Pitajte veterinara

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Imam labradora starog 16 mjeseci, do sada nije imao nikakve zdravstvene problem. Prije nekoliko dana su mu se pojavile okrugle otekline na njušci iznad nosa i s lijeve strane njuške, posumnjala sam na ujed pčele pa nisam odmah reagovala. Narednog dana s oteklina je otpala kožica pa su ostale ispupčene okrugline, kao krastice. Ne češe se, normalno jede i veseo je, ponaša se kao i obično. Konsultovali smo veterinara, pregledao ga je i rekao da je najvjerojatnije gljivično oboljenje i prepisao Canesten kremu. Mažemo je već 2 dana, ali nema poboljšanja, ali ne djeluje ni gore, svakako se nije širilo. Šaljem Vam i slike i nadam se da ćete mi brzo odgovoriti. Unaprijed zahvalna, LjiljanaO: Gljivične infekcije nisu rijetke kod pasa i mačaka te kod ljudi i odmah treba naglasiti kako se radi o zoonozama, tj. bolestima od kojih obolijevaju i životinje i ljudi. Nekoliko je različitih vrsta gljivica koje mogu izazvati bolest u pasa. U velikoj većini slučajeva radi se o gljivici Microsporum Canis, a daleko rjeđe može se raditi i o gljivicama Microsporum Gypseum i Trichophyton Mentagrophytes.Promjene koje se mogu vidjeti najčešće su okrugla područja bez dlake, oštro ograničenih rubova, u sredini često s kožnim ljuskama. Promjene najviše dolaze na glavi, ali i na nogama i drugdje po tijelu.Bolest se prenosi izravnim kontaktom sa bolesnom životinjom, ali može i preko različitih predmeta iz psećeg okoliša, na kojima se nalaze spore gljivica. Spore su otporne i u okolišu mogu preživjeti i do 18 mjeseci. Mladi psi, kao i psi narušenog imunog statusa, podložniji su nastanku bolesti, a zna se da je bolest nešto češća zimi i u jesen. Držanje pasa u mračnim i vlažnim uvjetima svakako pogoduje nastanku i razvoju bolesti.Bolest se utvrđuje na više načina. Na temelju karakteristične kliničke slike može se postaviti sumnja na bolest, a kao orijentacijska metoda pretrage koristi se i Woodova lampa, čija pouzdanost iznosi oko 50%. Mikrobiološke metode pretrage su svakako pouzdanije. Materijal za pretragu su uzorci dlake i strugotine kože s ruba promijenjenog područja, a materijal se može promatrati mikroskopski, pri čemu se traže hife i artrospore, a moguća je i izolacija na različitim medijima, što je najpouzdanije. Postoje i neke serološke metode koje nemaju značaja za rutinsku veterinarsku praksu.Tretman dermatomikoza najčešće započinje lokalnom primjenom različitih antimikotika i obično je to dovoljno za uspješno izliječenje. Liječenje traje uglavnom 4-6 tjedana. Moguća je i kombinirana terapija lijekovima za lokalnu vanjsku primjenu uz peroralno davanje antimikotika, ovisno o procjeni. U većini slučajeva nastojimo izbjeći peroralnu primjenu antimikotika. Za lokalnu primjenu koriste se klotrimazol, ketokonazol, enilkonazol, mikonazol, terbinafin s različitim komercijalnim nazivima.Za vrijeme trajanja terapije životinje moraju imati dobre uvjete držanja, pri čemu naročit značaj ima sunčeva svjetlost. Prostor i opremu je potrebno dezinficirati, a psa držati u izolaciji kako bi se onemogućilo širenje bolesti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnik sam sibirskog haskija starog 3 mjeseca i 15 dana. Prije cca 7 dana sam primijetio da mu je došlo do promjena na očnim kapcima. Naime, došlo je do opadanja dlake i kapci su boje trule višnje, "nabubrili" su i ljušte se. Oči nisu crvene niti pas daje ikakve znakove da ga ove promjene iritiraju. Sekrecija oka je normalna. Prilikom posjete veterinaru rečeno mi je da je to vjerojatno neka vrsta gljivične infekcije. Dobio je 2 injekcije antibiotika i rečeno mi je da dnevno čistim te kapke kamilicom i mažem Nistatin kremom. Međutim, ja ne vidim pobolšanje, čak mislim da su kapci veći te da se počelo širiti na donje kapke. Da li mi možete pomoći u razjašnjenu ovog problema? Hvala, EmirO: Vjeđe su pokretni nabori kože i drugih tkiva. Građene su od kože, potkožja, vezivnog tkiva s mnogobrojnim žlijezdama, mišićnog sloja te sluznice (s unutarnje strane). Njihova funkcija je da štite oko od nepovoljnih i štetnih vanjskih utjecaja te da štite očnu jabučicu od isušenja.Na vjeđama se mogu pojaviti različiti poremećaji. Poremećaji se prvenstveno dijele na kongenitalne (prirođene) i stečene (akvizitarne).Od prirođenih promjena mogu se izdvojiti izvrnute vjeđe (ectropium), uvrnute vjeđe (entropium), distichiasis (prirođena anomalija kod koje su tarsalne žlijezde nadomještene nizom velikih žlijezda lojnica s dlakama koje su okrenute unatrag prema očnoj jabučici), djelomični ili potpuni nedostatak vjeđa,...Od stečenih promjena najčešće se pojavljuju rane vjeđa (djelovanjem različitih štetnih čimbenika) te upale vjeđa.Upale vjeđa (blepharitis), ovisno o tome koji su anatomski dijelovi vjeđe zahvaćeni, dodatno se dijeli na površinske i duboke upale vjeđa. Tako, površinska skvamozna upala vjeđa, po kliničkoj slici, poprilično sliči i kliničkoj slici koju i navodite kod svog ljubimca. Naime, kod ove upale vjeđa, vjeđe su otečene, zacrvenjene, prekrivene bjelkastim ili žućkastim krasticama. Na dodir, naslage zajedno s trepavicama otpadaju. Ako se ne liječi, bolest ima sklonost da prijeđe i na konjunktive te izazove upalne promjene.Ovisno o dijagnozi, veterinar će odlučiti o najprikladnijem načinu tretiranja (čišćenje rubova vjeđa, antibiotici, aplikacija vitaminskih dodataka,...).Međutim, kako mi na ovakav način nije moguće odrediti točan uzrok, savjetujem Vam da s ljubimcem ponovno odete kod veterinara ili se obratite drugom veterinaru za drugo mišljenje. Također, možete se obratiti i na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će stručno osoblje biti u stanju utvrditi točan uzrok bolesti te u skladu s njim odrediti najprikladniji pristup liječenju. Naime, samo ako se postavi točna dijagnoza postojećeg stanja, terapija može biti uspješna i učinkovita.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 5 g. starog labradora retrivera, zadnjih par dana uočila sam promjene na bradavicama ili izraslinama, ne znam kako da to nazovem, na trbuhu koje ima od rođenja. Jedna se od njih upalila, ispočetka je bila blago crvenkasta te je kasnije narasla i promjenila boju u tamnu (prije je bila crvenkasta), oko nje nije upaljeno, niti ga boli na dodir, ali ne znam šta se to dešava te vas molim da mi otprilike objasnite što se zapravo događa. Hvala, AlenaO: Na ovakav način nisam u mogućnosti točno utvrditi o čemu je riječ. Naime, problem koji Vi opisujete može nastati različitom etiologijom. Tako, može biti posljedica upalnog procesa, mehaničkog inzulta (gnječenje, udarac,...) te različite otekline ili izrasline (tumor),...Promjene u boji i veličini bradavica, i kod ženskih i kod muških životinja, najčešće upućuje na tumorozne tvorbe. Naime, tumori mliječne žlijezde se mogu pojaviti i u muških životinja (iako, izrazito rijetko). Tumori mogu biti benigni ili maligni. Od malignih tumora se spominju adenomi i fibroadenomi, a od malignih tumora karcinomi, sarkomi, karcinosarkomi i upalni karcinomi.Dijagnostika mamarnih neoplazmi (novotvorevina) predstavlja izrazito kompleksan sustav različitih metoda utvrđivanja. Naime, on obuhvaća i dijagnostičke i terapijske postupke. Za početak je nužno da veterinar uzme iscrpnu anamnezu (podaci o nastanku i tijeku bolesti, odnosno, poremećaja) te obavi klinički pregled ljubimca. Poslije se mogu koristiti i različite druge metoda za prikupljanje informacija o procesu te olakšavanje postavljanja dijagnoze, kao što su radiografska pretraga, citološka pretraga,... Cilj pregleda je postaviti dijagnozu, odnosno, utvrditi klinički stadij tumora. To podrazumijeva utvrditi i ocijeniti biološko ponašanje tumora, njegov stupanj rasta te međusobni odnos neoplazme i organizma.Terapija se provodi prema dijagnozi, a u slučaju tumora u pravilu je to kirurška obrada.U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svog veterinara ili se obratite na klinike Veterinarskog fakulteta, gdje će stručno osoblje biti u mogućnosti utvrditi točno o čemu je riječ, postaviti dijagnozu te odrediti najprikladniji način tretiranja utvrđena stanja. Također, biti će u mogućnosti dalje Vas informirati kako o situaciji i prognozi, tako i o svim drugim informacijama vezanim uz postojeće stanje ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pokušao sam pronaći nešto više o folikularnom konjuktivitisu, čini mi se nemogućim među 2022 teme o psima. HrvojeO: Općenito, konjunktivitisi su česti zdravstveni problem u pasa. Folikularni konjunktivitis je stanje kod kojeg bjeloočnica i ružićasto obojena sluznica oka poprima crvenu boju, iziritirana je, svrbljiva a stanje ujedno prati i povećana produkcija suza. Vrlo često psi pri tome žmirkaju izbjegavajući otvaranje oka kako bi izbjegli dodatnu iritaciju.S obzirom kako postoje i druga stanja koja dovode do pojave istih ili sličnih simptoma, poželjno je specijalističkim oftalmološkim pregledom točno razlučiti koji je uzrok te prema nalazu poduzeti specifičnu terapiju.Folikularni konjunktivitis najčešći je od konjunktivitisa u pasa, a ukoliko se s liječenjem započne u ranoj fazi, do potpunog oporavka bez komplikacija dolazi u relativno kratkom vremenu. Folikularni konjunktivitis obično je inicijalno uzrokovan alergijskom reakcijom, stoga se najčešće javlja u proljetnim, ljetnim  i ranojesenskim mjesecima kada je u prirodi prisutan veći broj biljaka sa peludi alergijskog karaktera. Folikuli konjunktive, odnosno sluznice oka, postaju povećani uslijed prisutnosti alergena ili pak drugih iritansa iz okoline (prašina, sprejevi dezodoransa, osvježivača zraka i sl.) te prijašnjeg zdravstvenog problema na oku (npr. prolapsus treće očne vjeđe). U početnoj fazi, folikularni konjunktivitis prate simptomi crvenila sluznice oka, suzenja, svrbeža i češanja oka, a obično se istovremeno javlja na oba oka. Sa napredovanjem, stanje se komplicira zatvaranjem oka ili žmirkanjem, a iscjedak iz oka postaje gušći, žutozelenkaste boje. Nerijetko je prisutan sasušen sekret oko očiju. S obzirom kako često psi šapom pokušavaju počešati iritirano oku ili oči, nanose si veća oštećenja strukturama oka nego inicijalni problem. Naime, pri tom u oko može upasti prljavština, travke, dlaka i dr. koji dovode do težnih oštećenja rožnice. Liječenje folikularnog konjuntivitisa se prema nalazu načinjenih pretraga čini ispiranjem oka sterilnim tekućinama za oči te antibakterijskim kapima ili mastima za lokalnu upotrebu. Ujedno je od presudne važnosti strogo praćenje stanja očiju ljubimca na poduzetu terapiju kao i alergološko testiranje u svrhu spriječavanja kontakta sa alergenom.Rana dijagnoza problema sa očima je esencijalna u prevenciji kroničnih problema očiju kao i komplikacije stanja infekcijama dubljih struktura oka, oslabljenim vidom ili pak gubitkom vida.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo kujicu koja je stara manje od dvije godine, histerektomirana je pred mjesec dana. Nakon toga bila je vesela i živahna, kad smo primjetili nekoliko kapi krvi u blizini vaginalnog otvora, odveli smo ju veterinaru koji je ustanovio da ima vaginitis (nakon vaginalnog pregleda). Zanima me uzrok vaginitisa koji nastaje nakon histerektomije, da li je moguće da je ta infekcija kasna posljedica operacije? O:  Vaginitis ili upala sluznice rodnice kod kuja je posljedica anatomskih anomalija ili kroničnih urinarnih infekcija. Također, može se pojaviti i kao idiopatska upala, upala kod koje se ne poznaje pravi uzrok. Vaginitis može biti uzrokovan i različitim anatomskim anomalijama koje mogu uvjetovati zadržavanje mokraće s posljedičnim stvaranjem uvjeta za upalu vagine. Također, vaginitis može biti uzrokovan i dugotrajnim liječenjem antibioticima. Naime, dugotrajno liječenje antibioticima može za posljedicu dovesti i do disbalansa normalne bakterijske flore rodnice s posljedičnim umnožavanjem patogenih mikroorganizama i razvojem upale. Naime, normalna bakterijska flora sastoji se od aerobnih bakterija (E. Coli, stafilokoki i streptokoki) te anaerobnih bakterija (Bacteroides spp., Peptostreptococcus spp).Također, i mnoge druge bolesti mogu uzrokovati pojavu vaginitisa (dijabetes mellitus, upale urinarnog trakta,...). Tako, problemi u urinarnom traktu mogu posljedično dovesti i do pojave upale vagine. Također, i druge bolesti, bolesti koje mogu dovesti do pada opće otpornosti organizma mogu stvoriti preduvjete za razvoj infekcije.Od drugih uzroka vaginitisa mogli bi izdvojiti polipe, traume, vaginalne strikture, strana tijela, neoplazije,...U svakom slučaju, na ovakav način nisam u mogućnosti utvrditi točan uzrok pojave problema kod Vašeg ljubimca. Stoga, savjetujem Vam da se oko istog posavjetujete kod svog veterinara ili potražite drugo mišljenje kod drugog veterinara ili na Klinici za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će cijenjeno osoblje po pregledu ljubimca biti u mogućnosti procijeniti situaciju te Vas dalje informirati vezano uz ovaj problem.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog 15 i pol godina. Imamo svakakvih problema s njim šta se tiče zdravlja, ali sad nas trenutačno muči njegov jezik. Inače je svijetlo roza boje, a ova zadnja dva dana je taman. Ima problema sa zubićima jer par ih je ispalo, a ostatak se održava s kamencem pa ne znamo da li je to sve povezano sa zubićima. I dva dana ga silimo da jede. Nadam se da ćete nam pomoći sa savjetom. Unaprijed zahvaljujem, MartinaO:  Promjena boje jezika može pratiti različita stanja, odnosno poremećaja zdravlja ljubimaca.Tako, promjena u boji jezika može biti posljedica smanjene oksigenacije organizma uzrokovane različitom etiologijom. Ovo stanje se najčešće naziva cijanoza te upućuje na nedostatak u opskrbljenosti organizma kisikom. Cijanoza se, također, može uočiti i na zubnom mesu te ostalim sluznicama. Uzroci za nedovoljnu oksigenaciju organizma mogu biti raznoliki. Tako, mogu nastati kao posljedica srčanih bolesti, bolesti dišnog sustava, intoksikacijama,... U ovim slučajevima, često su prisutni i drugi klinički znakovi, kao što su promjena u boji sluznica, ispružanje glave i vrata, ubrzano bilo i disanje,...Također, promjena u boji jezika može biti i uzrokovana različiti infekcijama jezika uzrokovanih direktno ili indirektno. Tako, moguće su infekcije jezika uzrokovane širenjem uzročnika iz žarišta u okolnim anatomskim strukturama (upale zubnog mesa, problemima s zubima, čeljusti,...). U ovim slučajevima, ljubimac zbog boli nerijetko odbija uzimati hranu, prisutni su svi znakovi upale (crvenilo, otečenje, bolnosti, temperiranost,...).Promjenu u boji jezika mogu izazvati i različita druga stanja poremećaja zdravlja, kao što je npr. uremija. Najčešće nastaje kao posljedica težih oštećenja funkcije bubrega, kada isti više nisu u mogućnosti filtrirati i eliminirati štetne elemente iz krvi organizma ili pri opstrukcijama urinarna trakta s posljedičnom smanjenom ili potpuno onemogućenom normalnom ekskrecijskom funkcijom bubrega. U prije navedenim slučajevima, osim promjene u boji jezika, mogu se primijetiti i neugodan miris iz usta, gubitak apetita, povraćanje, proljev,...Iz prije navedenih razloga, kao i zbog toga što se radi o starijem ljubimcu, savjetujem Vam da s njim posjetite svog veterinara. Isti će nakon pregleda ljubimca moći utvrditi ozbiljnost situacije, odrediti najprikladniji pristup eventualnog tretiranja postojećeg stanja te Vas u skladu s njom dalje informirati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Javljam iz Švedske, točnije iz Malmö i nadam se da mi vi možete i želite pomoći oko bolesti mog psa (dobermana). Otprilike oko 10 mjeseci starosti moga psa, ispod šapica su mu se pojavile "rane", a kasnije su počele i da krvare i to se sve više širilo. Kad sam otišao kod veterinara ovdje u Malmöu ustanovili su da se radi o žutim stafilokokama, a kasnije se pojavio i pseudomonas i počelo je liječenje antioticima i sve je nestalo od prilike kad je moj pas imao malo više od godinu dana. Bio je skroz zdrav i rane su sve nestale, ali to nije dugo potrajalo. Po vraćanju rana i sve do danas, a to traje već 4 godine, on uvijek ima rane ispod šapica i ništa više ne pomaže. U zadnje vrijeme dosta piški krv, ali to ponekad nestane kad se rane malo povuku. Ja sam probao skoro sve, ali u zadnje vrijeme ništa ne pomaže. 4 puta sam probao a auto vakcinama, ali ne pomaže, probao sam i liječenje sa laserom, ali ništa. Sad, u zadnje vrijeme, dobija Staphylococcus aureus phage lysate i malo bude bolje, ali se opet sve vrati ili čak bude stanje i gore. Da li je možda to kod moga psa genetski? Šta mi vi predlažete, da li ima nešto još bolje za liječenje ovakve bolesti? Nadam se da mi možete pomoći ili dati neki korisni savjet! Unaprijed zahvalan, AdiO: Staphyloccocus aureus je gram pozitivna bakterija iz roda Staphylococcus. Kod životinja se nalazi na površini kože kao dio fiziološke flore. Stafilokoki najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul...). Iz svakog se lokalnog žarišta, u ovisnosti od odnosa virulencije i otpornosti organizma mogu krvlju ili limfom proširiti po čitavom organizmu ili u razna druga tkiva i organe. Tako mogu izazvati sepsu, osteomijelitis, endokarditis, upalu zglobova, upalu pluća, gnojni meningitis. Stafilokoki mogu uzrokovati i infekcije sluznica kao što je upala krajnika, sinusa i spojnice oka. Rjeđe izazivaju infekcije urogenitalnog i probavnog trakta. Stafilokokne infekcije mogu se prenositi direktnim kontaktom, kontaminiranim predmetima te zrakom.Općenito o bakterijskom pododermatitisu u pasa pisala je kolegica Tanja Krulc, dr. vet. med. ovdje.Stafilokokna infekcija ne smatra se nasljednim oboljenjem već je njeno javljanje vezano uz pad lokalne ili opće otpornosti organizma ili pak alergijske reakcije.Mišljenja sam kako su Vam Vaši veterinari preporučili uobičajenu učinkovitu terapiju u ovakvim slučajevima. No, kako se radi o oboljenju koje se tipično vrlo dugo liječi antibioticima ili vakcinama osim medikamentozne terapije neohodna je lokalna terapija kremama ili mastima, jačanje imunosnog sustava dodacima prehrani te specifičnom prehranom za pse sa oboljenjima kože.U liječenju bolesnih životinja od stafilokokne infekcije važnu ulogu imaju predisponirajući faktori koji, ako nisu uklonjeni, veoma lako dovode do recidiva i pogoršanja bolesti.Često je indicirano ošišati i obrijati dlaku na zahvaćenom području, osobito ako se radi o vlažnim promjenama. Različita adstringentna sredstva, sredstva koja sadrže benzoil peroksid, salicilnu kiselinu, antibakterijske kreme, protuupalni pripravci za lokalnu i sistemsku upotrebu koriste se ovisno o procjeni stanja.Zatim, što se tiče prehrane, indicirane su medicinske linije hrana za pse sa dermatološkim problemima: Purina Hypoallergenic, Hills prescription diet d/d u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku sa jelenom, janjetinom, patkom i lososom, Royal Canin Sensitivity Control u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku sa piletinom i patkom i Royal Canin Skin Support u dehidriranom obliku te Eukanuba Dermatosis formula u dehidriranom i konzerviranom obliku.U prehranu je preporučljivo dodati i biotinske preparate (vitamin H) koji je odgovoran za regeneraciju dlake, kože i rožine (Dr. Clauders Hefe & Biotin tablete, Canina Biotin forte tablete ili prašak, Canina Biotin-tabs) u kombinaciji s omega-6 i omega-3 masnim kiselinama (Dr. Clauders Ulje lososa, Vetoquinol Dermanorm kapsule ili ulje, Supplexan Dermafit dog ulje, TRM Caniglo ulje), koje su vrlo bitne u regeneraciji kože.A kao potporu imunitetu poželjno je dati "Immunoboost" pastu koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specifičnu mješavinu biljnih ekstrakata ili Anivital Caniimmun u obliku tableta.Osim navedenoga, preporučila bih Vam zamatanje rana na šapicama kod akutnih javljanja infekcije te vođenje posebne brige o higijeni samog ljubimca, ali i okoline tijekom liječenja.Međutim, istodobno je u veterinarskoj ambulanti potrebno pretragama isključiti pogodovne faktore - npr. alergije (alergije na buhe, hranu...), unutarnje bolesti (hipotireoidizam, hiperadrenokorticizam), parazitarne invazije,... koji stvaraju odgovarajuće uvjete i omogućavaju prodiranje mikroorganizama s površine u kožu te pogoduju ponovnom razvoju gnojne upale.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam štene koje ima 2 mjeseca. Prijetio sam da u početku imala je upalu očiju, ali nakon par dana postalo je sve gore, sad ima gnojne uši, dlaka joj je otpala iza ušiju i oko usta na bradi i uz sve to otvaraju joj se male ranice oko usta i ušiju. Oko očiju je ostala bez dlake i dalje ima upalu očiju. Bili smo kod veterinara on joj je oprao uši i oči s nekom tekućinom i dao vitaminsku injekciju, ali psu stanje nije bolje. Molim pomoć. TomaO: Kod štenaca je nekoliko bolesti na koje prvo pomislimo kada je riječ o  koži.Parazitarne invazije mogu biti problem, prvenstveno demodikoza. U nastanku ove bolesti presudnu ulogu ima imunitetno stanje jer uzročnik se nalazi na koži svakog psa, a do razvoja bolesti dolazi zbog narušenog imuniteta. Bolest može imati dva oblika: lokalizirani i genaralizirani, pri čemu je generalizirani naročito opasan. Opširnije o toj bolesti pisala je kolegica Zdravka Rumiha dr. vet. med. ovdje.Osim demodikoze može se javiti i šuga. Šuga je kožna parazitarna bolest uzrokovana skupinom mikroskopski sitnih grinja poznatih pod nazivom šugarci, a svrstavaju se u nekoliko rodova. Svi oni žive na koži ili u koži životinja i čovjeka, gdje se hrane i razmnožavaju. Svojim prisustvom i raznim aktivnostima na ili u koži uzrokuju upalne promjene, što se manifestira jakim svrbežom, odebljanjima i perutanjem kože, a sve to prati stvaranje krasta i gubitak dlake. U pasa se najčešće javljaju slijedeći šugarci:- Otodectes cynotis koji živi na sluznici vanjskog zvukovoda u pasa. Hrani se cerumenom i time iritira sluznicu. Najčešći je uzročnik upale vanjskog zvukovoda. - Zatim, Sarcoptes canis koji parazitira u koži glave i vrata, a u težim slučajevima se može proširiti i na cijelo tijelo. U koži buši kanale u kojima polaže svoja jajašca, a hrani se krvlju, limfom i tkivnim stanicama. Izazivaju jaki svrbež te upalu kože s posljedičnim zadebljanjem površine kože. Obično te promjene počinju na glavi, vratu pa se šire po tijelu. Ovaj oblik šuge je u gradskih pasa vrlo rijedak. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike (jaki svrbež) te mikroskopskim pregledom strugotine kože. Liječenje se provodi lokalno akaricidima ili peroralno lijekovima uz potpornu terapiju. Najčešće liječenje traje 4-6 tjedana.Iako su šugarci vrstno specifični, navedeni Sarcoptes mogu prijeći i na čovjeka koji je u bliskom kontaktu sa oboljelim psom ili mačkom. Kod čovjeka dolazi do reakcije u roku od 24 sata nakon direktne izloženosti šugarcima. Promjene se očituju u obliku svrbećih papula na rukama i trbuhu koje u pravilu prolaze za desetak dana bez posljedica. Na početku spomenutu demodikozu također uzrokuju šugarci.Gljivične infekcije također mogu predstavljati problem, naročito u okolnostima slabijeg imuniteta i lošijih uvjeta držanja. O tome više možete pročitati u mojem ranijem odgovoru ovdje.Za ove bolesti često je potrebno dugotrajno liječenje, što uvijek treba imati u vidu.Kod štenaca nerijetko se susreće i piodermija - bakterijska infekcija kože, koja također stoji u korelaciji sa općom otpornošću. O tome možete više pročitati ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku sibirskog samojeda, staru 1 godinu i 4 mjeseca. Prije 10 dana oštenila je prvi put 8 psića. Inače je kujica, kao i svi samojedi, imala crnu njušku, međutim nakon što je oštenila njezina njuška je postala roza. Da li je to normalno, odnosno imam li razloga za brigu? SilviaO: Pigmentacija predstavlja složeni mehanizam stvaranja zaštite u organizmu te je povezana s genetikom (nasljednim osobinama), kao i individualnim osobinama same jedinke. Za potpunu pigmentaciju, odnosno da pigmentacija dosegne svoj genetski uvjetovan maksimum, potrebno je nekoliko tjedana (6-8 tjedana).Međutim, kod određenih jedinki taj period može trajati i duže, kao što je nekoliko tjedana pa čak i godinu dana. Također, kod nekih ljubimaca se sama pigmentacija nikad i ne završi, odnosno, oni ostaju "pjegavi". U prije navedenim slučajevima, često se nedostatak potpune pigmentacije može uočiti i na drugim dijelovima tijela.Pigmentacija kože se najčešće dovodi u vezu s bojom dlake. Tako, pasmine kod kojih prevladavaju tamnije boje većinom posjeduju i tamnije pigmentirani nos, dok pasmine kod kojih prevladavaju svjetlije nijanse mogu imati i nos drugih boja i nijansi.Također, pigmentacija nosa se može mijenjati i tijekom života ljubimca. Tako, određene bolesti, dodaci ili nedostaci u prehrani kao i promjene u okolišu mogu utjecati i na pigmentaciju.Prema standardu ove pasmine, poželjno je da je nos tamnije pigmentiran. Međutim, u određenim dijelovima godine moguće je da pigmentacija nosa izgubi svoj intenzitet, odnosno, da "izblijedi". U ovim slučajevima, pogotovo kod uzgajivača, ova se pojava definira kao "zimski nos". Također, i u ovim slučajevima, tamni pigment na rubovima nosa moraju ostati.U svakom slučaju, pokušajte ljubimici osigurati dovoljne količine svih hranjivih sastojaka, kako kroz hranu (hrane premium i superpremium asortimana) tako i kroz eventualne vitaminsko-mineralne dodatke (vitaminsko-mineralne tablete, prah, tonik,...). Također, radi svoje sigurnosti i zdravlja ljubimca može otići i kod svog veterinara kako bi isti mogao isključiti eventualno postojanje nekog od zdravstvenih poremećaja i na takav način eliminirati potencijalnu sumnju u neko oboljenje te posljedični gubitak pigmenta.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na poklon sam dobila labradora starog 24 mjeseca. Pas je čistokrvni i ima urednu liječničku dokumentaciju da je sve na vrijeme obavljeno šta je trebalo. Pas će biti u dvorištu, kao i kod predhodnog vlasnika. Molim vas da mi kažete kako da se odnosim u početku s njim. Strah me kako će se naviknuti na novu sredinu i novog vlasnika. Molim vas da mi date par savjeta koji će mi biti od velike koristi jer pas treba da dođe kod mene za 7 dana. Unaprijed hvala, DenizaO: Privikavanje ljubimca na novi smještaj, na nove ljude i novi prostor, trebalo bi se provoditi postepeno. Naravno, u Vašem slučaju će to biti nešto lakši dio jer ljubimac i dolazi od vlasnika gdje se isto tako držao vani. Međutim, pravilan pristup i postepeno privikavanje su nužni, a sve kako bi se mogao izbjeći stres ljubimca, te različiti posljedični poremećaji u ponašanju, kao što je lajanje, cviljenje, destruktivno ponašanje,...Najbolji način da se prije navedeni poremećaji ponašanja izbjegnu jest da se stvori sigurna, ugodna i stimulirajuća okolina u koju se ljubimac dovodi. Stoga, privikavanje ljubimca na novi smještaj zgodno bi bilo započeti nakon igre i šetnje. Također, poželjno bi bilo da i u ovom vremenskom periodu, prije nego Vam uopće ljubimac dođe probate što češće posjećivati ljubimca te se s istim igrati i provoditi vrijeme. Na takav način je moguće postepeno navikavati ljubimca na Vašu prisutnost, a sve kako bi se isti mogao sigurno osjećati u Vašoj prisutnosti.U svojem dvorištu mu prilagodite prostor (mjesto prilagođeno različitim vremenskim uvjetima, zaštićeno od kiše, ruže vjetrova,...) te mu prije samog dolaska ostavite i malo hrane ili poslastica, da ga na takav način usmjerite i ohrabrite. Također, u tom prostoru možete ostaviti i neke od njegovih najdražih igrački te neke Vaše stvari, kako bi ga Vaš miris dodatno umirio kad Vas ne bude u blizini.Postupak privikavanja ljubimca na novu sredinu i novu obitelj bi trebao biti postepen te, ovisno o ljubimcu, različito dugo traje. U svakom slučaju, potrebno bi bilo sve raditi postepeno i nikako ga forsirati ili tjerati na određene postupke ili radnje.Mnoge korisne informacije o ovoj temi te različitim mehanizmima privikavanja ljubimaca na novu sredinu i novu obitelj možete saznati i u školama za odgoj i školovanje pasa.U svakom slučaju, pravilnim pristupom te strpljenjem i igrom velika je vjerojatnost da će ljubimac u kratkom vremenskom periodu razviti snažnu emocionalnu vezu s Vama, vezu ispunjenu povjerenjem, ljubavi i obostranim zadovoljstvom.

Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku škotskog ovčara koja uskoro puni 15 godina. Danas je počela malo da krvari pa se pitam da li još ima menstruaciju ili je u pitanju neki drugi problem? Hvala, GoranO: Spolni ciklusi kuja srednje i starije dobi u pravilu postaju nepravilni, a njihova plodnost bitno manja. Međutim, tjeranje u kuja ne prestaje potpuno ni u vrlo starih jedinki, što znači da ne postoji analogija s menopauzom u žena.  Promjene koje se mogu očekivati su produljenje perioda između dva tjeranja, izostanak tjeranja ili odstupanja u vanjskim znacima tipičnim za pojedinu fazu. Krvarenja mogu biti oskudna ili pojačana.Ipak Vam preporučam da kujicu svakako odvedete na veterinarski pregled kako bi po temeljitom pregledu isključili oboljenja urogenitalnog sustava.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku pekinezera koja je stara 11 godina. Naizgled se drži dobro za svoju dob, ali javio se problem jer je postala povučena, opao joj je apetit, rep joj je stalno povijen, često ide napolje da mokri, a nekad se ne može suzdržati pa to radi i u kući. Cvili i očigledno je da je nešto boli, pošto se stalno njuška između zadnjih nogu, pogotovu posle mokrenja. Pošto svi u kući proživljavamo to sa njom znate li koja je dijagnoza i može li joj se pomoći, s obzirom na njene godine?Unapred zahvalan, NikolaO: Učestalo mokrenje (poliurija) može imati mnogobrojne uzroke.Najčešće i najprije se vezuje uz infekcije mokraćnog sustava, osobito cistitis, ali također i diabetes mellitus te bolesti bubrega. O tome više možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.Kada je riječ o mokraćnom sustavu ne treba zaboraviti ni urolitijazu (pojavu mokraćnih kamenaca), koja najčešće ide uz druge upale mokraćnog sustava. O tome više možete pročitati ovdje.Kod gnojne upale maternice, hiperadrenokorticizma, zatajenja jetre, kao i previsoke razine kalcija u krvi također može doći do češćeg mokrenja. Poliurija može nastupiti i kao posljedica psihogene polidipsije, tj. učestalog pijenja vode na psihološkoj osnovi.Dijagnozu je moguće postaviti isključivo na temelju kliničkog pregleda životinje i ja Vam preporučujem da što prije posjetite svojeg veterinara jer su neke od pobrojanih bolesti klinički vidljive tek u uznapredovalom stadiju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa starog 3 godine, malog veseljaka kojeg zadnjih nekoliko dana ništa ne može oraspoložiti. Repić koji je inače uvijek podignut, sad je spušten, ionako tužne oči sada su još tužnije, bez ikakve vedrine, nezainteresiran, jako mazan, međutim normalno jede i normalno vrši svoje potrebe. Ovih dana se treba cijepiti protiv bjesnoće. Je li normalno takvo njegovo stanje? Imate li kakav savjet za mene? Lijepi Vam pozdrav iz Dubrovnika! DanijelaO: Limbički sustav mozga nadzire učenje i pamćenje pridodano emocijama i to zbog toga što se tu susreću um i tijelo. Limbički sustav čini "paukovu mrežu" međusobnih veza u mozgu psa, koja upravlja instinktima i emocijama stvaranjem kemijskih glasnika koji se nazivaju neurotransmiterima. Jedan od njih je serotonin, koji ima veliki utjecaj na raspoloženje. Kod ljudi se smanjena razina serotonina povezuje s depresijom. Istraživanja su pokazala da je serotonin kod pasa također povezan s raspoloženjem i samopouzdanjem.    Depresija se može očitovati kroz smanjen ili (rjeđe) pojačan apetit, vezanost uz vlasnika, razdražljivost ili potištenost.Kod pasa tehnike vježbi poslušnosti utječu na razinu neurotransmitera, ponašanja i emocija.Također, igra je jako važna za savladavanje ravnoteže, vježbanje te kontrolu nad hormonalnim i emocionalnim reakcijama psa. Igračke su zabavne, one su  među najvažnijim stvarima koje trebate pružiti svome psu. Svaka igračka ima svrhu: za žvakanje, pištanje, natjeravanje ili igre povuci potegni. Igračke koristite na isti način na koji koristite poslastice kao nagrade. Igračke za žvakanje vlasništvo su psa; njih ne dirajte. Igračke koje pište i koje pas natjerava, s druge strane, pripadaju Vama, ne Vašem psu. Te igračke pohranite izvan dosega psa, bit će mu zabavnije kada ih izvadite, a time mu i jasno dajete do znanja da ste Vi glavni.Pas djeluje neraspoloženo i kada mu se promjene navike i dnevna rutina na koju je navikao pa se tako nekad neraspoloženje manifestuje nervozom, a nekad se jednostavno samo umire.Ono što Vi možete napraviti je da mu skrećete pažnju na nešto što voli, da li je to igra, hrana ili nešto treće. U tome treba biti uporan dok ne počne obraćati više pažnje i promjeni raspioloženje.Pas može biti tužan i neraspoložen i kada ga nešto boli pa svakao kliničkim i dijagnostičkim pregledom provjerite zdravstveni stanje Vašeg ljubimca kod veterinara.Sve češće veterinari i u liječenju psećih emocionalnih poremećaja koriste kombinaciju unaprjeđenja okoliša i novih lijekova za promjenu raspoloženja koji djeluju na neurotransmitere u mozgu. Pa ako je kod Vašeg ljubimca u pitanju psihološki problem, savjetujem Vam da potražite veterinara koji se bavi tom problematikom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zlatnog retrivera starog 6,5 godina. Prije oko 3 godine prilikom četkanja mu je ispao pramičak dlake veličine, recimo, nokta s gornje strane repa, 5 - 6 cm od korijena repa. Tokom godina razni veterinari su to pregledali, rađen je bris (ništa nije pronađeno), davane su razne terapije, ali bez ikakvog poboljšanja. Danas se radi o ogoljenom mjestu dužine oko 6-7 cm. Koža je na tom dijelu tamna, potpuno suha i bez ikakvih ranica. Povremeno se na mjestima koja granice s dlakom pojave ljuskice koje čistim. Na netu sam pronašla vrlo šture informacije - mogućnost da se radi o upali repne žlijezde, koja se aktivira zbog toga što se pas ne pari. Jedina terapija je parenje psa ili sterilizacija.(!?!?) Imate li ikakvu ideju o čemu bi se moglo raditi te kako da riješimo problem, koji je isključivo estetske prirode?Dajana  O: Alopeciju ili gubitak dlake karakterizira djelomični gubitak dlake, za razliku od linjanja kada dlaka ravnomjerno ispada po cijelom tijelu. Općenito, alopecija nastaje zbog nemogućnosti rasta dlake, uklanjanja dlake lizanjem i češanjem ili dlaka spontano ispada. Alopecija može imati više uzroka. Predisponirajući faktori za kožne bolesti su oni koji narušavaju epidermalni integritet kao što je češanje, udarac, visoka vlaga, prljavština, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali i padu imuniteta organizma. Tako, već nedostatak masti u hrani uzrokuje suho perutanje kože, otpadanje dlake, tzv. parakeratozu.Opadanje dlake javlja se kao ograničeno ili kao prorjeđenje dlake cijelog tijela. Koža na bezdlačnim površinama ponekad nije vidljivo promjenjena, ali je vrlo često promjenjene boje i izgleda.U pasa na gornjem dijelu repa, blizu njegove baze, smještene su mirisne lojne ili masne žlijezde. Zdravstveni poremećaji na ovoj žlijezdi najčešće se javljaju u nekastriranih mužjaka i to povećanje njezina obujma (hiperplazija), no problemi na ovoj lokaciji mogu biti posljedicom i hormonalnih poremećaja prvenstveno smanjene funkcije štitnjače (hipotireoidizam). U potonjem slučaju je vrlo često na tom mjestu na repu vidljiva masna koža i dlaka, gubitak dlake, kraste te hiperpigmentacija same žlijezde, ali i njene okoline. Problem se rješava liječenjem postojećeg procesa ili po potrebi i kirurškim odstranjivanjem žlijezde.Općenito o štitnjači i hormonima štitnjače pisala sam ovdje.Oboljenja repne žlijezde češće se javljaju u mužjaka nego ženki pa se stoga smatra kako je hiperplazija vjerojatno povezana s koncentracijom testosterona  u cirkulaciji. Stoga se kastracija preporučuje kao metoda liječenja jer se smatra da u određenoj mjeri smanjuje njenu aktivnost.Što se pak parenja tiče, prema mojim saznanjima ono ne utječe na koncentraciju testosterona u cirkulaciji. Razina testosterona u cirkulaciji ima udio u želji ili potrebi za parenjem no ona se nakon parenja znatno ne smanjuje pa sam stoga mišljenja kako ono ne bi pridonijelo rješavanju problema.Osim navedenoga, novija su istraživanja pokazala kako ova žlijezda autonomno može regulirati da li će rast dlake na tom mjestu biti prisutan ili ne. Kako se kod ovakvog problema radi o kompleksnoj etiologiji, neophodne su pretrage hormona štitnjače kako bi se i taj uzrok isključio.No, kako ste naveli da je koža na tom mjestu tamna i suha, moguće se radi o prekomjenoj iritaciji tog mjesta, npr. ležanjem na repu. Naime, konstantni pritisak tjelesne težine izaziva i sužavanje krvnih žila, što smanjuje oksigenaciju zahvaćenog područja, dolazi do ispadanja dlake, isušivanja kože, koja gubi na elastičnosti, ljuska se i puca, što otvara mogućnost nastanka infekcija. Liječenje ovog problema se zasniva na lokalnoj aplikaciji masti, koja će koži vratiti elastičnost, a time i onemogućiti pucanje i stvaranje ranica koje bi se mogle zakomplicirati nekom bakterijskom infekcijom. U tu bih Vam svrhu preporučila "Cink vitaminsku" mast, koju možete naći u našim ljekarnama, a koja djeluje zaštitno na epitel, štiteći od vanjskih utjecaja te pospješuje sušenje i zacjeljivanje rana. Osim lokalne terapije, dobro je omogućiti ljubimcu mekani ležaj, kako bi se što više smanjio pritisak na koštane izbočine.

 Odgovara: mr. sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam patuljastog pinča starog dvije godine. Dobila sam ga bolesnog, sa 6 mjeseci ustanovljena je generalizirana demodikoza. Od svog 6. mjeseca pa negdje do godine i pol dana liječen je ivermektinom. Liječenje je bilo dugotrajno, pas ima 3,5 kg i svaki dan oralno davala sam mu 2 mg ivermektina. Pinč se izliječio, narasla dlaka, sve se obnovilo, čitavo vrijeme ujedno i glavna hrana mu je Trovet antialergenic. Od njegove godine i pol, kada smo posljednji put bili kod veterinara i kad se smatrao izliječenim, pinč je bio čist i zdrav sve do sada, dakle 6 mjeseci. Demodikoza se opet vratila i to doslovno preko noći! Navečer je pas bio zdrav, a ujutro krcat prištevima, mjehurićima bez prethodnog ispadanja dlake, bez početnih lezija, odmah po trbuhu, šapama njemu su izbili mjehurići i prištevi...Veterinarima to nije bilo jasno, no gledajući pod mikroskop njegove briseve opet se ustanovio parazit demodex, opet po drugi put ima generaliziranu demodikozu i popraćenu upalom kože, sada je na antibiotiku (synulox) i opet prima svaki dan po 2 mg ivermektina. Budući da se radi o malom psu teškom samo 3,5 kg, koliko dugo on smije biti na ivermektinu?  Može li mi netko reći ima li kraja ovoj psećoj bolesti? Šta da radim ako se patuljastom pinču konstantno bude vraćala demodikoza? Ima li bolest ikakve veze s tim što je pas mlad i što je usamljen, tj. nema partnericu?MajaO: Uzročnik demodikoze u pasa je grinja Demodex canis. Živi u dlačnim folikulima i vrlo ju je teško eliminirati. Prenosi se najčešće s majke na štene, a  učestalo se javlja u pasa s oslabljenim imunitetom. Utvrđena je također i pasminska predispozicija (pinčevi pripadaju toj skupini).Poznata su dva oblika bolesti: blaži (skvamozni) i teži (pustulozni). U mladih pasa bolest je povezana s primarnim nedostatkom staničnog imuniteta, dok se kod odraslih životinja javlja s metaboličkim poremećajima ili ako primaju terapiju koja oštećuje imunološki sustav.Bolest se javlja u lokaliziranom i generaliziranom obliku. Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu. Najčešće se javlja u dobi od 3 do 12 mjeseci. Popratno se javlja upala lojnih žlijezda, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije. Liječenje je u pravilu dugotrajno, ali većina pasa se u potpunosti oporavi. Liječenje generalizirane demodikoze obuhvaća šišanje dlake po cijelom tijelu psa, uklanjanje svih krasta i krastica, kupanje u medicinskom šamponu za suzbijanje bakterijske infekcije i aplikaciju otopine za suzbijanje šugaraca (amitraz, ivermektin). Ovaj način djelotvoran je u većine pasa. Drugi način je je oralno davanje lijeka svakodnevno kroz nekoliko mjeseci. Kod generalizirane demodikoze bris kože bi se trebalo raditi svaka dva tjedna dok dva uzastopna nalaza ne budu negativna, i tek tada  se terapija može prekinuti. Nakon nestanka kliničkih simptoma demodikoze životinja se ipak ne smatra zdravom sve dok ne prođe dvanaest mjeseci od tretmana bez pojave tipičnih promjena na koži. Bolest je vrlo tvrdokorna i kod većine tretiranih pasa recidivira šest mjeseci nakon završene terapije.Kod generalizirane demodikoze se može reći da se bolest zapravo više drži pod kontrolom nego što je u potpunosti izliječena. Bilo kakav stres u životu ovih  pasa može izazvati ponovnu pojavu demodikoze. Osim ciljane, treba koristiti i potpornu terapiju. Stoga psu nadopunite prehranu preparatima koji podižu opću otpornost i prihranjuju kožu i dlaku. Iz naše ponude izdvajam vitaminsko-mineralno proteinski dodatak VMP "Pfizer", Dermanorm ulje "Vetoquinol" i Biotin forte "Canina".Kao što sam navela, bolest zahtijeva dugotrajno liječenje i njegu životinje, ali vjerujem da ćete uspjeti izliječiti psića. Bolest nema nikakvu poveznicu s usamljenosti, odnosno mogućnosti parenja.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Dobio sam rotvajlera koji se otežano kreće. Nekontrolisano savija prednje noge u zglobovima iznad šapa i nestabilan mu je zadnji kraj. Pas je star 6 mjeseci i vrlo je visok na nogama. Zanima me da li je to ozbiljno oboljenje i kako se liječi, pošto sam čitao na mnogim forumima da je to jedna vrsta displazije.Unaprijed hvala, MiroslavO: Problemi s mišićno-koštanim sustavom često se javljaju u velikih pasmina pasa, kod kojih intenzivan rast kostiju prati i intenzivan metabolizam minerala i hormona neophodnih za razvoj.Neke od bolesti kod mladih pasa su panostitis i hipertrofična osteodistrofija te osteochondrosis dissecans, kao i displazija kuka odnosno lakta. Rahitis je također moguć, ali u uvjetima prehrane pasa gotovom komercijalnom hranom nema velik značaj.Panostitis predstavlja upalu pokosnice dugih kostiju i može zahvatiti više kostiju pa je hromost uvjetovana brojem zahvaćenih kostiju. Proces je veoma bolan pa se psi nerado kreću, a bolest se može primiriti, ali i kasnije ponovno aktivirati. Ne zna se točan uzrok, postoji više teorija, koje nisu potvrđene. Kada razvoj kostiju završi obično i panostitis prolazi.Hipertrofična osteodistrofija također pogađa mlade pse u razvoju, a najčešće su zahvaćeni krajevi dugih kostiju ispod lakta odnosno koljena. Javlja se oteklina i bolnost razločitog stupnja. Hromost, nerado hodanje, ali i visoka temperatura uobičajeni su znaci bolesti. Također se ne zna točan uzrok nastanka.Osteochondrosis dissecans predstavlja bolest kod koje dolazi do odvajanja zglobne hrskavice, najčešće na glavi ramene kosti. Prati ju hromost različitog stupnja, obično se pojačava prilikom napora. Dvostruko češće oboljevaju muške životinje, najviše u dobi 6-10 mjeseci, ali mogu oboljeti i stariji psi. Najčešće se kirurški otklanja problematična hrskavica i analogna površina na kosti.O displaziji kuka možete više informacija pročitati ovdje.Dijagnoza ovih bolesti postavlja se na temelju rendgenske pretrage. Terapija obično uključuje lijekove protiv bolova te lijekove za smirivanje upale, ovisno o procjeni stanja. Preporučujem Vam i korištenje medicinirane hrane koja je specifična za ovakva stanja, proizvođača Eukanuba, Royal Canin i Hill's, a o tome se možete konzultirati sa svojim veterinarom, kao i s veterinarima Pet centra.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Maltezer je star 8 mj., mužjak, da li ga dati za umjetnu oplodnju maltezerice i ako ima posljedica koje su? Hvala, TatjanaO: Umjetno osjemenjivanje predstavlja postupak umetanja sjemena željenog rasplodnjaka u spolne organe kuje. Ono se najčešće provodi kada prirodno parenje nije moguće.To su situacije kada postoji malformacija vagine, kada je kuja previše agresivna ili kada mužjak ne može obaviti koitus iz različitih razloga. Umjetno osjemenjivanje je opravdano kada je riječ o visokovrijednim grlima jer se sjeme nakon deponiranja može transportirati praktično bilo gdje, a i od sjemena jednog mužjaka može se osjemeniti više kuja.U veterinarskoj praksi umjetno osjemenjivanje kuja nije rašireno kao što je to slučaj kod drugih životinjskih vrsta, npr.goveda i svinja, kod kojih je to nezamjenjiva uzgojna mjera. Osim toga, kod pasa rezultati osjemenjivanja nisu tako uspješni kao kod spomenutih vrsta, a također postoji i određen broj uzgajivača pasa koji su protiv umjetnog osjemenjivanja. Općenito, prednost umjetnog osjemenjivanja je činjenica da se obje životinje prije samog postupka ginekološki odnosno androloški pregledaju, čime se smanjuje mogućnost spolnih bolesti.Tehnika izvođenja samog postupka je jednostavna i u većini ambulanti male prakse,kao i u nekim uzgajivačnicama to se može realizirati.Prije donošenja odluke o osjemenjivanju preporučujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom, a također se možete obratiti i lokalnoj kinološkoj udruzi.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog 10.mj. te su mu šapice nedavno dobile roza boju. Jede istu hranu kao i prije i nije bilo nikakvih promjena. Bila bih Vam puno zahvalna ako biste mi možda znali odgovoriti uslijed čega dolazi do tih promjena boje. MaoO: Promjene u boji (pigmentaciji) šapa i mekuši mogu biti pokazatelj određenih zdravstvenih poremećaja. Tako, određeni tipovi dermatitisa, kožnih alergija,... mogu uzrokovati pojavu crvenila između mekuši i po šapama. Također, diskoloracije se mogu povezivati i s različitim tumorima, autoimunim bolestima, ozljedama,...Prije navedeni poremećaji su nerijetko praćeni i s pojavom oteklina ili stvrdnjavanja kože na području šapa i mekuši. Također, ponekad su prisutni i znakovi hromosti (ljubimac ne opterećuje jednakomjerno sve ekstremitete nego jedan ili više štedi), pojačano lizanje i grickanje pojedine šapice,...Međutim, poprilično često se može pojaviti i djelomična diskoloracija ili djelomični gubitak pigmenta na samim mekušima. Nerijetko, takve promjene nisu zabrinjavajuće.Najbolji način pristupanja ovom problemu je nerijetko isključivanje postojanja nekog od zdravstvenih poremećaja, poremećaja koji za svoju posljedicu mogu dovesti i do pojave diskoloracije na apama i mekuši. Ovdje se velika važnost pridodaje utvrđivanju alergija kao jednih od najčešćih uzročnika prije navedenih problema. Naime, reakcije preosjetljivosti mogu stvoriti i sve preduvjete za naseljavanje bakterija i gljivica te razvoj upalne reakcije.Više o promjeni u pigmentaciji kože možete saznati i u odgovorima kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje te ovdje.Također, o alergijama i lizanju i grickanju šapa te o različitim poremećajima koji mogu dovesti do prekomjernog lizanja šapa možete pročitati ovdje i ovdje. Više o promjeni u boji dlake ljubimaca možete saznati i u odgovoru kolegice Danijele Biban, dr. vet. med. ovdje.