima iscjedak iz nosa i oka, moguće je da se radi o takvoj vrsti infekcije. Kako je upravo u ovo vrijeme sezona prehlada i gripa, moguće je da se radi samo o prehladi. Prehlada je virusna infekcija, a može biti uzrokovana s više od 200 tipova virusa, najčešće iz porodice adeno i rinovirusa.Kašalj predstavlja refleksnu reakciju na nadražaj sluznice dišnog sustava. Općenito rečeno, uzroci kašlja mogu biti različiti, a najčešće nastaje kao posljedica bolesti dišnog i kardiovaskularnog sustava. Svakom kašlju potrebno je ustanoviti i liječiti uzrok. Povremeni kašalj je preduvjet za normalno disanje, kao zaštitni mehanizam čišćenja dišnog sustava, kojim se uklanjaju sitne čestice (bakterije, virusi, čestice zagađenja) pa i veća strana tijela. Kašalj također može biti prisutan kod infekcija gornjeg dišnog sustava, npr. kada iritacija, upala ili druga bolest zahvati larinks ili traheju ili kada neka od bolesti nosa ima za posljedicu prekomjerno lučenje sekreta koji se slijeva u larinks i traheju i tako uzrokuje iritaciju i kašljanje. Upala može biti uzrokovana virusima, bakterijama ili parazitima, ili pak može biti udružena s alergijskom reakcijom. Ako mačka kašlje samo povremeno i kašalj nije produktivan, a ona dobrog zdravlja i ponašanja, u pravilu nije potrebno poduzimati terapiju. No, ako kašalj traje više od nekoliko dana, snažan je i glasan, te produktivan, a mačka ne djeluje zdravo ili gubi na težini, tada je potreban pregled kod veterinara i liječenje. Kod svakog kašlja potrebno je utvrditi i liječiti uzrok, a po potrebi primijeniti i simptomatsku terapiju. Antibiotici se primjenjuju kada se utvrdi da je kašalj posljedica bakterijske infekcije. Kašalj koji je produktivan liječi se sekretoliticima i ekspektoransima koji olakšavaju iskašljavanje, kašalj alergijske prirode liječi se uz antibiotike i kortiko preparatima. Ako se ne može sa sigurnošcu utvrditi uzrok kašlja tada se primjenjuju antitusici (sredstva za umirenje kašlja) koji djeluju na centar za kašalj u produženoj moždini i sekretolitici (sredstva za otapanje upalnog sekreta).Što se tiče odbijanja hrane, treba napomenuti kako je problem izbirljivosti u mačaka kućnih ljubimaca relativno česta pojava. One su spremne danima gladovati i odbijati vrlo kvalitetnu hranu čekajući da im date ono što žele. Time se, naravno, iscrpljuju što dovodi organizam u stanje pothranjenosti. Nedostatak apetita ili odbijanje hrane (anorexia) termin je kojim opisujemo slučajeve kad životinja izgubi apetit i ne želi ili ne može uzimati hranu. Mnogi su uzroci odbijanju hrane. Vrlo često je ono prva naznaka bolesti. Bolesti probavnog sustava (jednjak, želudac, crijeva, jetra, pankreas), bubrega, očiju, usta, nosa i grla, kože, mozga i mnogih drugih organa mogu biti uzrokom nedostatka apetita. Bol bilo koje vrste može izazvati u životinje nedostatak želje za uzimanjem hrane. Izbirljivost može ukazivati na bolesti desni ili zuba i smanjen osjet okusa i mirisa, a može biti i znak većeg broja bolesti. Kako je osjet mirisa u mačaka mnogostruko jači nego u ljudi, on igra najvažniju ulogu pri početku hranjenja jer, ako je dovoljno privlačan, potaknut će životinju da proba hranu. Osjeti mirisa i okusa doprinijet će prihvaćanju ili odbijanju ponuđene hrane. Što se temperature hrane tiče, mnoge mačke radije jedu lagano zagrijanu hranu (do 35°C). Objašnjenje je djelomično i u tome što zagrijana hrana ima intenzivniji miris. Odbijanje pojedine vrste hrane može biti uvjetovano i lošim iskustvom koje životinja povezuje s hranom. To mogu biti bol ili stresna stanja koja mačke nastoje izbjeći. Velika je vjerojatnost da  Vaš mačak ima upravo ovakav problem. No, osim navedenoga, kako Vaš mačak odlazi u šetnje, možda nalazi alternativne izvore hrane (npr. ptice i sl.) te ne želi jesti ponuđenu hranu jer nije gladan.Pohvalno je što ste se odlučili za poduzimanje terapije, no treba napomenuti kako djelovanje lijeka ovisi o brojnim čimbenicima (opće stanje organizma, osjetljivost ili rezistencija mikroorganizama, resorpcija lijeka iz probavnog sustava i sl.) tako će i vrijeme poboljšanja stanja organizma nastupiti kroz različito vrijeme. Osim toga, isti lijek će akutnu infekciju dovesti do ozdravljenja tek kroz 5 - 7 dana dok za kronične oblike (što je očito slučaj sa Vašim mačkom) je potrebno i dulje vremena (oko 2 tjedna pa i dulje). Svakako Vam savjetujem da se terapija antibiotikom provede preporučeno vrijeme te po potrebi i injekciona vitaminska potpora organizma.Nadalje, preporučila bih Vam da Vašem ljubimcu date neke od vitaminsko-mineralnih pripravaka u svrhu jačanja organizma i podizanja imuniteta: Vétoquinol - Vita-Pet pasta, Pfizer - VMP pasta za mačke ili Agrifa - ImmunoBoost energetska pastu koja se koristi za životinje u oporavku, da bi stekle potreban imunitet i dobile dodatnu pojačanu energiju. Osobito je preporučljiv za primjenu kod životinja koje nisu bile u mogućnosti primiti kolostrum, avitalnih mladih životinja, pothranjenih, rekovalscentnih i bolesnih životinja, te za preventivu prije i nakon vakcinacije. ImmunoBoost pasta sadrži brzo resorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, bakterije mliječno-kiselog vrenja, koje potiču ravnotežu želučano-crijevne flore i spriječava pojavu proljeva, te pomaže u eliminaciji E. coli, salmonele i ostalih potencijalnih patogenih bakterija u probavnom sustavu. Kompleks vitamina (A, D, B1, B2, B6, B12, C, PP) poboljšava opće tjelesno stanje životinje, a željezo u formi sulfata postaje biološki aktivno u roku nekoliko minuta. ImmunoBoost je gotov proizvod i nije ga potrebno mješati s drugim sastojcima.Za sada je najbitnije da Vaš mačak nešto jede kako bi povratio izgubljenu snagu pa je dobro i da mu udovoljite u njegovom izboru tipa prehrane. Uz daljnje sljeđenje uputa Vašeg veterinara i malo strpljenja, vjerujem da je mačak na dobrom putu skorog oporavka.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam problem - moja mačka je stara oko 7 mjeseci i uvijek je bila uredna i sve. A sada, u zadnje vrijeme, primjećujem da su joj oči postale nekako čudne. Oči su joj ok, samo što joj se u očima, od  početka, tamo prema nosu, do sredine počelo pojavljivati još nešto bijelo. Da li mi možete reći što je to i što da radim u vezi toga? Valentina O: Prema slici koju ste mi poslali, ono što se nazire u medijalnom očnom kutu je treći očni kapak. Treći očni kapak je prozirna ovojnica koja se nalazi u unutarnjem kutu oka. Treći očni kapak služi za zaštitu oka (na bulbarnoj strani sadrži sitne limfne folikule,neophodne za stavranje lokalne imunosti), ali i za produkciju suza, čime se oko ''brani'' od svih štetnih agensa (prašine, bakterija i sl.). Ponekad se događa da je treći očni kapak izraženiji pa se takvo stanje naziva protruzija trećeg očnog kapka. Ovakvo se stanje uglavnom javlja kao posljedica gubitka imuniteta zbog neke druge bolesti. Najčešće se radi o parazitarnim invazijama, proljevu, bolestima jetre, nekim virusnim infekcijama ili o tumoru. Dijagnoza se postavlja oftalmološkim pregledom. Ukoliko se radi o povremenoj protruziji, kada se ukloni primarni uzrok (bolest zbog koje je nastala), trebalo bi doći do spontanog povlačenja trećeg očnog kapka, međutim, ukoliko se radi o trajnoj protruziji (koja ometa vid), liječenje je isključivo kirurškim putem. U svakom slučaju, savjetovala bih Vam da potražite pomoć veterinara koji će postaviti dijagnozu i odrediti odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malu macu staru 2 mjeseca. Jako je zaigrana, vesela, umiljata! Jedino što me brine je to što uopće neće piti vodu. Redovito mijenjam vodu da bi uvijek bila svježa, no maca je samo malo ponjuši i ode. Da li bih se trebala zabrinjavati ili će ona jednostavno, kada osjeti potrebu, popiti vodu? Hvala, Mateja O: Prvo i osnovno treba napomenuti kako mačke trebaju svježu vodu svakodnevno za održavanje optimalnog zdravlja. Voda je esencijalna za pomoć bubrezima pri filtraciji štetnih tvari iz krvi. Također, voda pomaže i ostalim organima i tkivima da ostanu hidratizirani i zdravi. Dehidracija je u mačaka vrlo opasna i ako se ne liječi može dovesti do uginuća. Mačke sa zatajenjem bubrega (akutnim ili kroničnim) obično trebaju veću količinu tekućine, bilo da je prime pijenjem, intravenozno ili subkutano. Tkiva u tijelu mačke sadrže oko 67% vode. Ovo je i približan postotak vode koju sadrže tkiva lovine u prirodi. Za razliku, dehidrirana mačja hrana sadrži oko 10% vode dok konzervirana oko 78%. Stoga, maca koja se hrani samo dehidriranom hranom, očito zahtijeva veću količinu dodatne vode za piće nego ona maca koja se isključivo hrani sirovom, kuhanom ili kozerviranom hranom. Mačka koja se hrani kombinacijom dehidrirane i konzervirane hrane za mačke također treba više vode za piće.Ono što je dobro imati na umu je da voda za mačku mora biti svježa i čista svakodnevno cijeli dan, bez obzira kojim načinom se maca hrani. Također, ako sumnjate da Vaša maca ne uzima dovoljno vode, promatrajte znakove koji upućuju na dehidraciju u mačke. Dobar test je nabiranje kože prstima na gornjem dijelu vrata. Ako se koža odmah vrati natrag, maca je dostatno hidratizirana. Ako se polagano vraća, treba posumnjati na dehidraciju. U tom slučaju dodajte vode u konzerviranu hranu ili nekoliko kockica leda u vodu za piće kako bi bila maci zanimljivija. Ako se koža na vratu zamjetljivo ne vraća, a maca pokazuje i druge znakove bolesti, nužan je hitan posjet veterinaru. Osim toga, unos tekućine u mačaka ovisi i o vremenu te godišnjem dobu. Također, treba pratiti i količinu izlučene mokraće. Važno je napomenuti i da mačke često piju vodu gdje god je mogu pronaći. Čak i ako se razina vode u posudi za vodu ne spušta, Vaša mala maca može piti vodu npr. iz kade, iz posude za vodu za cvijeće, iz ostalih posuda gdje je ostavljena voda ili čak iz WC školjke. Vjerujem da se kod Vaše mace radi upravo o tome da je pronašla alternativni izvor vode, koji Vi još niste dokučili.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovanje, Kiki, moja maca, crna ko ugljen, stara 5 god. počela se perutati po zadnjem dijelu tijela, nikakvih upala, krastica i sl. po tijelu nema, pa bih vas zamolio za vaše mišljenje. Jede isključivo suhu hranu Royal Canin od rođenja, ne dajem joj ništa masno sa strane, pogotvo ne svinjetinu, ali pije po malo jogurta svaki dan (2 kavene žličice) pa tražim vaše mišljenje. Unapred hvala, Andrej. O: Prhut je jedan od znakova ili simptoma koji prati bolesti kože, kao što je seboreja. Seboreja nije tako učestala kod naših maca, češće se javlja kod pasa.Mogući uzroci prhuti (seboreje) su: bilo koja od organskih bolesti (pri tome se misli na sustave u tijelu - dišni, probavni, živčani i drugi), ishrana s premalo masti, Cheyletiella (kožni parazit), uši, dermatopytosis, bolesti jetre, virusna leukemija mačaka, autoimune bolesti, diabetes mellitus, povećana funkcija štitnjače, stresne situacije koje kod maca trenutno izazivaju ispadanje dlake u velikim količinama i posljedično tome javi se i suha seboreja (prhut). Za točnu dijagnozu trebate se obratiti svom veterinaru, napraviti krvne pretrage kako bi se isključile neke od prethodno navedenih bolesti, možda se radi samo o posljedicama stresa. U prehranu mace bi trebalo uključiti masne kiseline (omega 3 i 6), kako biste pomogli koži da se vrati u normalno stanje. U Pet centru možete nabaviti Dermanorm ulje koje pomaže poboljšanju konstitucije kože poslije kožnih bolesti, kod prekomjernog ispadanja dlake, dlake bez sjaja i prhutave dlake.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, zanima me postoje li sintetski vitamini za mačke (koji u sebi ne sadrže sastojke životinjskog porijekla) koje bi moja maca mogla uzimati. Hranim je i mačjom hranom - kad već moram, i "domaćom", no htjela bih izbjeći mesne sastojke bar u vitaminima. Hvala. Anita O:  Mačke su "pravi mesojedi" jer nisu sposobne pretvoriti biljnu mast i bjelančevine u aminokiseline i masne kiseline koje su im potrebne. Iako mogu iskoristiti većinu aminokiselina iz proteina koje pojedu, ne mogu stvoriti aminokiselinu taurin koja se nalazi samo u mesu. Za zdravlje mačke vrlo je važan i unos esencijalnih masnih kiselina (EPA / DHA).Mačke rado jedu i hranu biljnog porijekla, no zbog relativno kratkog probavnog trakta i niske razine enzima zaduženih za razgradnju složenih ugljikohidrata, njihova probavljivost i iskoristivost je ograničena. Nepravilnom ili neuravnoteženom prehranom mačaka neminovno dolazi do ozbiljnih zdravstvenih problema. Oni se razvijaju postepeno jer mačji organizam uspjeva neko vrijeme kompenzirati deficit određenih nutrijenata. Kako većina vitaminskih i vitaminsko mineralnih pripravaka za mačke sadrži i taurin, iz našeg asortimana mogu izdvojiti "Canivita" (Canina) multivitaminski tonik koji sadrži 12 vitamina, a na samoj deklaraciji je naveden sljedeći sastav: ulje, masnoće, vitamini i emulgator.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka starog 4,5 godina. Prije nekoliko dana povratio je sivu masu, a među njom i list trave. U zadnje vrijeme počeo je dosta kašljati i kihati. Skoro svaki put kad se pomakne, nešto mu zasmeta u grlu. Danas je opet povratio. Ista stvar. Je li moguće da se zbog nekakve upale grla zagrcnuo sa travom ili je bolestan i da li ga treba voditi u veterinara? Malo je mirniji, a temperaturu nema (nos mu je još uvijek hladan i vlažan, a šapice tople). Hvala, Eva. O: Kašalj je refleksna obrambena reakcija organizma, izazvana podražajem tusigenih zona.Kao podražaj na kašalj može djelovati upalni proces (bakterijski,virusni...), strano tijelo, paraziti, slina, krv, hladni zrak i slično.Ako je kašalj tih, obično se radi o procesu koji se nalazi u dubljim dijelovima dišnog sustava, a ako je glasan, u prednjim. Bitno je obratiti pažnju uzrokuje li bol (životinja pruža vrat, nastoji ga zatomiti, djeluje prestrašeno, nemirna je...). Prema karakteru, kašalj može biti vlažan (produktivan) ili suh.Povraćanje ili vomitus predstavlja refleksnu reakciju kojom se sadržaj iz želuca ili prednjih dijelova tankog crijeva izbacuje van na usta ili nos. Prethodi mu jako slinjenje, napinjanje i jake kontrakcije ošita i trbušne stijenke. Povraćanje je najčešće posljedica bolesti probavnog sustava, ali može biti i simptom trovanja, zatajivanja bubrega, nekih zaraznih i parazitarnih bolesti, stranog tijela (npr.dlake), bolesti živčanog sustava... Kod nekih se životinja povraćanje javlja učestalo pa tek dugotrajnije povraćanje upućuje na bolest. I upala grla može izazvati podražaj na povraćanje.Povraćanje može biti i korisno jer pomaže u otklanjanju škodljivog sadržaja iz ždrijela, jednjaka ili želuca - npr. mačke i psi travom provociraju povraćanje i izbacuju višak dlake iz probavnog sustava.Ukoliko je maca isključivo u kući, moguće je da se radi o nakupljenoj dlaci u probavnom sustavu, koja joj smeta i nastoji je iskašljati. Za tu svrhu postoje posebni preparati i hrane kojima joj možete pomoći (''Malt soft'' i ''Bezo-pet'' paste, te ''Hairball control'' i ''Intense hairball'' hrane za izbacivanje dlake).S obzirom na nedostatak ostalih podataka (koliko često je bilo povraćanje, koliko dugo povraćanje traje, da li je ljubimac veseo ili potišten, da li je prisutan proljev, nedostatak apetita i sl.), a kašalj i povraćanje često upućuju na ozbiljniju bolest, svakako bih Vam preporučila pregled kod veterinara koji će postaviti točnu dijagnozu i odrediti terapiju.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi odgovorite što dovodi do sljepoće, djelomične ili potpune, kod mačaka? Od rođenja, ili tijekom života? Kako te životinje doživljavaju svijet oko sebe? Konkretno me zanima zbog jednog mačka, koji zbog sljepoće, po procjeni veterinara, vidi 20-ak%, koji se ponaša kao da je pod stalnim stresom, jako je isprepadan i uplašen. Na sve zvukove iz kuće se povlači u kut i često puta se popiški na mjestu od straha! Hvala vam unaprijed, Kristina O: Sljepoća označava gubitak vida, a može biti urođena ili stečena; potpuna ili djelomična; reverzibilna i ireverzibilna. Urođena sljepoća je uglavnom genetski uvjetovana, a stečena najčešće nastaje kao posljedica:1. ozljede oka ili glave2. glaukoma (povišen intraokularni tlak koji ponekad za posljedicu ima oštećenje vidnog živca, što često rezultira sljepoćom) 3. katarakte (zamućenja leće) 4. tumora oka 5. povišenog krvnog tlaka (javlja se uglavnom kod bolesti bubrega ili štitnjače) 6. nekih virusnih infekcija 7. diabetes mellitusa (zbog visoke koncentracije glukoze u krvi dolazi do oštećenja kapilara koje hrane mrežnicu, što rezultira problemima s vidom, a u težim slućajevima i sljepoćom) 8. degeneracije mrežnice (zbog deficitarne ishrane; izloženosti toksinima; infekcije ili nasljedne bolesti)Životinja koja izgubi vid često mijenja svoje ponašanje, postaje dezorjentirana i djeluje uplašeno kod naglih i neočekivanih pokreta. Često se sudara s predmetima u kućanstvu, a ponekad čak iskazuje i bolnost na palpaciju oka.Ukoliko se radi o životinji koja je iznenada izgubila vid, period adaptacije će trajati mnogo duže nego kod onih koje su vid gubile postepeno.Bez obzira na šok koji uslijedi gubitkom vida, mačka se relativno brzo prilagodi novonastalim uvjetima. Naime, iako je izgubila vid, mačka će se oslanjati na svoja druga, ''zdrava'' osjetila, a to su prvenstveno njuh i sluh.Na obrazima, šapama i ispod repa mačke imaju mirisne žlijezde koje luče feromone, te im na taj način omogućuju lakše prepoznavanje vlastitog, ali i tuđeg teritorija.Sluh im je razvijen do te mjere da mogu čuti zvukove koje čovjek uopće ne registrira, a osim toga imaju sposobnost vrlo preciznog lociranja izvora zvuka.Osim njuha i sluha, slijepa mačka će se oslanjati i na informacije koje prima brkovima. Naime, oni im služe kao svojevrsne ''antene'' kojima hvataju vibracije zraka, što im omogućava izbjegavanje predmeta u prostoru.Kako biste svojoj slijepoj mački olakšali i učinili period prilagodbe na novonastale uvjete što kraćim, trudite se javiti joj se svaki put kada joj prilazite, nastojte ne raditi nagle pokrete, ne mijenjajte raspored predmeta i pokućstva (jer se mnoge mačke snalaze u prostoru prema sjećanju) i pokušajte joj omogučiti igranje s igračkama koje zveckaju ili proizvode druge zvukove.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije desetak dana uočila sam ranu promjera oko pola cm na vratu našeg mačka. Pozvala sam veterinara i on mi je dao kremu Flogocid za mazanje rane. Rana je zarasla u roku od par dana. Ali nedugo nakon toga pojavila se druga centimetar dalje od stare koja je imala i gnojni iscjedak. Oko rane se stvorilo otečeno područje. Pozvala sam ponovo veterinara i on je dao mački inekciju kortizona i antibiotik u tabletama. Mačka stalno liže i srbi to mjesto. Pokušala sam stavljati zavoj koji je iščupala. Veterinar je rekao da je to gnojni apsces. Interesira me da li bi se trbala izvršiti još neka terapija i da li je taj iscjedak iz rane opasan za čovjeka. Imam djecu koja vole mačku i često je diraju. Pozdrav, NatalijaO: Apsces predstavlja nakupinu gnoja u novostvorenoj šupljini. Uglavnom nastaje kao posljedica infekcije ubodnih ili ugriznih rana, infekcije potkožnih hematoma, kao posljedica flegmone i slično. Može se javiti u bilo kojem tkivu u organizmu, pa ih prema tome dijelimo na: supkutane, mišićne, subpleuralne, koštane itd.Klinički, apsces predstavlja temperiranu, fluktuirajuću, oštro ograničenu oteklinu u tkivu.Svaki apsces građen je od šupljine ispunjene gnojem i vezivnotkivne čahure koja služi kao barijera između zdravog i bolesnog tkiva.Međutim, budući se sadržaj gnoja u apscesu s vremenom povećava, postoji mogućnost od širenja sadržaja po ostalim tkivima.Upravo iz tog razloga treba obavezno napraviti inciziju i evakuirati gnojni sadržaj, zatim pretražiti unutrašnjost čahure (zbog eventualnog prisustva stranih tijela), a onda unutrašnjost isprati vodikovim peroksidom ili jodom, te postaviti dren. Kod težih oblika, šupljinu treba tuširati otopinom joda ili drenirati jodnom gazom.Ukoliko se radi o nezrelom apscesu (ne fluktuira, a okolina mu je flegmonozna), treba stavljati tople obloge, a životinji aplicirati antibiotike.Kako biste spriječili mačku da liže ili dira oboljelo mjesto, možete joj staviti ovratnik.Što se tiče gnojnog iscjetka, on sadrži piogene bakterije, stoga nastojte da djeca nakon svakog igranja s mačkom dobro operu ruke, a ako se radi o maloj djeci, možda bi ipak najbolje bilo da im onemogućite kontakt s mačkom dok joj rana ne zaraste.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka starog 2 godine, boravi u kući preko noći dok je danju pretežno vani. Suzenje očiju je počelo oko proljeća i makar je normalno jeo bio je jako mršav pa smo posjetili veterinara, dobio je oko 4 injekcije antibiotika, mast i kapi za oči. Stanje se malo popravilo s očima, ali nije dobio ništa na težini što sam smatrala normalnim zbog aktivnosti vani. Nakon kraćeg vremena, problem sa suzenjem je opet počelo pa smo ponovno otišli veterinaru, dobio je produženu injekciju antibiotika, 3 tablete, kremu za oči i vitaminsku pastu. Veterinar je rekao da je moguća alergija na korov jer je bilo već ljetno vrijeme. Nakon kraćeg vremena sve se ponovilo samo što je sada iscjedak iz očiju bio sve tamnije boje. Oči mu redovito čistimo bornom ili običnom vodom, ali je prije otprilike mjesec dana počeo kihati i oko nosa ima crne nakupine, nisu kraste. Normano jede, pred zimu se i udebljao, ponaša se normalno. Ako je u pitanju prehlada, da li je moguće da to sve tako dugo traje i nakon tretiranja antibioticima? NikolinaO: Iscjedak iz očiju u mačaka redoviti je znak bolesti očiju. Iscjedak se može razviti naglo ili postepeno, biti vodenast, gusti i neproziran (mukozan), gusti i gnojan (žuto-zelene boje i tvrdi) ili krvav. Općenito se smatra: što je više iscjetka bolest oka je ozbiljnija.Uzroci iscjetku iz očiju su slijedeći: obstrukcija suznog kanala zbog abnormalno razvijenog kanala ili suznih otvora, prekomjerna produkcija suznih žlijezda zbog iritacije ili upale površinksih struktura oka ili boli u i/ili oko oka (keratitis, konjunktivitis, defekti ili abnormalnosti vjeđa,, čireva rožnice, glaukoma, luksacije leće, uveitisa, traume, sindroma suhog oka, infekcije površine oka ili udružene sa generaliziranim bolestima ili infekcijama. Treba spomenuti i ostale uzroke poput, najčešćih, bakterija, virusa, klamidija i gljivica, zatim, alergije (alergijski konjunktivitis), izloženost kemikalijama, iritacija vjetrom, prašinom, dimom. Kod alergijskog konjunktivitisa postoji obostrano crvenilo očiju, smetnje suzenja, žarenje u očima i svrbež. Većina životinja ima i popratni rinitis. Svrbež dovodi do trljanja očiju i edema.Najčešći u mačaka je konjunktivitis - upala spojnice očiju, nježne membrane koja prekriva i štiti oko. Često je uzrokovan prašinom ili peludi koja je upala u oko. Tada predstavlja iritaciju koja je pogodna za namnažanje bakterija. Ponekad je okidač ovakvog procesa i neko drugo strano tijelo, zatim respiratorne infekcije ili mačja "gripa" što vrlo često dovodi do kroničnog konjunktivitisa. Određeni dijagnostički postupci esencijalni su za određivanje točnog uzroka iscjetka iz očiju a oni uključuju slijedeće: kompletan oftalmološki pregled vjeđa, rožnice, konjunktive, prednje i stražnje komorice oka, Schirmerov suzni test, pretraga fluorescinom, tonometrija. Od dodatnih pretraga treba napraviti kompletni opći pregled, pretragu iscjetka očiju (bakterijska i citologija), kompletnu krvnu sliku i biokemiju krvi za identifikaciju neke već postojeće bolesti. Treba imati na umu da svaki izvor iritacije oka ili boli može uzrokovati iscjedak iz očiju. On nije dijagnostički specifičan niti za jednu bolest ili oboljenje što znači da taj iscjedak predstavlja odgovor oka na iritaciju ili ozljedu ili na nesposobnost odvodnje ili sekrecije suza.Specifična terapija problema sa očima isključivo ovisi o determinaciji točnog uzroka simptoma. Postoji nebrojeno mnogo uzroka abnormalnom iscjetku iz očiju. Alergijski konjunktivitis liječi se liječenjem alergija ili može nestati sam po sebi kad se ukloni uzročni alergen. Ako se bolest ne liječi pravodobno i prikladno, prelazi u kronični oblik. Zbog dugotrajnog iscjetka nastaju promjene na koži donje vjeđe i lica, a trepavice počinju ispadati. Na svim dijelovima konjunktive otiču limfni folikuli, a u unutrašnjem kutu oka sakuplja se žućkastosmeđi iscjedak. Moguće su promjene i na ostalim strukturama oka.Dakle, i unatoč antibiotskoj terapiji moguće je da se proces na očima ponavlja jer je moguć fizikalni uzročnik (prašina, vjetar, i sl.) takve pojave a ne mikroorganizam. Osim toga, sistemski antibiotici nisu namijenjeni liječenju lokalnih upala oka već su to kreme, kapi i masti. Potrebno je također i odrediti uzročnika (kad već širokospektralne kapi i masti ne djeluju) te prema nalazu preporučiti odgovarajuću kremu, mast ili kapi. Savjetujem Vam posjet Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta kako bi napravili specijalistički pregled oka, utvrdili o kakvom se problemu radi i poduzeli odgovarajuću terapiju.Pretpostavka je i da je Vaša maca nešto osjetljivijeg organizma. Vašoj maci možete ojačati imunitet dodavanjem dodataka prehrani: Vétoquinol - Vita-Pet pasta, Pfizer - VMP pasta za mačke ili Agrifa - ImmunoBoost energetska pasta. Sve navedene pripravke možete pronaći u trgovinama Pet centra.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja ženska mačkica ima otprilike 1. 5 god. Danas sam joj dao jesti i kada je zagrizla počela je "plakati". Tako već jedno 10 dana i išao sam joj provjeriti zubiće. Ima zdrave očnjake, ali nema doljnjih zubića i gornji ( oni mali) su joj nekako " izjedeni". Ne znam šta da napravimo sa zubima, sad joj drobim hranu? Postoje li kakvi vitamina ili minerali ( oseina) za popravak? Luka O: Bolesti usne šupljine dovode do poremetnji prilikom uzimanja hrane i žvakanja. Uz to, mačka obično i pojačano slini. Kod bolesti usne šupljine volja za hranom je prividno umanjena; životinja ne jede jer joj to zadaje bol ili ne jede zbog mehaničkih zapreka (kost, komadić drveta, igračka ili neki dr. strani predmet) ili greške zubala. Budući da probava počinje u ustima žvakanjem hrane i djelovanjem enzima iz sline na hranu, bolesti usne šupljine mogu dovesti do ozbiljnih probavnih poremećaja.Uzroci koji su Vašu mačku doveli do "suza" prilikom uzimnja hrane mogu biti različiti:Neke metaboličke bolesti poput bubrežnog zatajenja izazivaju stomatitis kod kojeg se javlja fetor ex ore (neugodan zadah iz usta) i oprez pri jelu.Stomatitis je upala sluznice usne šupljine: Najčešći uzroci stomatitisa su traumatski, kemijski ili termički podražaji. Stomatitis može biti i posljedica hematogene infekcije ili vanjske infekcije, te može nastati kod osljabenog imuniteta organizma kada neznatni lokalni podražaji mogu izazvati upalu. Stomatitis može biti posljedica određenih zaraznih bolesti i otrovanja.Usni tumori se pretežno javljaju kod starijih mačaka. Takvi tumori mogu zahvatiti čeljust, jezik ili nepce.Gingivitis je upala desni i najčešće nastaje zbog slabe zubne higijene ili virusnih bolesti. Uobičajeni simptomi bolesti su zadah iz usta i crvena linija koja graniči sa zubima.Ponekad se dešava da se poremeti normalni slijed izbijanja trajnih i ispadanja mliječnih zuba, pa mliječni zub zaostane u zubnoj alveoli. To se najčešće dešava kada trajni zub nije pravilno smješten ispod korijena mliječnog zuba (kojeg bi trebao ''izgurati'' iz zubne alveole), pa on uglavnom izbije na krivom mjestu. Samim time mijenja se i zagriz, pa se uglavnom na mjestu krivog izbijanja trajnog zuba jave ozlijede zubnog mesa, koje se mogu zakomplicirati i sekundarnom bakterijskom infekcijom. Liječenje ovisi o konkretnom slučaju - vađenje zaostalog mliječnog zuba uz pokušaj vraćanja trajnog zuba na adekvatno mjesto pomoću specijalnih ''aparatića za zube''.Frakture zuba najčešće nastaju slučajno, u igri tvrdim predmetima - kamenjem, tvrdim štapovima ili kostima, a može se dogoditi i ukoliko se životinja zaleti u nešto tvrdo. Mačka uglavnom odreagira bolno, otežano žvače (ili uopće ne jede), ne može držati predmete u ustima, pojačano slini, a ponekad se javlja i krvarenje. Ovakvi problemi rješavaju se ili vađenjem slomljenog zuba ili se radi nadogradnja krune nekim umjetnim materijalom.Karijes je posljedica dugotrajnog nepovoljnog djelovanja patološkog procesa na zub. Karijes je zapravo kroničnog toka i manifestira se truljenjem zubnih supstanci (cakline, dentina i zubnog korijena). Različiti mikroorganizmi mogu uzrokovati karijes. Nastanku karijesa poguduje nepravilno zubalo, slabija kvaliteta zubiju i cekaline... Jedino rješenje je vađenje takvog zuba, jer za sada u Hrvatskoj nisam sigurna, da li bi se veterinari upuštali u popravak mačjeg zuba.Mačku obavezno odvedite veterinaru na pregled kako bi postavio dijagnozu i počeo s terapijom.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka koji je star otprilike 7 mjeseci. Već par dana teško hoda, odbija jesti i pije samo velike količine vode, imam osjećaj da i teško diše, ima proljev i općenito je loše, čak i mjauče čudno. Ja i moji roditelji mislimo da je otrovan, ali nemamo dovoljno novca za posjet veterinaru. Postoji li neki način da mu ja pomognem i kako? Unaprijed hvala, Nikolina O: Simptomi koje ste opisali nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze, nego bih na temelju tih podataka mogla postaviti sumnju na nekoliko bolesti. Pravu dijagnozu, a time i terapiju, mogli biste dobiti isključivo pregledom mačka kod veterinara. Glistavost uzrokuju endoparaziti, gliste Toxascaris leonina i Toxocara cati. Odrasli oblici su blijedo-žućkaste boje, dužine 5-10 cm, oblog tijela, nalik na špagete. Do invazije mačića sa ovim parazitima može doći ili još za vrijeme intrauterinog života (u maternici) ili preko mlijeka (ukoliko odrasla mačka nije čišćena za vrijeme graviditeta i neposredno pred porod). Odrasle mačke uglavnom se invadiraju putem hrane ili vode kontaminirane jajašcima glista. Simptomi se obično manifestiraju nadutim trbuhom, proljevom koji se može izmjenjivati sa začepom, mršavljenjem unatoč dobrom apetitu, ponekad kašljanjem ili povraćanjem (mogu ispovraćati cijele gliste), anemijom (bljedilom) vidljivih sluznica, zaostajanjem u rastu (kod nekih se može javiti i rahitis) i cvilenjem. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i koprološkom pretragom.Za liječenje, ali i prevenciju glistavosti, postoji široka paleta preparata, međutim, budući imate mačića, preporučila bih Vam ''Banminth'' pastu. Pasta je indicirana za dehelmintizaciju mačaka infestiranih zrelim stadijima crijevnih nematoda i ankilostomida - Toxacara cati (mystax), Toxascaris leonina i Ancylostoma tubaeforme. Pasta se daje ili umiješana u (mokru) hranu ili se može namazati mačiću na šape (budući su mačke vrlo čiste životinje, on će si to polizati, kako bi se očistio). Doza je jedna crtica na 1 kg tjelesne težine pa bi bilo dobro da mačića najprije izvažete kako biste mu odredili adekvatnu dozu. Kod mačića težih od 2,5 kg i kod odraslih mačaka preporučuju se sredstva koja istodobno djeluju i na trakavice, kao što su "Drontal Cat" tablete ili "Pratel" tablete te "Verpanyl" tablete. Ukoliko je dijagnosticirana invazija parazitima,istu dozu treba obavezno ponoviti za 14 dana. Osim toga,na tržištu se pojavio ''Profender'' novi Bayerov preparat, širokog spektra, koji uništava i gliste i trakavice, a mačkama pruža zaštitu u idućih mjesec dana. Ovaj se preparat aplicira direktno na kožu (razmakne se dlaka na šiji,a sadržaj ampule se aplicira direktno na kožu). Ne treba ga utrljavati, nego ga pustite da se upije.Preventivna dehelmintizacija ("čišćenje" od crijevnih parazita) preporuča se svaka 3-4 mjeseca godišnje. Ovi oblići mogu se prenijeti i na ljude, a stanje je poznato pod nazivom "visceralna larva migrans", stoga je upravo prevencija parazitarne invazije kod mačaka važna i za zdravlje njihovih vlasnika.Osim glistavosti, moguće je da se zaista radi i o trovanju. Među najčešćim uzrocima trovanja su otrovi za štakore. Trovanje se javlja ukoliko su mamci s otrovom neoprezno postavljeni ili ako mačka pojede otrovanog miša ili štakora. Međutim, nerijetki su i slučajevi namjernog trovanja životinja.Mehanizam toksičnog djelovanja tih otrova zasniva se na spriječavanju djelovanja vitamina K u procesu zgrušavanja krvi. To su otrovi koji koče sintezu i funkciju faktora zgrušavanja krvi,a osim toga,oštećuju i stijenku kapilara, pa se toksični učinak očituje krvarenjima na različitim mjestima. Za nastanak bolesti potrebno je uglavnom nekoliko dana, jer se otrov kumulira u organizmu. Toksični učinak pojavljuje se tek nakon uzimanja određene doze otrova. Otrov neće utjecati na već stvoreni protrombin, nego sprječava njegovo daljnje stvaranje, te je potrebno nekoliko dana da se već ranije sintetizirani protrombin potroši pa da se jave prvi znaci krvarenja. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam odjednom, mogu uzrokovati akutno proširenje krvnih žila, pad krvnog tlaka, te smrt zbog hemodinamskog kolapsa.Klinička slika kod trovanja antikoagulansima karakterizirana je općom slabošću, bljedilom vidljivih sluznica, pojačanom žeđi, krvarenjima po vidljivim sluznicama ili po tijelu (u obliku manjih ili većih hematoma po uškama, butovima ili u visini skočnog zgloba), a u kasnijoj fazi i na sve vidljive otvore po tijelu (usta,nos,anus...).Liječenje trovanja uključuje davanje specifičnog antidota (vitamin K) u tijeku nekoliko dana, infuziju glukoze i fiziološke otopine (za nadomještanje izgubljene tekućine), a za jačanje kardiovaskularnog sustava, parenteralno se daju vitamin C i kardijaci. Ukoliko se jave bakterijske komplikacije, potrebno je dati i antibiotike.Svakako Vam savjetujem da ipak svog ljubimca što prije odvedete veterinaru, kako bi se otkrio pravi uzrok njegovog stanja, te mu se pružila adekvatna terapija.Kao podršku terapiji, hranite ga što kvalitetnijom, kaloričnom hranom (možete mu davati i kroz špricu, ukoliko sam odbija jesti), a za tu Vam svrhu preporučam Royal Canin "Recovery" ili Hill's "a/d". Ove konzerve možete naći u ljekarnama Pet centra.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mačak star oko 2 godine odjednom je dobio tresavicu, češao uši, da bi nakon par dana izgubio ravnotežu i nije se mogao oslanjati na noge. Danas je imao napadaj, široke zjenice, drži se za glavu, mijauče bolno i drži u čeljusti komad tkanine. Prvi veterinar koji ga liječi nije postavio dijagnozu jer je mačka zbog prirođene agresije teško pregledati, pa mu je dao 2 doze antibiotika, dok drugi veterinar kaže da to nikad nije vidio a njegov pomoćnik kaže da je on vidio takav slučaj i da je mačka ubrzo nakon takvog napada uginula. Misle da je zaražen preko glodavaca i kažu nema lijeka. Kad ugine, moram im dati tijelo da izoliraju uzročnika.Moram napomenuti da je kao mače imao tešku kontuziju glave i da je par tjedana bio u komi i takvom vrlo sličnom stanju - široke zjenice, tup pogled, glavobolje i grčenje tijela ali se od toga oporavio no ostao je težak oblik agresije, ne zna se penjati na drveće, samo spava i jede i povremeno šeta dvorištem. Da li on možda ima upalu mozga pa su ti ispadi posljedica toga? Hvala, MajaO: Prema simptomima koje ste opisali, mogla bih jedino postaviti sumnju na nekoliko bolesti, budući moždane bolesti imaju dosta zajedničkih simptoma, a kod Vaše mace nisu rađene dodatne pretrage prema kojima bih možda mogla suziti ''izbor''.Epilepsija je kod mačaka relativno rijetka, no budući ste napomenuli da je mačak ranije imao tešku kontuziju glave, epilepsija bi mogla biti posljedica ovakve teške ozljede. O ovoj temi sam pisala ranije, a odgovor o epilepsiji možete pogledati ovdje.  Upala uha (otitis) prema lokalizaciji procesa se dijeli na upalu vanjskog zvukovoda (otitis externa), upalu srednjeg uha (otitis media) i upalu unutarnjeg uha (otitis interna). Večina upala su posljedica infekcije različitim mikroorganizmima (bakterije i gljivice), parazitarnih invazija (šugarci), prisutstva stranog tijela ili se jave kao posljedica alergije. Ponekad se mogu javiti i sekundarno, kao posljedica neke druge bolesti (npr. pharyngitis - upala ždrijela). Prema simptomoma koje ste naveli, Vaš mačak bi mogao imati i upalu srednjeg uha, koja se uglavnom manifestira držanjem glave "na koso", poremećajem u ravnoteži, paralizom facijalnog živca i oslabljenim sluhom (koji ponekad može završiti gluhoćom). Ova se upala uglavnom razvija kao posljedica neliječene upale ždrijela, a ponekad se javlja i kao posljedica otitisa externae, ukoliko je bio perforiran bubnjić. Ovaj se oblik upale dosta teško liječi.Kao jedna od mogućih komplikacija upale srednjeg uha je i razvoj upale unutarnjeg uha, koja se manifestira gubitkom ravnoteže (zahvaćen je centar za ravnotežu), a ponekad i gubitkom sluha. Ova se upala vrlo teško liječi, a ukoliko prijeđe sa os petrosum na mozak, postoji opasnost od razvoja pachymeningitisa, što može dovesti do sepse i uginuća.Moždani udar je stanje koje nastaje kao posljedica smanjene opskrbe mozga krvlju.Javlja se češće kod starijih životinja, iako se može javiti i kod mlađih, kao posljedica nasljednog defekta moždanih žila, bubrežnih bolesti, visokog krvnog tlaka, bolesti srca, bolesti štitnjače ili pak kao posljedica inzulta krvne žile u mozgu.Moždani udar se s obzirom na uzrok nastanka dijeli na:1. ishemični - koji je posljedica smanjene opskrbe mozga krvlju 2. hemoragični - koji je posljedica krvarenja u mozgu (zbog prsnuća krvne žile) Simptomi moždanog udara kod mačaka nisu specifični, no najčešće se javljaju: tremor, gubitak ravnoteže, teturanje, spoticanje, gubitak vida, dezorijentiranost, ponekad glasno mijaukanje.Na žalost, za pravu dijagnozu moždanog udara trebalo bi napraviti CT ili magnetsku rezonancu (budući se ovo stanje na ''običnim'' RTG snimkama ne može dijagnosticirati), no ove se metode u rutinskoj dijagnostici u Hrvatskoj ne koriste.Izliječenje se uglavnom bazira na utvrđivanju uzroka koji je doveo do moždanog udara, s ciljem da se na taj način spriječe mogući budući napadaji.Encephalitis označava najčešće akutnu upalu mozga ili moždanih ovojnica (meningitis), a posljedica je nekih virusnih ili bakterijskih bolesti, parazitarnih invazija ili bolesti koje prenose krpelji. Simptomi uglavnom uključuju fotofobiju (osjetljivost na svjetlo), visoku tjelesnu temperaturu, glavobolju, povraćanje, dezorjentiranost, otežano kretanje ili slabost udova (ovisno o tome koji je dio mozga zahvaćen), a ponekad su prisutni nespecifični napadaji. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, pretragom krvi ili cerebrospinalnog likvora, a po potrebi se može napraviti i RTG snimka. Liječenje je uglavnom simptomatsko, uz preporuku da životinja što više miruje i boravi u zatamnjenoj i tihoj prostoriji.U svakom slučaju, možda bi bilo najbolje da zatražite drugo mišljenje i da mačka odvedete na neurološki pregled na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarkog fakulteta, te da tamo potražite Mr.sc. Kiš, dr.vet.med. (specijalistica neurolog) koja će, na temelju kliničkog i neurološkog pregleda, postaviti točnu dijagnozu i odrediti terapiju.