Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: 9-godišnji pas šepa na prednju desnu nogu cca 6 mjeseci. Prije tri dana učinjen je RTG snimak koljena gdje se vidi da nedostaje dio kosti koja ide iz zgloba prema šapi, cca 2-3 mm. Kao da je nečim fino odrezana oko zgloba, fino je prosvijetljeno na slici pa se lako uočava spomenuti razmak. Dr. veterine kaže da je artroza, ali da može biti i karcinom koji bi se onda morao laboratorijski dokazati iz uzetog uzorka kosti pasa. Psu je prepisana th. RYMADIL a 50 mg 2 tablete dnevno/ prema njegovoj težini/ kroz 30 dana, a onda ponovo RTG snimanje. Da li čekati 30 dana ili odmah uzeti komad kosti za analizu, pitanje je koje me muči. Ničim drugim pas ne ostavlja dojam da je bolestan. Pričekati ili odmah djelovati, mada smo bili kod istog veterinara prije cca 3 mj. radi iste stvari, samo onda nije snimano, već je prepisan isti lijek kroz 2 tjedna pa onda još 1 tjedan. Zahvaljujem puno, LjubomirO: Artroza je bolest koju karakteriziraju promjene hrskavice zglobova, što rezultira degenerativnim promjenama na zglobovima i oštećenjima funkcije zglobova. Artroza je česta bolest, koja se obično javlja kod starijih ljubimaca. Najčešće zahvaća kralježnicu, kukove, ekstremitete.Ljubimci s artrozom trpe bol, lokaliziranu na oboljelom zglobu pod opterećenjem. Iz tog razloga, nerijetko ljubimci izbjegavaju opterećenja tog ekstremiteta, odnosno, u kliničkoj slici prisutna je hromost određenog stupnja. Kod pacijenta dolazi do deformiteta zglobova, nestabilnosti zglobova, te ograničenosti pokreta. Simptomi bolesti napreduju s vremenom i intenzitetom degenerativnih promjena.Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničke slike, rentgenske pretrage,... Liječenje se provodi uz pomoć fizikalne terapije, terapije lijekovima i kirurških zahvata. Od lijekova se često koristi Rimadyl. Rimadyl tablete su nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPUL) iz skupine 2-arilpropionske kiseline, koji se očituju dobrim protuupalnim, analgetskim i antipiretskim djelovanjem. Djelatna tvar ovih tableta jest karprofen. Njegovo djelovanje se očituje u kočenju aktivnosti ciklooksigenaze, spriječavanju stvaranja prostaglandina i tromboksana, a budući da ne ometa aktivnost lipooksigenaze, ne remeti stvaranje leukotriena.Rimadyl se koristi za:- ublažavanje znakova upale i bolova pri akutnim i kroničnim poremećajima mišićno-koštanog sustava psa,- suzbijanje bolova i protuupalno kod postoperativnih edema.Kod zdravih i mladih pasa početna doza Rimadyla iznosi 2-4 mg / kilogram tjelesne mase na dan, što treba dati u dva jednaka obroka, npr. tabletu od 50 mg za psa teškog oko 35- 40 kg, 2 puta na dan. U slučaju povoljnog kliničkog odgovora nakon sedmodnevnog liječenja treba nastaviti sa Rimadylom i to s pola doze,  tj.smanjiti na 2 mg / kilogram tjelesne mase, 1put na dan. Preporučene doze ne bi se smjele prekoračiti. Opasnost od nuzučinka je veća kod vrlo mladih i starih životinja. Ukoliko je tretman Rimadylom nemoguće izbjeći kod takve skupine životinja, treba davati manju dozu i pozorno ih klinički nadgledati (nikad dozu određivati na svoju ruku).Kao i kod svih drugih poremećaja u zdravlju ljubimca, i ovdje je izrazito bitna dijagnostika. Naime, samo se s točnom dijagnozom može odrediti najbolji načini i pristupi u liječenju, odnosno, može se očekivati uspjeh u liječenju.Kako je kod Vašeg ljubimca još uvijek u pitanju "period" utvrđivanja oboljenja te njegove dijagnostike, poprilično teško mi je procijeniti u kojem smjeru krenuti. Naime, veterinari prilikom dijagnosticiranja nerijetko idu od manje invazivnih metoda dijagnostike prema invazivnijim. Tako, vjerujem da je to slučaj i u konkretnom primjeru Vašeg ljubimca.Međutim, radi svoje sigurnosti kao i zdravlja samog ljubimca, savjetujem Vam da se obratite i po drugo mišljenje ili na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta. Isti će biti u mogućnosti detaljno pregledati ljubimca te uz pomoć dodatnih pretraga i analiza postaviti dijagnozu te Vas dalje u skladu s njom informirati kako i savjetovati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa starog 7 mjeseci. U zadnjih 2 mjeseca on donosi stvari naših susjeda. Kako ga odviknuti od toga jer se susjedi bune pa sam primoran da ga vežem? Unaprijed hvala, AlbinO:  Domesticirani psi imaju lovačku povijest koju nose u genima i dan danas, doduše neke pasmine više od drugih. No, iako je prirodno ponašanje, ukoliko se javi naočigled ničim izazvano, a javlja se prekomjerno, može indicirati na neke od zdravstvenih problema te je početak rješavanja nepoželjnog ponašanja najbolje započeti pregledom u veterinarskoj ambulanti.Sljedeće, pokušajte se točno sjetiti što Vi ili Vaš susjed činite kada vidite ljubimca da uzima nešto iz dvorišta ili kako se ponašate kada je stvar već na Vašem posjedu. Naime, željela bih skrenuti pozornost na ophođenje sa ljubimcem, odnosno, ukoliko npr. susjed kada vidi psića obrati mu se podignutim tonom i jakim glasom, a tada se Vi ili Vaši ukućani znatiželjno pojavite u dvorištu pitajući se što se događa i odmah nakon toga izgrdite psića za neprihvatljivo ponašanje, pas ovo shvaća kao nagradu te je normalno da će nastaviti sa ovakvim ponašanjem sve dok pridobiva Vašu pažnju. Na ovaj način nesvjesno, ali sve uspješnije činimo upravo suprotno, odnosno potičemo nepoželjno ponašanje. Prvi korak ka rješavanju problema je ignoriranje nepoželjnog ponašanja.Zatim, svakako je zahtjev povećati psu opseg dnevnih aktivnosti (vremenski dulje šetnje, igre, nove igračke i sl.) kako bi se zabavio sa stvarima koje su prihvatljive a ujedno razvio čvršće međuodnose sa Vama. Igrajte igre sa njime u kojima mora uhvatiti igračke (loptu ili frizbi), igrajte igre skrivača i sl. Ovo je njima iznimno zabavno a ujedno i vlasnicima. Povećanje opsega aktivnosti ujedno će prevenirati potrebu za traženjem dodatnih izazova u susjednom dvorištu kada niste kod kuće. Naravno da tada ne možete kontrolirati što Vaš psić radi, ali upravo pružanje dodatnih aktivnosti kada ste kod kuće omogućuje mu dovoljnu stimulaciju za zadovoljenje istraživačke i lovačke prirode.Također, uvijek možete prevenirati ovakvo ponašanje jednostavno ne izlažući mu atraktivne predmete nadohvat.Sljedeće, obnovite vježbe poslušnosti. Kada dođete na mjesto treninga (park, livada i sl.), stavite svom psiću uzicu koja je dovoljno dugačka, tako da postoji neka distanca između Vas i psa, a opet je pas još uvijek pod Vašom kontrolom. Naredite svom psu da sjedne i čeka te se udaljite od njega. Sačekajte dok mu nešto ne omete pažnju, a onda ga pozovite izgovarajući naredbu "dođi" i ime psa. Čučnite dolje, tako da budete očima na nivou Vašeg psa. Ukoliko ne dobijete njegovu pažnju, lagano povucite uzicu, pa kad obrati pažnju na Vas ponovite naredbu. Ponavljajte ovu vježbu sve dok niste sigurni da će Vas pas poslušati. Svakako ga nagradite omiljenom poslasticom za poželjno ponašanje. Isto činite sa vježbama "sjedi" i "čekaj".Nadam se da će Vam navedene metode pomoći u ispravljanju nepoželjnog ponašanja Vašeg ljubimca te da nećete trebati razmišljati o dugotrajnijem ograničavanju kretanja vezanjem ljubimca ili pak izgradnjom veće, čvršće i otpornije ograde prema susjednom dvorištu.Ukoliko metode ne poluče željenim ponašanjem kroz period od jednog do dva tjedna, za pomoć se možete obratiti i stručnjacima u školama za obuku pasa.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog tri godine. U zadnjih godinu dana često je bolestan. Početkom godine je dijagnosticirano trovanje pa je liječen u veterinarskoj stanici. Nakon par mjeseci se ponovno razbolio, upala mjehura, prostate i bubrega. Liječenje je bilo dugotrajno, a nalazi krvi pokazivali su visoku ureu (12) i kreatinin (230). Nakon dugotrajne terapije antibioticima stanje mu se normaliziralo. Jede isključivo i samo Hill's u/d konzervu i suhu hranu. Trenutno je opet na liječenju jer je imao povišenu temperaturu. Pretpostavka je upala grla. Unatoč liječenju antibioticima i dexametazonom on i dalje ima povišenu temperaturu. Nalazi krvi i urina  su u granicama normale, a kreatinin je pao na 135. Ima dobar apetit, redovitu stolicu i dobro mokri, ali nije veseo kao ranije i drhti mu cijelo tijelo, posebno zadnje šapice, čim se smiri. Kako mogu pomoći mojem malom Bubiju?NevenkaO: Tremor je nenamjerno, ritmično pokretanje amo-tamo mišića jednog ili više dijelova tijela. To su nevoljni pokreti, a mogu se javiti u ekstremitetima, glavi, glasnicama, trupu.Tremor je uglavnom uzrokovana problemima u dijelovima mozga koji kontroliraju mišiće u cijelom tijelu ili u pojedinim područjima. Neurološki poremećaji ili uvjeti koji mogu proizvesti tremor su traumatska ozljeda mozga i neurodegenerativne bolesti koje oštećuju dijelove mozga. Od ostalih uzroka  uključuje korištenje nekih lijekova (kao što su amfetamini, kortikosteroidi i lijekovi koji se koriste za neke psihičke  poremećaje), povlačenje,trovanje  živa , bolesti štitnjače(hipertireoizam), ili zatajenje jetre. Neki oblici tremora su naslijedili , dok drugi nemaju poznat uzrok. Drhtanje može biti uzrokovano ili postati pretjerano u vrijeme stresa ili jake emocije, kad fizičke iscrpljenosti ili tijekom određenog položaja ili pokreta. Regulacija topline, krvotok i disanje međusobno su usko povezani pa su moguće i oscilacije ovisne jedno o drugome. Povišenu temperaturu u pravilu prati frekventnije bilo i disanje. Hipertermija je najčešće popratna pojava groznice kada dolazi do poremetnje u regulaciji topline pod utjecajem pirogenih tvari (bakterije i njihovi toksini,virusi i dr mikroorganizmi...) pritom tijelo pokušava povećati temperaturu trzanjem mišića  što dovodi  do drhtavice . Ovo stanje zahtijeva veliku količinu energije, tako da su ostale tjelesne funkcije sporije. Na vrhuncu bolesti  temperatura poraste, a cirkulacija i svi procesi metabolizma su pojačani i ubrzani. Vašem ljubimcu je pružena adekvatna pomoći i potpuna njega pa je očito da je   potrebno izvjesno vrijeme kako bi se oporavio. To podrazumijeva umjerenu aktivnost, izbjegavanje stresa te prikladnu prehranu i, naravno, kontrole kod veterinara koje će pridonijeti boljitku stanja.Možete svom ljubimcu davati i vitamine iz skupine B-kompleksa koji potiču apetit, a također su vrlo važni i za normalno funkcioniranje živčanog sustava.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa starosti 10 godina i ima očni glaukom. Prepisana mu je terapija, odnosno kapi za oči Timalen i Miokarpin, međutim imam veliki problem jer ne dozvoljava da se stavi na oko pa ako mi možete posavjetovati da li postoje neke tablete koje bih mu ja u hrani stavljala?JelenaO:  Glaukom predstavlja jedan od najčešćih uzroka sljepoće u pasa koji nastaje kao rezultat povišenog pritiska tekućine unutar oka uslijed nakupljanja intraokularne tekućine (aqueous humor).U zdrave životinje intraokularna tekućina otječe kroz kružni filter na spoju rožnice i bjeloočnice (iridokornealni kut). Međutim, kod ljubimaca koji boluju od glaukoma, zbog nepravilnosti filtera, dolazi do opstrukcije u protoku intraokularne tekućine. Posljedično, dolazi do nakupljanja tekućine unutar oka.Postoji nekoliko uzroka abnormalnosti filtera. Psi nekih pasmina rođeni su sa nekom abnormalnošću filtera i stoga skloniji urođenom (ili primarnom) glaukomu oba oka. Druge pasmine imaju genetsku predispoziciju razvitka luksacije leće, što blokira filter i onemogućuje otjecanje tekućine. Također, filter može biti začepljen uslijed nakupljanja upalnih stanica uslijed upale unutar oka (uveitis). Do glaukoma dovode i intraokularni tumori.Ako se pritisak ne smanjuje, nastaje trajno oštećenje mrežnice i vidnog živca te posljedično gubitak normalna vida. Naime, kompletna sljepoća može nastupiti unutar 24 sata ili se može razvijati postepeno (tijekom tjedana i mjeseci) te je obično vrlo bolan proces. U uznapredovalim slučajevima uočava se rastezanje i povećanje volumena samog oka. U početku procesa uočava se pojačano treptanje, trljanje oka i crvenilo bez vidljivog zamućenja oka. Navedene promjene vidljive su prije oštećenja mrežnice i vidnog živca i povećanja samog oka.Prioritet liječenja je sačuvati vid u psa. U slučajevima kada to više nije moguće, liječenje se provodi u svrhu onemogućenja razvoja neugode u psa. U ranom stadiju glaukoma najčešće se primjenjuje medikamentozna terapija. Ona djeluje na dva načina: kako bi se smanjila produkcija intraokularne tekućine te kako bi se otvorio filter i bio učinkovitiji. Najčešće se koriste preprati koji se lokalno primjenjuju (kapi za oči). Također, ponekad se mogu koristiti i u kombinaciji s tabletama.Međutim, odabir prikladnog preparata, njihove kombinacije kao i načina primjene određuje sam veterinar-oftalmolog, odnosno veterinar koji je i postavio dijagnozu. Kako ona ovisi o samoj vrsti glaukoma, savjetujem Vam da se ponovno obratite svom veterinaru na konzultacije o primjeni postojeće terapije ili eventualnoj promjeni iste. Također, možete se obratiti i na klinike Veterinarskog fakulteta.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moji susjedi imaju ženku boksera koja im je jučer nakon dizanja sa kreveta kolabirala i djelovala je kao i moj nekadašnji pas koji je imao problema sa srcem. Budući da sam zdravstveni radnik i da mi našim pacijentima u tom slučaju obavezno radimo lab pretragu srčanih enzima da bismo isključili infarkt miokarda, savjetovao sam ih da pitaju veterinara da to naprave, međutim veterinar se čudio tome i rekao da će se raspitati pa me zanima gdje se u Zagrebu i kod kojeg veterinara može napraviti pretraga slična tome? Hvala, DraženO:  Dijagnostika bolesti kardiovaskularna sustava kućnih ljubimaca se provodi na određeni način. Svakako, za početak je nužno obaviti temeljit klinički pregled ljubimca. Ovaj korak je iznimno bitan jer je njime moguće dobiti uvid u funkcionalno stanje srca i krvožilja. Također, u određenim stanjima je čak moguće i nakon ovog pregleda otkriti sam uzrok bolesti. Ovdje se posebna važnost pridodaje auskultaciji srca i pluća.Uz klinički pregled se poprilično često kombiniraju i mnoge druge metode, a sve kako bi se sa što većom točnošću utvrdio uzrok problema te postavila dijagnoza. Od dodatnih metoda se najčešće koristimo elektrokardiografijom, rentgenografijom i ehokardiografijom. Također, koristimo i nalaze kompletne krvne slike psa, biokemijske analize,... u interpretaciji i postavljanju dijagnoze. U biokemijskoj analizi posebnu pozornost posvećujemo u eventualne promjene u aktivnosti pojedinih enzima, kao što su LDH (laktat dehidrogenaza), CK (kreatinin kinaza), AST (aspartat aminotransferaza). Promjene u aktivnosti prije navedenih enzima poprilično često prate različita oboljenja srca. Međutim, pri dijagnosticiranju različitih oboljenja serumski enzimi se moraju promatrati uvijek u sklopu ostalih laboratorijskih podataka, kliničkih pretraga,...  Danas, mnoge veterinarske ambulante i stanice su opskrbljene svom opremom za provođenje gore navedenih analiza i pretraga. Međutim, ne raspolažem s točnim podacima i informacijama po pojedinim veterinarskim stanicama i ambulantama.Stoga, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 60 gdje će cijenjeno osoblje biti u mogućnosti pomoći Vam.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Namjeravam kupiti maltezera, no pošto mi je to prva kupnja, zanima me postoji li više vrsta maltezera? Željela bih da ima onako kratku čupavu dlaku, ali vidim da postoje i sa dugom ravnom dlakom. Zanima me je li tu stvar o šišanju, češljanju ili postoji različita vrsta? Zahvaljujem, AnaO:  Maltezer je pas naklonjen čovjeku, privržen svom gospodaru, blage prirode, ali i hrabar. Veseo, inteligentan ali i prepreden. Klasičan kućni pas, dražestan i umiljat. Maltezeri (malteški psići) imaju meku, dugu, bijelu i svilenkastu dlaku, crnu njuškicu i duboke smeđe oči, koje se kriju ispod šiški. Ovaj majušni pas nije teži od tri kilograma, a najveći posao vlasniku zadaje češljanje njegove dugačke dlake. Ako se to ne radi redovito, dlaka može postati čupava i zapetljana, što će i vlasniku i njemu zadati velike muke. Inače, maltezeri se mogu držati u stanu i neće stvarati probleme ako se redovito izvode van da se dobro istrče i obave nuždu. Očekivana životna dob im je oko 14-15 godina.Standard maltezera jest samo jedan, a podtipovi maltezera su podijeljeni prema njihovoj tjelesnoj težini. Stoga, svi maltezeri će imati dugu bijelu svilenkastu dlaku, a vlasnici su ti koji će držati i održavat dužinu dlake svojim ljubimcima. Tako, neki vlasnici će šišati svoje ljubimce i na takav način održavati izgled poput štenca. Drugi vlasnici će ipak osigurati izgled maltezera namijenjen za izložbe - sa dugom i ravnom dlakom jednake dužine oko cijelog ljubimca.Više o njezi dlake u maltezera možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene vučjaka staro 7 dana, 4 dana majka ga je vjerovjtno povrijedila zubima i napravila mu veću posjekotinu na glavi. Vodila sam ga na šivanje i dobila savjet da ga nosim kod majke samo kad treba da sisa. To sam i radila, međutim drugog dana je jedan konac pukao pa sam ga opet vodila na šivanje. Pokušala sam da ga hranim i samo jednom vodim kod majke dok to malo ne zaraste, ali slabo jede pa sam ga morala odnijeti. Vidim da mu je još jedan konac pukao pa ne znam što da radim. Kako da ga zaštitim da konci ne pucaju? Jako se brinem za njega. Unaprijed hvala, TinaO: Otvorene su rane one koje označavaju prekid kontinuiteta kože i potkožnih struktura. Ako je rana duboka, potrebno ju je sašiti u prvih šest sati kada se radi o primarnom šavu, a rane koje su starije obično su šivane kada se obnove  rubovi rane. Obavezno treba šivati one rane koje krvare i one koje imaju nepravilnu površinu.Konac je strano tijelo koje pritišće i steže te može uzrokovati upalu, što posljedično ostavlja veći ožiljak. Nastoji se koristiti što tanji konac i što manje traumatizirati tkivo. Najbolje cijele ožiljci na glavi i vratu jer je tu najbolja prokrvljenost, a što je cirkulacija slabija, npr. na donjem dijelu trbuha,  ili ekstremiteta, rane lošije cijele pa se očekuju i vidljiviji ožiljci. U prvih 48 sati nakon šivanja rane su najpodložnije infekciji pa ih je potrebno, po mogućnosti, zatvoriti i to sterilnom gazom. Nakon toga bi rane trebalo redovito previjati i kontrolirati svaki drugi dan.Rana bi kod zdravih jedinki trebala zacijeliti prosječno u roku od 5 do 7 dana. Psi instinktivno ližu rane kako bi ublažili boli i čistili ranu. Međutim, kod dubokih rana koje su šivane lizanje rana je kontraindicirano jer postoji opasnost da se tako pokidaju konci i rana ponovo vlaži i širi. U periodu intenzivnog zaraštavanja (2-4 dana) potrebno je da rana miruje, u protivnom dolazi do iritacije rane i remećenja procesa zaraštavanja. Proces zaraštavanja se odvija i reparacijom i regeneracijom. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva, odnosno stvaranje ožiljka. Koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom. Svakako spriječite da majka štene liže po rani, ako je potrebno stavite i sterilnu gazu ili flaster, pritom je potrebno obrijati područje oko rane.  Potrebno je da štene siše majčino mlijeko pa ga svakako svaka 2 sata donosite pod sisu. Samo uz Vašu pomoć i pažnju možete osigurati da s jedne strane rana zacijeli, a s druge strane da mu osigurate da dobije sve prijeko potrebne nutritivne elemente kroz majčino mlijeko.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas pomoć, naime radi se o ženki retrivera staroj godinu dana i muči me njeno ponašanje što se tiće hrane, ona toliko proždrljivo jede doslovce guta hranu, cvili kada čuje da pripremam hranu i zna i da pojede izmet i svoj i od drugih pasa. Nije gladna, krupna je i na vrijeme dobiva jesti, očišćena je od nametnika i cijepljena a dobili smo je, rekli su nam da je kao mala nađena na cesti i da se sama brinula o sebi i možda svašta jela da bi preživjela. Molim vas kako da je odviknem od tog proždrljivog jela i stalnog cviljenja jer to je toliko ružno za čuti i gledati je, sramota me jer netko može pomisliti da je gladna i zapostavljena. Usput i stalno kopa. Kako to riješiti? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru, MiaO: Polifagija je stanje kada životinja ima pojačani apetit. Može biti uzrokovana bihevioralno/psihološki, kod nekih pasmina je i uobičajena, a može biti izazvana i dosadom. Fiziološki se javlja kod hladnog okoliša, povećane aktivnosti, laktacije i graviditeta. Problem u hrani može biti kod hrane koja im je jako fina ili koja je loše kvalitete. Problem može biti u deficitu unesenih hranjivih tvari, povećanog gubitka nutrijenata, povećane apsorpcije nutrijenata. Endokrini uzroci polifagije su dijabetes melitus, hiperadrenokorticizam (pojačan rad nadbubrežne žlijezde), hipertireoidizam (pojačan rad štitnjače) i inzulinom (tumor gušterače). Od drugih uzroka to su peritoneoperikardijalna dijafragmatska hernija i neki lijekovi i hormoni (aminofilin, benzodijazepini, glukokortikoidi,  fenobarbiton i proligeston).Provjerite na hrani kojom hranite ljubimicu, u tablici na pakiranju da li za dob i težinu vašrg psa dajete dovoljnu količinu hrane. Vaš pas je s godinu dana još štene jer retriveri kada odrastu teže iznad 25 kilograma, što znači da spadaju u velike pasmine i razvoj im traje do starosti godinu i pol.Nađeni psi i psi iz azila koji su imali rivale u vezi hrane često kao posljedicu imaju isti problem.Kako biste usporili hranjenje, hranite je barem u dva obroka, hranu možete ponuditi u malo vode jer hvatanje granula dehidrirane hrane će je usporiti ili joj Vi možete obrok produžiti na npr. 20 minuta pa joj davati pomalo.Niste naveli da li je kujica kastrirana. Ukoliko je, kod njih se nakon kastracije ponekad javlja sklonost pojačanom apetitu i debljanju. Za taj problem u trgovinama Pet centra možete nabaviti specijalnu hranu za kastrirane pse Purina Pro plan sterilised i Royal Canin Neutered large breed.Za nadoknadu vitamina, minerala i proteina preporučam VMP vitamine od Pfizera.Protiv koprofagije (kontumiranja izmeta) preporučam Forbid prah (Canioli)d odatak hrani za pse i mačke koji sprječava i uklanja koprofagiju čineći izmet odbojnim životinjama. Supstance sadržane u Forbidu čine izmet vrlo neukusnim. Također, sprječava reinvaziju jajašcima parazita iz fecesa za vrijeme antiparazitskog tretmana. Prah se umiješa u hranu kroz bar 15 dana. Ako životinja koja manifestira koprofagiju živi s drugim životinjama treba tretirati i njih.Točnu dijagnozu moći će dati isključivo veterinar na osnovu kliničkog pregleda psa.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu labradora staru 1 god. i 8 mj. Nedavno sam primjetila da ispod nosića, lijevo, ima kao neki čir promjera 0.5 cm. Prvo je bio crne boje, zatim je pocrvenilo te na dodir i prokrvari. Na početku je izgledalo kao ubod insekta, ali evo prošlo je već par dana i ne povlači se. Znate li možda o čemu je riječ? TinaO: O površinskoj upali kože možete pročitati ovdje.U mladih pasa se često javlja juvenilni celulitis, nepoznatog uzroka i mehanizma nastanka. Manifestira se pojavom mjehurića, čvoriće prozirnog do gnojnog sadržaja te područjima bez dlake na njuški, usnicama te oko očiju. Promjene mogu biti od blagih do jakih. Često su bolne, ali nikad sa svrbežom. Može se pojaviti i regionalo povećanje limfnih čvorova.Najveću incidenciju ima kod mladih pasa u starosti između 3 tjedna i 6 mjeseci. Najčešće se javlja u jazavčara, zlatnih retrivera, labradora, Gordon setera, bigla i pointera.Diferencijalno dijagnostički treba eliminirati gnojnu upalu kože brade, demodikozu, duboku gnojnu upalu kože i angioedem. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkih simptoma, citološki nalazimom gnojnu i gnjnogranulomatoznu upalu. Može se vidjeti i sekundarna infekcija bakterijama i gljivicama. Bakterijska kultura je uglavnom sterilna, mogu biti izolirane sekundarne bakterije.Liječenje se provodi tretiranjem sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija, dnevno se kupa u nježnoj toploj vodi, a od lijekova se koristi prednizolon te cefaleksin ili amoksicilin sa klavulanskom kiselinom.Prognoza je dobra ako za 4-5 dana reagira poboljšanjem.Naravno, trebat ćete psa odvesti veterinaru da nakon pregleda ustanovi točno o čemu je riječ.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Molim Vas ukoliko mi možete dati mišljenje i objasniti razliku između mastocitoma i histiocitoma. Naime moj pesonja je mješanac, cca 43 kg, između boxera i labradora, 5 godina star. Prije nekih mjesec dana sam primjetio da dok leži i spava pred televizorom da se trese kao šiba na vodi. Uz to njuška mu je bila jako vlažna i kihao je. Otišli smo kod veterinara i pod dijagnozom nekakve prehlade je dobio antibiotik i to najjači. Usprkos tome ni nakon dva tjedna ništa bolje mu nije bilo. Odlučio sam otići opet kod veterinara, no taj sam dan na njegovom trbuhu pronašao kvržicu bez dlake promjera cca 1 do 1,5 cm sa kao nekakvom crnom sredinom. Pas je operiran i čekamo nalaze. No veterinar mi jednom kaže da bi volio da se vara, ali ne vjeruje i da je to mastocitom, a drugi put da je to mastocitom, odnosno histocitom. Pa baš i nije isto ili...? No, evo, treći dan nakon operacije moj crni vrag se i dalje trese, u jednom trenu stišće se uz mene a u drugom iz dnevnog bježi u hodnik da bude sam. Kao  mladi pas sa nekih godinu dana je pojeo komad užeta i bio je operiran, no nakon te operacije koja je bila znatno teža nije se ovako ponašao. On je na jak, hrabar, jako znatiželjan, i takav je bio i nakon prve operacije. On ima odličan dapače i preodličan apetit, no unatoč tome sada je čudan , i mada glupo zvuči, meni se čini da još nešto nije u redu. Dok čekam nalaze, molim Vas za mišljenje. Unaprijed hvala. Robert O: Mastocitom je maligni tumor koji se javlja iz mastocita kožnog tkiva. To je najčešći tumor kože u pasa, i drugi najčešći tumor u mačaka. Često se javlja u starijih životinja. U pasa predispoziciju za nastanak tog tumora imaju bokser, mops, labrador, vajmarski ptičar, bigl, šar-pei i zlatni retriver, kod mačaka su to sijamske mačke. U pasa su promjene različite; kožni ili potkožni edem, papule (mjehurići), noduli (čvorovi) ili viseće tvorbe veličine od par milimetara do nekoliko centimetara u promjeru. Mogu biti slabo ili dobro ograničene, mekane ili čvrste, bez dlake ili puknute, zacrvenjene, hiperpigmentrane ili boje mesa najčešće su pojedinačni, ali mogu biti i više njih i to najčešće na trupu, perineumu i ekstremitetima. Želučani ili crijevni čirevi ili zgrušavanje krvi mogu biti sekundarna posljedica oslobađanja produkata mastocita (histamin, heparin). U mačaka je promjena najčešće pojedinačni čvor. Dijagnoza se postavlja citološki, dermatohistopatološki i potrebno je i pregledati životinju na moguće metastaze (aspiracija sadržaja iz regionalnog limfnog čvora, jetre, slezene i koštane srži, rentgen, ultrazvuk). Liječenje se vrši kirurškim odstranjivanjem dobro ograničenih promjena, zračenje kod nepotpuno odstranjenih tumora, rasprostranjene lezije -tretman prednizolonom za privremenu remisiju (palijativno liječenje) te kod metastaza H1 i H2 blokatori (difenhidramin) te blokatori protonske pumpe da smanji želučano crijevne simptome zbog povećane koncentracije histamina. Moguća i kemoterapija sa limitirajućim učinkom kod rasprostranjene bolesti. Prognoza u pasa je varijabilna. Najvažniji prognostički faktor je histološka građa tumora i kompletno kirurško odstranjenje. Tumori lokalizirani na perinealnom (međica), peronealnom području, gubici, usnoj šupljini skloni su metastazama, tumori na peteljci prognostički su povoljniji. U mačaka su uglavnom benigni i najčešće se u mladih mačaka spontano povuku za 4-24 mjeseci. Histiocitom je benigna neoplazija mononuklearnih stanica nastalih od epidermalnih Langerhansovih stanica. Najčešći je u pasa mlađih od 4 godine. Manifestira se kao pojedinačni, brzo rastući, čvrsti, dobro ograničeni, zacrvenjeni, odignuti, bezdlačni kožni čvor 0,5-4 cm u promjeru. Može ulcerirai (otvoriti se rana) i najčešće se javlja na glavi, rubu uške i nogama. Dijagnoza se postavlja citološki i dermatohistopatološki. Tvorba se ostavlja samo na promatranju jer se većina lezija spontano povuče u razdoblju od 3 mjeseca. Kirurško odstranjivanje i krioterapija (ledom) provodi se kod lezija koje se ne povuku spontano. Prognoza je povoljna. Nalazi će potvrditi konačnu dijagnozu i nakon toga će se moći napraviti daljnja obrada Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kuju labradora od 11 mjeseci. Kupamo je redovito i skoro svaki dan pošto se kupa u moru. U zadnje vrijeme primjetio sam da joj strašno smrdi iz uha. Bi li možda mogla biti neka infekcija? Hvala Vam unaprijed za odgovor, Mateo O: Neugodan miris iz uha najčešće je posljedica nekakve infekcije. Upalu vanjskog uha najčešće uzrokuju paraziti, strana tijela, tumori, preosjetljivost i alergije, iritacije ili autoimune bolesti. Faktori koji povećavaju rizik nastanka upale su na primjer uzak ušni kanal, dugačke poklopljene uši, pojačano lučenje ceruminalnih žlijezdi, nakupljanje dlake u ušnom kanalu ili kao u Vašem slučaju kupanje ili plivanje. Takve stanja dovode do promjene u ravnoteži sekrecije i mikroflore uha te posljedično do razvoja infekcije. Nakon što dođe do promjene sredine, uho postane pogodno stanište za naseljavanje bakterija, virusa ili gljivica koje onda dodatno usporavaju oporavak i izlječenje. Klinički znakovi koji se mogu javiti prilikom takvih upala su češanje i trljanje uha, tresenje glavom, pojačano stvaranje sekreta i neugodnog mirisa iz uha, crvenilo i otečenje ušnog kanala te bolna reakcija na dodir. U takvim je slučajevima najbolje posjetiti veterinara kako bi se odredio točan uzrok upale i propisala pravilna terapija. To je vrlo važno iz razloga što su upale uha dosta sklone recidivima pa ako terapija nije pažljivo provedena znaju se često vraćati i ponovno stvarati probleme. Što se tiče redovite higijene uha svakako preporučam neku od tekućina posebno namijenjenih ispiranju i njezi ušiju. Iz ponude Pet centra izdvojila bi Otifree otopinu na bazi kalendule koja otapa cerumen i prljavštinu te smanjuje broj bakterija i gljivica u vanjskom zvukovodu ili Adolac, sredstvo za čišćeje ušiju na bazi borne kiseline. Zatim, Sensitiv Ohren-Reiniger (Beaphar), Otozyme kremu (Cardon) ili losion za uši sa propolisom i uljem čajevca (Orme Naturali). Više detalja o kupanju i upali uha možete pročitati u odgovoru kolegice Dragice Nemeš, dr. vet. med. ovdje.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam malog beagla starog 6 mj. Prekjučer ga je udario auto i ustanovilo se da ima slomljenu lopaticu pa sad čekamo operaciju. Mene brine što pas nije vršio veliku nuždu od nesreće. Veterinar kaže da je za vrijeme pregleda biglić par puta izbacivao nešto malo, ali ništa konkretno. Normano jede i pije vodu, normalno piški, ali veliku nuždu nikako. Zanima me do kad se to može tako pustiti i mogu li mu nekako pomoći? Pošto ne može stati na prednju šapu koja je imobilizirana, ja ga pridržavam dok je vani, pa je li moguće da mu i to smeta, taj neprirodan položaj? Unaprijed vam puno hvala za odgovor, Sanja O: U potpuno zdravih pasa se općenito smatra kako je uobičajeno da defeciraju dvaput u jednome danu, no sasvim se normalnim smatra i defeciranje jednom u dva dana. Konstipacijom se može zvati stanje u kojem pas ne defecira više od tri puta tjedno a stolica je tvrda, suha i u peleticama. Defeciranje je otežano a pokreti crijeva bolni (grčevi). Svakako da je nesreća mogla izazvati veliki stres u Vašeg ljubimca te pogodovati usporavanju motiliteta crijeva, no još nije prošlo vrijeme kada bi se trebalo zabrinuti za zdravlje ljubimca. Naime, ako se doista radi o žačepu, ono tek s vremenom (od 5-8 dana) dovodi do nakupljanja toksina. Ovo dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Ujedno, stanje se komplicira samom činjenicom što feces dulje zaostaje u nepomičnom debelom crijevu pa postaje teže da taj materijal nesmetano kroz anus izađe van. Tada se pristupa kirurškom zahvatu uklanjanja zaostalog otpadnog materijala. Prvi znakovi komplikacija, odnosno začepa koji se mogu primijetiti u ljubimca su: zauzimanje stava i pokušaja defeciranja, ali bezuspješno, trbušna bol, napuhnutost, gubitak apetita, potištenost. Također, moram napomenuti kako je za očekivati i probleme sa pražnjenjem crijeva i nakon operativnog zahvata. Naime, anestezija, lijekovi, neuzimanje hrane minimalno 12 sati prije operativnog zahvata i izvjesno vrijeme nakon zahvata utječu na ovu pojavu. Također i nedostatna ili smanjena aktivnost, vrijeme oporavka i bol. Pri tome se normalnom pojavom smatra izostanak stolice 48 sati nakon operativnog zahvata. Znak da se ljubimac dobro oporavlja nakon zahvata predstavlja čujna peristaltika crijeva (uspostavi normalne peristaltike mogu pomoći lagane, kratke šetnje, bez velikih fizičkih napora), normalno uzimanje hrane i uredna defekacija. Ponekad je za navedeno potrebno 5-10 dana. Naveli ste da se Vaš ljubimac inače normalno ponaša, živahan je i ima apetit te stoga nemate razloga za zabrinutost. Možete Vašem ljubimcu pomoći dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio lakoprobavljive vlaknine, osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi ga u duže šetnje - naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom s obzirom na stanje. Bolnost u prednjem ektremitetu u pravilu ne dovodi do oteženog defeciranja. Defekacija je složen refleks, a centar za defekaciju nalazi se u lumbosakralnom dijelu kralješničke moždine. U njega dolaze impulsi s mehanoreceptora koji se nalaze u završnom dijelu kolona i u rektumu, a od njega idu prema završnom dijelu kolona, rektumu i analnom sfinkteru vlakna parasimpatikusa i vlakna simpatikusa. Parasimpatikusna živčana vlakna pojačavaju tonus i pokrete završnog dijela kolona i rektuma, a smanjuju tonus glatko mišićnog sfinktera anusa, čime potpomažu defekaciju. Simpatikusna živčana vlakna imaju suprotno djelovanje. I kora velikog mozga može djelovati inhibitorno preko simpatikusa na akt defekacije, te da je odgodi na određeno vrijeme. Poremećenost pražnjenja crijeva dovodi se usko u vezu s promjenama u samim crijevima, živčanom sustavu, endokrinim poremećajima i poremećajima funkcije jetre, pankreasa i drugih dijelova probavnog sustava, ali sama bol u prednjem ekstremitetu ne dovodi do nemogućnosti pražnjenja crijeva. Vašem je ljubimcu vjerojatno još teško održavati ravnotežu s obzirom na tek nastalo stanje, no vjerujem da će ubrzo kompenzirati nemogućnost oslanjanja na prednji ekstremitet s obzirom da su psi životinje iznimno sposobne održati kvalitetu vlastita života unatoč nekoj od lokomotornih smetnji.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam ženku francuskog buldoga staru oko dvije godine. Međutim, već duže vrijeme ima neku izraslinu u vanjskom dijelu uha. Dnevno joj kuhamo svježi obrok, prijepodne pojede kekse. Inače je vesela i razigrana. Lijepi pozdrav, Zorica O: Postoji mnogo razloga koji mogu dovesti do stvaranja izraslina i oteklina u uhu. Jedan od češćih razloga je hematom uške ili infekcija nastala zbog stranog tijela u ušnom kanalu. Kvržice i izrasline mogu također ukazivati i na tumorozne tvorbe. Tumori ušnog kanala češći su u mačaka nego u pasa, ali su općenito rijetki naprema kožnim tumorima na ostalim dijelovima tijela. Također, češći su oni nastali na vanjskom uhu i uški negoli tumori srednjeg ili unutarnjeg uha. Točan uzrok nastanka ovih tumora je još uvijek nepoznat. Jedna od teorija je da kronična upala uha dovodi do bujanja tkiva i posljedično do razvoja tumora. Također, postoji pasminska predispozicija pa se smatra da su koker španijeli posebno skloni nastanku ovih tumora, jednako kao i starije životinje. Znakovi koji ukazuju na tumor ušnog kanala su obično iscjedak iz samo jednog uha (cerumen, gnoj...), neugodan miris, tresenje glavom, češkanje uha, oteklina ili apsces u području ispod uha, gluhoća ili poremećaj ravnoteže ako su zahvaćeni unutarnje ili srednje uho. Tumori ušnog kanala su, nažalost, češće zloćudni negoli dobroćudni. Najčešći tumor uške u pasa je tumor žlijezda lojnica, dok je najčešći tumor vanjskog uha, tumor ceruminalnih žlijezda. Od ostalih tumora mogu se javiti upalni polipi, papilomi, adenomi lojnih žlijezda ili melanomi. U slučaju Vaše ljubimice preporučam da ju svakako odvedete na pregled kod veterinara ili na Veterinarski fakultet, da se detaljno pregledaju uši i obave sve potrebne pretrage kako bi se ustanovio uzrok nastanka izrasline i odredila terapija.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam maltezera starog 2 do 3 godine. U kući imamo malu bebu i kad netko uđe u kuću on krene lajati, uplaši dijete dok spava i beba se probudi. Kako da ga odviknem? Molim Vas odgovor. Hvala, Anna O: Lajanje je dio normalne komunikacije i ponašanja psa. Psi uvijek laju s nekim razlogom, bilo zbog uzbuđenja, straha, dosade, privlačenja pozornosti ili, kao u Vašem slučaju, upozorenja da je netko  došao u kuću. Kako bi se kontroliralo lajanje potrebno je da, za početak, pas bude poslušan za što treba puno vježbe i treniranja. Vikanje na njega tipa "ne" vjerojatno će još pogoršati situaciju jer će pas misliti da ste mu se pridružili pa da i Vi "lajete". Potrebno je izabrati jednu riječ koju ćete upotrebljavati kao naredbu, poput "dosta", i koristiti je uvijek u istom tonalitetu. To vrijedi za sve ukućane. Nažalost, trebat će puno vremena i strpljenja da bi se promijenilo ponašanje psa. Svakako je važno da svaki put psa nagradite nekom poslasticom kada napravi nešto dobro. Fizičko kažnjavanje neće imati nikakve koristi, osim što će Vas se pas bojati. Također, kada netko ulazi u kuću, nemojte psa grliti niti pričati potiho dok laje jer bi mogao misliti da je zbilja riječ o nekakvoj opasnosti pa će idući put lajati još i više. Trebalo bi što češće s njim vježbati, barem po desetak minuta, simulirajući slične situacije. Važno je, također, osigurati da psa ne nagrađujemo za bilo kakav oblik lajanja. Ako pas laje kad želi jesti i Vi njega tada nahranite, zapravo ste nagradili njegovo glasanje. Ako ignorirate lajanje, ali mu ipak pridate pozornost pas će naučiti da kraće lajanje nema efekta, kao što ima ono dugotrajno i neumjereno. Kada nas pas upozorava da je netko došao potrebno mu je dati do znanja, nakon što jednom – dvaput zalaje, da je bio dobar što nas je upozorio, ali da ćemo sada mi preuzeti kontrolu. Tada bi riječ "dosta" trebala koristiti svrsi. Kako biste ga naučili na zapovijed "dosta" odglumite situaciju u kojoj će pas lajati, ali ne pretjerano, na primjer pokucajte na ulazna vrata. Nakon što jednom – dvaput zalaje, prestanite kucati i skrenite mu s nečim pažnju na Vas. Ako prestane lajati, odmah recite "dosta" i nagradite ga poslasticom. Ako pas ne prestane lajati, stavite mu poslasticu ispred nosa. Kad prestane lajati recite "dosta", pričekajte nekoliko sekundi i ako je pas i dalje tiho dajte mu nagradu i pohvalite ga. U cijeloj priči je bitno samo da ne pogriješite tajming; pas mora "biti tiho" kad dobije poslasticu jer će inače misliti da ste ga nagradili za lajanje. Nakon što Vaš ljubimac asocira riječ "dosta" s tišinom, moći ćete tu riječ koristiti kao zapovijed za prestanak lajanja.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa križanca belgijskog ovčara i aljaškog malamuta starog 6 mj. i mislim da je premalen, s obzirom da su mu roditelji velike pasmine. Da li na to utječe ishrana ili...? Možete li mi dati par savjeta što učiniti povodom toga? Hvala unaprijed, Sandra O: Na rast i razvoj štenaca utječu mnogi čimbenici. Tako, na prvom mjestu se najčešće spominje pasminska predispozicija, odnosno genetski potencijal. Naime, ako ljubimac potječe iz legla gdje su mu roditelji imali određenu ili određene osobine naglašene, velika je vjerojatnost da su to prenijeli i na podmladak te da postoji prirodna osnova da se ista osobina ili osobine izraze i u fenotipu. Druga važna činjenica koja osigurava normalan rast i razvoj u svakom slučaju je i prehrana. Naime, ako je prehrana kvalitetna, pravilno prilagođena dobi, veličini, aktivnosti te svim drugim potrebama samog ljubimca, velika je vjerojatnost da će ljubimac postići "maksimalne vrijednosti" genetski uvjetovane. Iz tog razloga, poželjno je pravilno odabrati i izbalansirati hranidbu ljubimca, a sve kako bi se pravilno i dostatno podmirile dnevne nutritivne potrebe ljubimca. Tako, danas se na tržištu mogu pronaći mnoge hrane renomiranih proizvođača koji u svojim proizvodnim linijama imaju posebno prilagođene hrane za svaku pojedinu dob, fazu rasta i razvoja, veličinu ljubimca, posebne potrebe, pojačanu aktivnost,...  Naravno, na rast i razvoj te konačan izgled ljubimca utječu i mnogi drugi faktori, kao što su okolina, zdravlje ljubimca, redovita aktivnost,... Iz svega gore navedenog, da se zaključiti da je poprilično nezahvalno unaprijed predviđati konačne osobine, osobine kao što su konačna visina ili težina ljubimca. Prije navedeno je poprilično teško pogotovo kada je riječ o križancima ili mješancima.  U pravilu, veterinari pokušavaju prema određenim parametrima procijeniti kakve su genetske predispozicije jedinke za npr. rast. Tako, promatrajući ljubimca (npr. razvoj kostiju) te uspoređujući njihov rast prema samoj dobi ljubimca, moguće je donekle dobiti orijentacijske vrijednosti očekivane veličine ljubimca. Ovdje je bitno odrediti samu dob ljubimca jer je poznato da se period rasta i razvoja odvija u nekoliko faza. Tako, veće pasmine pasa dobivaju na težini nešto kasnije (50% težine buduće odrasle jedinke dobivaju u periodu od 5. do 7. mjeseca starosti), spolno sazrijevaju također kasnije, odnosno u dobi od 8. do 14. mjeseca starosti, mentalno i fizički vrhunac dostižu u dobi od 18. do 25. mjeseci starosti. Zato se u slučajevima kada ni sami vlasnici nisu dovoljno sigurni da li njihovi ljubimci pravilno "napreduju" (u rastu i razvoju), savjetuje posjet veterinaru. Veterinari će po pregledu ljubimca moći procijeniti kako sam ljubimac napreduje, odnosno usmjeriti vlasnika na eventualne korekcije u svrhu postizanja ili zadržavanja optimalne kvalitete života ljubimca.  

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Možete li mi pomoći savjetom, imam malo štene engleskog buldoga, staro 3mj. i zanima me koju kremu da mu kupimo za njegu njuškice, s obzirom da se treba redovito čistiti i mazati? Preporučili su nam uzgaijvači kreme poput melema ili dječjih masnijih kremica pa sad nisam siguran što mu kupiti. Hvala i lijep pozdrav, Boro O: Nabori kože glave ili cijelog tijela pasminska su karakteristika manjeg broja pasmina pasa. Oni privlače svojim simpatičnim izgledom, te ih sve češće susrećemo kao kućne ljubimce. Na žalost, njihova koža je u pravilu osjetljivija i zahtjeva posebnu njegu i pažnju. Kožni su nabori, već po svojoj građi, predilekciono mjesto za nakupljanje nečistoće, kožnog detritusa, suza, sline ili nametnika. Kako među njima dolazi i do trenja, a sam međuprostor nije prozračen, nastaju uvjeti za razvoj različitih mikroorganizama.   Stoga biste nabore trebali održavati čistim upotrebom vlažnih maramica za pse, a u slučaju iritacije i blagim otopinama antiseptika. Kožu potom treba osušiti tamponiranjem kompresom ili papirnatom maramicom. Nakon te standardne njege mogu Vam preporučiti upotrebu spreja na bazi propolisa i koprive koji osvježava, čisti i štiti kako zdravu tako i oštećenu kožu. To je Skin Care sprej proizvođača Orme Naturali. Od istog proizvođača možete koristiti i umirijuću mast sa cinkovim oksidom. Također, za njegu kože možete koristiti i Capha balzam sa ekstraktom kamilice i kadulje od proizvođača Canina.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka   P: Zanima me da li je čudno ako šarplaninka ošteni samo jedno? Ne znam točno kad se oštenila? Da li je moguće da izađe još? IvanO: Nije neobično ako kuja ošteni samo jedno štene, kao što nije neobično ni ako ih ošteni 7-8. Broj štenaca, međutim, može utjecati na dužinu poroda jer je za očekivati duži porod ukoliko ih ima više.Dužina trajanja štenjenja vrlo je individualna. Kod većine kuja porod prolazi bez većih komplikacija, izuzev onih kojima je to prvi okot, pa su zbunjene, uplašene i ponekad trebaju asistenciju vlasnika ili veterinara. Ukoliko se porod iz bilo kojeg razloga prekine (preveliki štenci koji "zapnu" u porođajnom kanalu; umor kuje; slabi ili izostali trudovi...), potrebno je hitno potražiti pomoć veterinara.Nisu rijetki slučajevi kada dolazi do komplikacija pri porodu. Uzroci mogu biti brojni - poremećen tijek poroda (produže se intervali između trudova ili ih uopće nema; dugotrajni porod koji iscrpljuje kuju; preuzak porođajni kanal ili preveliki štenci, koji zaostanu u porođajnom kanalu; manjak plodne tekućine, pa porođajni kanal nije dovoljno sklizak i dovodi do zaostajanja štenaca), mrtvorođeni štenci (najčešće kod prvorotkinja) ili je općenito zdravstveno stanje kuje loše, pa nije u stanju sama izdržati porod do kraja.Kako biste bili sigurni da se radi o komplikaciji, obratite pažnju na sljedeće znakove: 1. ukoliko trud traje više od 20 minuta, a ne završi istiskivanjem štenca iz porođajnog kanala;2. ukoliko kuja ubrzano i otežano diše, apatična je, a tjelesna temperatura joj se povisila iznad 39,5 stupnjeva C;3. ukoliko kuja krvari iz rodnice duže od 10 minuta;4. ukoliko iz porođajnog kanala viri glavica šteneta i plodni mjehur. U navedenim je slučajevima uvijek potrebna pomoć veterinara.Po završetku poroda, kuja uglavnom sama pregrize pupkovinu (ukoliko to ne učini, potrebna je asistencija vlasnika, koji će to učiniti isključivo sa sterilnim škarama ili skalpelom, otprilike 1 - 1,5 cm od tijela!) i pojede posteljicu (nikako joj ne dozvoliti da pojede više od 3-4 posteljice, jer bi mogla dobiti proljev; a ukoliko ih odbija sama skinuti i pojesti - najčešće kuja kojoj je ovo prvo leglo - vlasnik treba manuelno izvaditi štence iz posteljice, kako bi spriječio ugušenje).Lizanjem štenaca kuja ih suši, a istovremeno im potiče cirkulaciju. Osim toga, često ih liže po analnom otvoru i spolnim organima, ne bi li na taj način potaknula defekaciju i mokrenje.Ponekad se dešava da štene aspirira plodnu tekućinu (čuju se hropci dok diše) pa mu u tom slučaju vlasnik pomaže na način da ispravi jezik u usnoj šupljini, a štene okrene naglavačke, fiksira glavu i tijelo s obje ruke i laganim trzajem protrese. Postupak se ponavlja, dok god se čuju hropci. Pri tome vlasnik treba biti jako oprezan, da ne bi ozlijedio štene.U periodu 3 - 7 dana po završetku poroda, kuji će se iz vagine cijediti krvavi iscjedak. Ukoliko se taj period produži, obavezno je odvedite na pregled kod veterinara, da se utvrde moguće komplikacije.Štenci se nakon poroda smještaju uz kuju, a ona ih instiktivno usmjerava prema sisama, ne bi li posisali kolostrum (prvo mlijeko), koji sadrži antitijela bitna za njihovo preživljavanje u prvim tjednima života (dok još nisu sposobni stvarati vlastita).Ukoliko se radi o štenjenju tijekom zimskih mjeseci, ne bi bilo na odmet u blizinu ležaja postaviti grijalicu ili kuju i štence obavezno držati u toploj prostoriji.Otprilike 24 sata nakon poroda kuju bi trebalo odvesti veterinaru, da se napravi Rtg snimka i utvrdi jesu li svi štenci izašli van.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvoje male djece i kupili smo pekinezera starog 22 dana. Molim vas da mi odgovorite da li postoji ikakva opasnost za moju djecu? Vodili smo ga veterinaru, da ga vakcinišemo, ali ne možemo ga vakcinisati zato što je mlad, tek sa 42 dana može. Željeli bi da znamo da li smo napravili dobar korak? S poštovanjem, IbroO: Nakon poroda, štenad od majke stječe pasivnu imunost. Pasivna imunost se stječe primanjem protutijela koje je proizvela neka druga životinja iste ili različite vrste. Mladunčad postaje pasivno imuna prirodnim načinom ako primi majčina protutijela kroz placentu (dijaplacentarno) tijekom intrauterina razvoja ili mljezivom (kolostrumom) neposredno nakon rođenja. Optimalno vrijeme za vakcinaciju je kada se razgradi većina majčinih protutijela i imuni sustav šteneta postane sposoban na odgovarajući način reagirati na antimikrobne antigene.Najčešći protokol cijepljenja je prvi puta u dobi od 8 tjedana, sa dvije revakcinacije u razmaku 2 do 3 tjedna, cjepivom kojim se stječe imunost protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, leptospiroze i infekcija dišnog sustava psa (psećeg adenovirusa i virusa parainfluence pasa) tako da Vas je Vaš veterinar ispravno savjetovao. Općenito o rasporedu cijepljenja štenadi pisala sam ovdje.Kako se kod cijepljenja štenadi radi samo o zaraznim bolestima pasa, a ne zoonozama (bolestima zajedničkim ljudima i životinjama), rizik za Vašu djecu postoji ukoliko je štene držano u nehigijenskim uvjetima prije dolaska u Vaš dom pa je podložno uvjetnim infekcijama (infekcije ubikvitarnim mikroorganizmima čije prekomjerno razmnožavanje nastupi u povoljnim uvjetima). Moram naglasiti kako se štene u ovom slučaju ne može smatrati kao primarni prenositelj, već infekcija može nastupiti iz niza drugih razloga (smanjene opće otpornosti organizama, neodržavanje higijene prostora u kojem štene boravi kao i stambenog prostora, manjkava higijena ruku, posuda za hranu i vodu kao i prostora za pripremu hrane, kako za ljubimca tako i za ukućane i dr.).Osim navedenoga, potencijalni rizik za zdravlje Vaše djece može predstavljati prisutnost crijevnih parazita ukoliko "čišćenje" nije obavljeno na vrijeme, što možete provjeriti kod prijašnjeg vlasnika. U praksi se štenad dehelminizira prvi puta već sa navršenih 10 dana starosti. Preparati koji se daju ponavljaju se sa razmakom od 14 dana. O dehelminizaciji u štenadi pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje.Moram napomenuti kako je dob od 22 dana za štenad doista prerano za odvajanje od majke i legla te Vam preporučam osobiti oprez sljedećih nekoliko tjedana. Štene ove dobi prehranjuje se isključivo mlijekom, a postepeno možete mu ponuditi jedan do dva obroka dnevno gotove hrane za štence. Hrana koja se nudi potrebno je da bude mekana - više kašasta. Najbolje je hranu namijenjenu za ishranu štenaca razmekšati u zamjenskom mlijeku. S vremenom se mlijeko zamjenjuje toplom vodom te prelazi na sve tvrđi obrok, kako bi štenci u dobi od 5 tjedana jeli u prosjeku 4 obroka dnevno.Imajte na umu kako jedino održavanjem osobne kao i higijene prostora u kojem boravite zajedno s ljubimcem prevenirate oboljenja kako ljubimca tako i ukućana.